Kako bi prošla zabrana društvenih mreža u nas? Cure dramatične, mladićima je svejedno, a evo što misli dubrovačka pedagoginja

Oni su to prvi napravili, a hoće li ih koja druga zemlja slijediti? Australci su se odlučili na potpunu zabranu korištenja društvenih mreža za djecu mlađu od 16 godina. Postavili su globalna ograničenja uvođenjem najstrožih propisa koji se odnosi na poslovanje najvećih IT divova koji su primorani spriječiti maloljetnike u pokušaju da se na njih prijave. U suprotnome, Meta kompanija – vlasnici Instagrama, Facebooka te What‘s Appa suočit će se s kaznama i do 30-ak milijuna eura. Pokusne metode kažnjavanja kreću već u siječnju, a zabrana kreće u roku od godinu dana.

Australci su u objašnjenjima naveli kako je ugrožena sigurnost djece, te su mreže prepune opasnosti koje vrebaju fizičko i mentalno zdravlje djece u slučaju pretjeranog korištenja mreža. Za Australce, ograničavanje, zabrana i kažnjavanje mreža dolazi upravo jer mreže nisu što bi trebale biti – društveno odgovorne. Slične postavke ima i Francuska, ali samo u smislu ograničenog pristupa, no australska zabrana je apsolutna.

Ograničeno korištenje društvenih mreža uvela je Francuska, neke države SAD-a dok je Australija otišla korak dalje i mreže mlađima od 16 potpuno zabranila

Najveći div među divovima TikTok poručuje kako će to djecu natjerati u zaobilaženje pravila i još mračnije kutke interneta te veću opasnost zbog čega se oštro protive takvoj zabrani. No koliko su društvene mreže društveno odgovorne znamo svi koji ih koristimo, ali odrasli bolje filtriraju dobro od lošega, dok je djeci taj pojam zbog nedostatka iskustva jednostavno nepoznat.

U Australiji su se na to odlučili i zbog parlamentarne istrage u kojoj su otkrili koliko se djece samoozljeđivalo zbog nasilja na internetu te da je to bila kap koja je prelila čašu.

Koliko su dubrovačka djeca na mrežama – vjerojatno kao i sva druga na svijetu kojima je internet dostupan. No što pedagozi misle o ovakvom potezu i je li ovisnost o mrežama ovdje dosegnula takve razine da bi nam ograničenje ili zabrana dobro došli?

-Dosta ih promatram, uvijek su ekrani tu blizu, recimo preko velikog odmora. Ako ih ne gledaju, a onda razgovaraju o nečemu što ima svakako veze s internetom. Druže se dosta i kad vide da netko od nas u školi nešto radi, poput kićenja i uređivanja, odmah se nude mogu li pomoći, što čovjeka razveseli."– kaže pedagoginja Pomorsko - tehničke škole Dubrovnik Ana Bigunac. Na pitanje kako bi naši tinejdžeri doživjeli ograničenje mreža mlađima od 16 godina ili pak potpunu zabranu, Bigunac dodaje:

osnovci u nižim razredima još uvijek najčešće mobitele koriste za pozive roditeljima i prijateljima

Vlado Kos/Cropix

-Ne bi to baš dobro prošlo kod nas. Vrlo je teško generaciji koja se rodila s tehnologijom oduzeti nešto i očekivati da će to prihvatiti mirno i bez pobune. Mislim da takve represivne mjere ne bi izazvale željeni efekt. Nekad mi se čini da smo gori mi odrasli po tom pitanju nego djeca. Ovisnost o mrežama definitivno postoji, što nije uopće čudno, jer oni sve informacije, a to je najtužnije, dobivaju preko društvenih mreža. Neke školske aktivnosti također uključuju rad preko interneta što se ne može izbjeći. Na ograničavanju treba raditi ali evo puno se o tome razmišlja i isprobava, ni sama nisam sigurna na koji način bi se takve stvari mogle kvalitetno provesti, a da dugoročno daju rezultate."– dodaje pedagoginja Pomorsko-tehničke škole. I u toj dubrovačkoj srednjoj školi kao i u svima ostalima nisu dozvoljeni mobiteli na nastavi, osim ako to sam program taj trenutak ne zahtijeva i djeca uopće nemaju problem s time, dapače.

Neke zemlje u svojim institucijama u kojima su djeca i tinejdžeri imaju ometače, isključivo zbog toga što djeca ne poštuju nekorištenje mobilnih uređaja, no u Dubrovniku bi takvo rješenje bilo zaista bespotrebno, a i ometači znaju ometati i puno širi pojas od primjerice same škole.

Djeca i tinejdžeri račune na svim mrežama najčešće kad ih otvaraju, imaju upravo preko odraslih osoba jer pri osnutku primjerice Facebooka, nisi im mogao pristupiti ako si mlađi od 16, a sva su ga djeca imala daleko prije toga. To će pak zahtijevati i drugačije načine funkcioniranja samih mreža, ulaženje u sve sobne podatke što brani europski GDPR no i dalje je sve ovo moguće, tvrde stručnjaci, lako zaobići.

Rad online eksplodirao je u pandemiji, školska nastava odvijala se preko ekrana, a i nakon pandemije kurikulum se jednim dijelom oslanja na online rad

Duje Klaric/Cropix

Razgovarali smo i s nekoliko tinejdžera i odmah na prvu nije im baš jasno zašto bi se nešto takvo uopće dogodilo, a na pitanje što bi oni ako bi se uvelo ograničenje ili potpuna zabrana, jedna je tinejdžerica kratko i jasno rekla: „Umrla bih!” Dodala je i kako joj je to nevjerojatno jer ili spava ili ‘bulji u ekran‘, a svi kontakti i sva komunikacija odvija joj se preko mreža pa bi to za djecu njezine dobi, a njoj je 16 i pol, značilo i svojevrsnu i socijalnu ‘smrt‘. Gledanje na stvari muških tinejdžera ili mlađe djece ipak nije toliko dramatično. Osnovci bi kukali za igricama, videima na TikToku, a srednjoškolci bi se, čini nam se, lako prilagodili. Kažu kako im je ‘skoro pa svejedno‘ jer već imaju ustaljene životne navike koje ne ovise toliko o mrežama – znaju gdje tko izlazi i kad i dogovor se lako može odviti na ‘onaj naš‘ način, od prije ere interneta.