Komemoracija za nedavno preminulog dubrovačkog akademskog slikara, grafičara i pedagoga Iva Grbića (1931. - 2020.) održana je u Kazalištu Marina Držića. Članica ansambla dubrovačkog teatra Srđana Šimunović najprije je pročitala nekoliko biografskih crtica rekavši, između ostalog, kako je "bogati opus Iva Grbića utkan u kreativno bilo Grada". Dogradonačelnica Jelka Tepšić osvrnula se na odlazak tako velikog i značajnog Dubrovčanina.
- Danas šaljemo posljednje "Adio vam!" istinskom zaljubljeniku u svoj rodni Dubrovnik, gosparu Ivu Grbiću čiji je odlazak nemjerljivi gubitak za Grad. Danas se opraštamo od vrsnog umjetnika, slikara, grafičara, omiljenog profesora koji je svojimm radom duboko živio ovaj grad i ćutio njegovu tradiciju. Tu namuranost gospar Ivo nije čuvao za sebe, kao je sam govorio "ljubav prema svom najdražem i najljepšem gradu" prenosio je svima oko sebe, vlastitoj djeci, Franu i Maru, unucima te brojnim učenicima, suradnicima, ali i svima nama. Zanesenost Dubrovnikom utkana je u sav njegov likovni opus, bilo da je riječ o portretima, grafikama, ilustracijama, crtežima koje je izrađivao za časopise poput "Dubrovačkih horizonata" ili za Dubrovačke ljetne igre kojima je bio vjeran od samih početaka i prve festivalske sezone kada je na Gradcu u notes skicirao portrete iz "Dunda Maroja". Izložba "Marin Držić i Ivo Grbić: 70 godina zajedno na Dubrovačkim ljetnim igrama" koja je priređena u Domu Marina Držića, postala je njegovom 35. samostalnom izložbom, a gospar Ivo je tada kazao da mu je i posljednja - nažalost, tako je i bilo. Simbolično, izložba je postavljena na mjestu koje je više od 30 godina zvao domom, upravo u toj kući u Širokoj ulici pokraj crkve Svih svetih, nekoliko desetaka metara od Straduna, Ivo Grbić proveo je djetinjstvo i cijelu svoju mladost. Činjenicu da je spavao u istoj sobi u kojoj je sanjao i sam dum Marin, nije shvatio olako, samo je kazao kako se osjećao pozvanim odužiti se najvećem hrvatskom komediografu, a počastio ga je na najbolji način. U Vidrinim likovima i djelima tražio je i nalazio inspiraciju, darujući mu značajan dio svog umjetničkog senzibiliteta. Gospar Ivo bio je osoba izrazite vedrine i snažna osobnost kojom je prkosio svim životnim nedaćama i tragedijama, ma koliko one razorne bile. Danas se možemo i moramo obvezati da nećemo zaboraviti gospara Iva, velikog umjetnika i dijete Grada kojemu je cijeloga života nesebično davao. Gospar Ivo, hvala Vam na svemu, počivali u miru, rekla je Tepšić.
Potom se okupljenima obratila ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara Ivana Medo Bogdanović.
- Danas počast odajemo umjetniku koji je u svom, gotovo 90 godina dugom životnom vijeku, aktivno stvarajući, oblikovao kulturni život Grada. Ali, isto ga je tako kao svjedok, zaljubljenik te posvećeni kroničar trajno za povijest zabilježio. Iako su kroz povijest brojni umjetnici pratili Igre i bilježili događanja, niti jedan nije nikada neki festival pratio ovako dugo - nevjerojatnih 70 godina s jednakim zanosom, zaigranošću i ponajviše ljubavlju, a toga je Ivo Grbić imao u izobilju i upravo to je obilježilo i oblikovalo njegov život i njegovo umjetničko stvaralaštvo - ljubav za Grad, njegove ljude i njegove Igre. Zanimljivo je kako je u 70 godina njihova postojanja, Igre propustio samo jedno ljeto - i to kad je bio vojsci. Već 1950. naš festivalski kroničar među klupama na ljetnoj pozornici u svoj notes crtao je glumce i tako započinje dugo i nevjerojatno putovanje koje je rezultiralo iznimnim, po broju i značaju, crtežima ličnosti koji su ispisali stranice povijesti Festivala, kazala je Medo Bogdanović te nastavila:
- Meni osobno je živa slika Iva Grbića na skalinima na koncertima u Dvoru i kako zaneseno, gotovo u jednom dahu, njegova ruka slijedi melodiju i bilježi glazbene velikane koji su ispisali stranice veličanstvene povijesti Dubrovačkih ljetnih igara. U galeriji njegovih likova našli su najslavniji: Herbert von Karajan, Zubin Mehta, Martha Argerich, Montserrat Caballé, ali i glumački velikani: Pero Kvrgić, Miše Martinović, Tonko Lonza, Milka Podrug Kokotović, Predrag Vušović Pređo i drugi. Kad je 1991. u vihoru rata gorio Grad, izgorjela je njegova kuća s brojnim crtežima, neprocjenjivo svjedočanstvo povijesti, baš kao i Festivalska palača, dom Ljetnih igara i arhiv Festivala. No, dokazale su i Igre i Ivo Grbić da, iako je papir spaljen, duh je neuništiv. U desetljećima koja su uslijedila, Ivo Grbić nastavlja stvarati nadahnuto, revno, plodonosno, s ljubavlju, ostavljajući iza sebe golemu ostavštinu i naslijeđe. Njegovi festivalski ljetopisi u olovci, kredi ili nekoj drugoj tehnici, ispisuju desetljeća povijesti Igara, no u jednakoj mjeri i ostali kulturni život Grada i njegovih stanovnika. Adio, gospar Ivo, neka Vam je mirna i laka zemlja, Vaš Dubrovnik kojeg ste nazivali najljepšim i najdražim gradom vam je neizmjerno zahvalan, navela je ravnateljica DLJI.
Nekoliko misli o pokojniku iznijela je i predsjednica Društva prijatelja dubrovačke starine Renata Andjus.
- Gospar Ivo Grbić bio je dugogodišnji član Društva, ali ono što mnogi ne znaju, u zadnje vrijeme bio je i član Savjeta Društva i u tom Savjetu je bio jako aktivan. Autor je pečata, zastave i strate koje Društvo ima, a osim toga i niza povelja i zahvalnica koje je Društvo davalo uglednim, zaslužnim osobama. Ono što je bilo divno kod gospara Iva Grbića jest to da je uvijek svaki razgovor s njim završio kao jedan dobar poticaj, ali nekad i savjet, što bi rezultiralo jako dobrim rezultatom u krajnjem ishodu. Dragi gospar Ivo, počivajte na Dančama, u okruženju mora, sunca i smilja koje ste toliko voljeli. Laka Vam zemlja, rekla je Andjus.
Na komemoraciji je sudjelovao Gudački komorni sastav Dubrovačkog simfonijskog orkestra, prikazane su fotografije iz slikareva života te prilog o slikaru dubrovačkog novinara Vedrana Benića. Na kraju je obitelj zahvalila okupljenima na dolasku kao i svima koji su sudjelovali u pripremi komemoracije. Posljednji ispraćaj bio je 21. srpnja na Dančama.