Dubrovačko Gradsko vijeće krajem prošlog mjeseca izglasalo je Proračun za iduću, 2025. godinu, težak čak 160 milijuna eura. Bez obzira na činjenicu da je to najveći Proračun u povijesti Dubrovnika, gradske financije prihvaćene su uz relativno kratku i mirnu raspravu sa samo četiri glasa protiv i jednim suzdržanim. Kako je oko najvažnijeg gradskog dokumenta vladala takva sloga u Gradskom vijeću, pitali smo njegova predsjednika Marka Potrebicu.
Prije dva tjedna Gradsko vijeće izglasalo je u povijesti Dubrovnika najveći Proračun. Do sada gotovo da nije bilo Proračuna oko čijeg se donošenja nisu vodile duge i burne vijećničke rasprave, no ovaj put izglasan je gotovo glatko. Kako na to gledate?
Drago mi je da je generalno ozračje na sjednicama Gradskog vijeća u duhu tolerancije i međusobnog razumijevanja. Drago mi je da su građani to primijetili. Što se tiče samog Proračuna, prihvaćeni su i neki prijedlozi oporbe jer vodimo grad na principu uključivosti koja je rezultirala činjenicom da je Gradsko vijeće mjesto na kojem se može slobodno govoriti i na kojem se prihvaćaju dobri argumenti bez obzirom od koga dolazili. Uz to činjenica da je Proračun za 2025. tako brzo usvojen pokazatelj je da je gradonačelnik Mato Franković dobro radi svoj posao te da to priznaju i oni koji ga u politički ne podržavaju. Naše Gradsko vijeće je primjer kako bez obzira na političke različitosti može vladati kultura dijaloga. Možda smo u osam proteklih godina, dakle u dva mandata koliko obnašam dužnost predsjednika Gradskog vijeća ima tek nekoliko situacija u kojima je bilo žešće konfrontacije između oporbe i vladajućih. Na tome se, kao i na kvalitetnim raspravama, zahvaljujem svim kolegicama i kolegama u Gradskom vijeću jer mislim da, iako ništa nije idealno pa tako ni mi, radimo dobar posao.
Ima još jedna karakteristika koja ovaj saziv Gradskog vijeća, odnosno Vas kao predsjednika, izdvaja od dosadašnjih. Vi naime, kao niti jedan predsjednik do sada, aktivno sudjelujete u raspravama.
Svatko ima svoj stil, pa tako ja kada stanem za govornicu simbolično šaljem poruku da smo svi jednaki i da me u tom trenutku ne štiti pozicija predsjednika. U pravili za riječ se javljam kada raspravljamo o bitnim stvarima, a nadam se da govorim tako kako bi svi sugrađani razumjeli bit problema. Time javnost zna koji su moji stavovi, a kad ga zauzmem onda energično branim. Naime, želim da svi znaju kakav smjer kojim treba ići grad podržavam. Po meni nije dobro ako se predsjednik GV-a svede na protokolarnu ulogu onog koji vijećnicima daje ili oduzima riječ. Građani su mi uostalom dali povjerenje kao vijećniku i očekuju da jasno kažem svoje mišljenje. Naravno, aktivno bavljenje politikom rezultira i kritikama, no ja nemam apsolutno ništa protiv toga. Dapače, tako i treba biti.
Spomenuli ste aktivno bavljenje politikom, pa me zanima, s obzirom na to da su pred nama lokalni izbori, gdje se vidi Marko Potrebica koji iza sebe ima dva mandata predsjednika dubrovačkog Gradskog vijeća? Naime, iako nije službeno objavljeno već sada je jasno da će aktualni gradonačelnik ići po još mandat. Znaju se i HDZ-ovi kandidati za neke općine, oo još se spekulira tko će biti HDZ-ov kandidat za Dubrovačko-neretvanskog župana? Vidite li se možda u toj ulozi?
Gradonačelnik Mato Franković ima moju punu podršku za još jedan mandat. Naravno, odluka je na njemu no očekujem da on bude kandidat HDZ-a. Kao član GO HDZ-a bio bi razočaran da to ne bude. Što se tiče županije, nisam član stranačkog Županijskog odbora pa ne znam koja su promišljanja predsjednika ŽO Blaža Peza, kao i što planira po pitanju eventualne nove kandidature naš aktualni župan, Nikola Dobroslavić koji iza sebe ima uspješne mandate. Bila mi je iznimna čast proteklih osam godina voditi Gradsko vijeće i vjerujem sam da sam opravdao dato mi povjerenje. Moje političke ambicije fokusirane su na jug Hrvatske. Bilo bi neodgovorno od mene u ovom trenutku najaviti kako ću ići po treći mandat predsjednika Gradskog vijeća jer to zavisi od njegova saziva i post izbornih dogovora. Imam dovoljno energije, znanja i volje pa ću sigurno nakon lokalnih izbora ostati aktivan u politici. S koje pozicije, to će odlučiti prije svega Gradski odbor HDZ-a, te druga stranačka tijela.
Dubrovnik, administrativno gledajući, nakon Jure Burića nije imao župana. Je li došlo za to vrijeme?
Administrativno ste u pravu, ali za mene osobno je Dubrovnik cijelo područje bivše Republike. Župan Dobroslavić je čovjek koji je spajao Neretvu, Korčulu i prostor bivše Republike pa ako se odluči više ne kandidirati takvo osobinu treba imati i novi župan. Nas je tako malo da si ne možemo priuštiti podjele i moramo funkcionirati kao cjelina. Jako je puno izazova, od migracijskih, razvojnih, infrastrukturnih, prometnih pa do prostorno-planskih. To su jako veliki izazovi i ne smijemo se dijeliti. Trebamo birati kvalitetnog župana, koji ima viziju, energiju, a ne nekog samo zato što je iz Dubrovnika ili odnekle drugo.
Dobro, ali vidite li Vi sebe u toj ulozi?
Nebitne su moje osobne ambicije. Stranačke nominacije se ne objavljuju u medijima nego u krugu stranačke obitelji. HDZ ima puno dobrih kandidata za tu funkciju i uvjeren sam u pobjedu kandidata HDZ-a za župana bez obzira tko to bio, naravno ako se župan Dobroslavić odluči da se više ne želi kandidirati. Međutim, želim istaknuti da je župan Dobroslavić bio iznimno nepokolebljiv i uspješan u obrani hrvatskih stavova na jugu zemlje, posebice po pitanju Pelješkog mosta, regionalnog položaja Dubrovnika itd.
Korištenje europskih fondova izuzetno je naglašeno, a to je i jedan od razloga visokog kreditnog rejtinga koji Hrvatska u ovom trenutku ima. Vi ste u tim projektima ‘domaći‘, evo upravo se nalazimo u dubrovačkom Studentskom domu u većem dijelu izgrađenom od novaca iz fondova EU. Ima li mogućnosti da se još više novca povuče kroz županijske projekte?
Dubrovnik i Dubrovačko-neretvanska županija svijetli su primjeri povlačenja sredstava iz EU fondova, pa čak ako iz toga izuzmemo Pelješki most koji se nalazi na našem području, no nacionalni je projekt. To je projekt uspjeh Andreja Plenkovića i za 100-godišnje razdoblje teško ćemo napraviti značajniji projekt. No, ako ne gledamo Pelješki most, prostora ima, uvijek se može napraviti dobar projekt koji će biti prepoznat za financiranje sredstvima EU kao nešto što zaslužuje financiranje. Dobro je i što je naša Zrinka Raguž državna tajnica u Ministarstvu EU fondova. Što se tiče našeg Studentskog doma, u tom sam projektu od njegova početka, od samog idejnog rješenja. Jedan sam od tri autora Studije izvodivosti, autor dijela o funkcionalnosti, poslovnom modelu ustroju, a bio sam i na čelu Projektnog tima tijekom njegove izgradnje. Dom je izgrađen ne samo u roku već i ispod ugovorene cijene i bez financijske korekcije. Time se jako ponosim kao i činjenicom da Studija izvodivosti u kombinaciji akademisa i doma te komercijalnih prihoda uz osiguranje povoljnog smještaja studenata danas kopiraju domaća ali i strana Sveučilišta. Neki su me neka Sveučilišta zvala za savjet oko njihovih projekata, što je meni osobno jako veliko priznanje. Jednako tako ponosan sam što je naš Studentski dom 2020. godine dobio nacionalnu nagradu za arhitekturu, od struke i ministarstva Kulture kao i najvažnije na kraju da je projekt zaživio u svom punom smislu i služi studentima, Sveučilištu i našim sugrađanima.
Da pojasnimo, zbog financiranja iz EU fondova pet godina ne smijete iznajmljivati prostor u komercijalne svrhe, a Studentski dom ima komercijalne prihode. Kako to?
Dok sam ja ravnatelj nećemo davati naše prostore u trajni najam. Studentski centar nije proračunski korisnik, ne dobivamo sredstva za plaće i materijalne troškove. Sami iz poslovanja osiguravamo plaće za 81 zaposlenog od kojih je njih 80 s područja bivše općine Dubrovnik. To su sve naši ljudi koji ovdje zarađuju plaće, a najveći broj njih prije je radio u sektoru turizma. I to nešto govori. Da bi njima osigurali plaće, a da bi istovremeno studenti plaćali 112, odnosno 119 eura smještaj u Domu, morali smo komercijalizirati sobe tijekom ljeta, organiziramo kampove i ljetne škole, a tijekom zime organiziramo također komercijalne i akademske kongrese. Ti su nam prihodi omogućili da isfinanciramo cjelokupno poslovanje pa uključujući i Advent na Vojnoviću. On nije namijenjen turistima, već studentima i našim domaćim ljudima, prije svih našim susjedima. Želimo naše studente integrirati u zajednicu, a vjerujem da su naši susjedi zadovoljni redom koji vada u Studentskom domu. Još jednom ću naglasiti, program našeg Adventa financiramo isključivo iz našeg poslovanja bez iti jednog centa subvencije Grada ili turističkih zajednica iako se, kao i ostali, imamo pravo javiti na natječaj. Zadovoljan sam i činjenicom da smo do sada oko 500 tisuća eura indirektno vratili u proračun Grada Dubrovnika. I to smještajem liječnike OB Dubrovnik te glumce koji nastupaju na Dubrovačkim ljetnim igrama te uslugama mnogim udrugama iz civilnog društva. Jer smatram ako su Dubrovčani iz Proračuna Grada uložili u Studentski dom, onda im se treba nešto i vratiti. Jer Studentski dom je objekt svih Dubrovčana, a meni je kao ravnatelju povjereno upravljanje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....