Nakon što je u javnosti procurila informacija kako je u lapadskoj Osnovnoj školi časna sestra učenike plašila yogom uspoređujući je s prizivanjem vraga, razvile su se brojne polemike o (ne)spojivosti katoličanstva i ove egzotične duhovne prakse. Posljednji koji su se uključili u raspravu jesu pripadnici Katoličke molitvene zajednice Effatha i njihov duhovnik, katedralni župnik don Marin Lučić, koji su zaključili kako: "Vjernik katolik ne bi smio prakticirati yogu, ni u kojem obliku."
Instruktorica Hatha-Raja yoge Zrinka Šapro osvrnula se na diskusije.
- Svaka religija ima svoja pravila i svaku treba poštovati. No, žao mi je što se fokus maknuo s one najvažnije stvari u ovom slučaju, a to je zastrašivanje malodobne djece, učenika od strane osobe koja to ne bi trebala raditi. Vjeroučiteljica je koristila metodu zastrašivanja i spominjala vraga, smrt i to mi je, kao netko tko je radio u školi, neprihvatljivo. Svi moramo stati na stranu dobrobiti djece, te im što ljepše i blaže objašnjavati život. Jer, znamo da učenici tog uzrasta takve stvari shvaćaju jako ozbiljno. Najstrašnije u cijelom slučaju mi je što se cijeli fokus prebacio na polemike oko toga je li yoga dobra i smije li kršćanin katolik raditi yogu, a to pitanje uopće nitko nije ni postavio. Pitanje je način na koji se uopće rasprava o yogi povela i na kraju rasplela na tom satu Vjeronauka i to mi je strašno. Yoga se može prakticirati na više razina, ne ulazim u to je li netko od mojih polaznika došao samo zbog tjelovježbe, duhovnosti ili nečeg trećeg. Na satovima polaznike ne pitam jesu li kršćani, jesu li krizmani, pričešćeni i dosad nisam imala nikakvih problema s tim, svi su dobro došli! Ne ulazimo u polemike, prakticiramo jedinstvo i zajednicu pa mi podjele nemaju nikakvog smisla, kazuje Šapro ističući kako interes za yogom nije pao, ali da ni ona, kao ni njezini polaznici, ne osjećaju pritisak zbog rasprava koje se vode.
- Svatko tko ima pitanje o yogi ili bilo čemu, otvorena sam i možemo razgovarati o tome. Na satovima ne ulazim u razloge zbog kojih polaznici dolaze niti polaznicima govorim da moraju ovo ili ono. Kršćanstvo je kao religija prelijepo, ali je na kraju stvar osobe i njezinog osobnog izbora. Svi smo različiti i trebamo prihvaćati druge i drugačije. Jedino pravilo na satu yoge da se ne kasni i da se ne radi buka kad se posve opustimo, to su osnovna pravila. Don Marina Lučića jako cijenim i mislim da je izrazito duhovna osoba, da nije samo svećenik i da yogu treba sagledati iz nekoliko kutova. Isto tako bi mogli raspravljati o nekim stvarima u Svetom Pismu koje bi nam bile upitne, ali je važno da ne možemo biti isključivi na način kako je bilo na tom satu Vjeronauka. Posebno na nastavi u školi moramo gledati s kim i kako razgovaramo. Potrebno nam je jedinstvo, ravnopravnost i međusobnog uvažavanja i to promoviraju i kršćanstvo i budizam i hinduizam. Također, treba stati, promisliti pa onda reagirati. Sve vjere i religije govore isto, samo ih mi kao ljudi raščlanjujemo i tumačimo na ‘svoj način‘, prilagođeno našoj perspektivi, upozorava Šapro.
Diskusija je izazvala brojne reakcije i dovela do toga da nastane podjela društva, nastala su dva tabora. Upravo je tu podjelu prokomentirala sociologinja Nikolina Hazdovac Bajić.
- Danas u društvu imamo priličnu individualizaciju kad se govori o religiji. Za veliki broj ljudi religija je danas u suvremenom društvu postala stvar izbora i često iz religijskog ‘patchworka‘, iz različitih duhovnih tradicija, uzimamo ono što nama odgovara i tako sklapamo svoje osobne, duhovne svjetonazore. S druge strane, mi u Hrvatskoj smo tradicionalno katolička zemlja i u tom smislu se sad, pretpostavljam, događa određeni ‘sukob‘ između tradicionalne struje koja se strogo drži katoličkih postavki i dijela stanovništva koje očito sa svojim svjetonazorima i stavovima kombinira različite duhovne tradicije, ističe Hazdovac Bajić.
Sve je počelo iz učionice pa se postavlja pitanje koliko ima smisla demonizirati duhovne prakse, još pred najmlađom populacijom?
- Nisam za demonizaciju nikakvih praksi ni religijskih ili bilo kakvih drugih vjerovanja koja su legitimna i legalna. Nema smisla demonizirati, ali stvar je na Crkvi i kako će se ona postaviti, kao i pripadnika Crkve. Ne znam koliko to ima pozitivnog efekta kad govorimo o obrazovanju mladih, mislim da ima više kontraefekata nego pozitivnih učinaka, navela je sociologinja.
Međutim, vlada velika isključivost.
- U društvima zapadnog svijeta pa tako i kod nas postoje veliki ‘rezovi‘ u društvu gdje se svjetonazorski dijelimo. Recimo, kad je riječ o kulturološkim ratovima, o osjetljivim temama poput abortusa ili eutanazije, migranata... Tu se društvo dijeli na one koji zauzimaju tradicionalne i konzervativnije stavove i ovi koji su otvoreniji. Svi se pokušavaju pronaći između ta dva ‘tabora‘, ovisno o osobnim preferencijama, odgoju... Vrlo je malo dodirnih točaka između tih dviju pozicija, a odnosi se na cijeli niz društvenih problema i pitanja. Vrlo je malo međusobnog dijaloga, razumijevanja, razgovora, a mislim da je tu veliki problem činjenica da smo jako vezani uz informacije koje dobivamo kroz društvene mreže gdje nas ‘zatvaraju‘ u ‘kognitivne balončiće‘, nudi nam se sadržaj koji nudi naše stavove koje već imamo, a rijetko kad dolazimo u dodir s onim s čime se ne slažemo.
No, kakvo je društvo gdje je glavna tema yoga?
- To je tipična situacija za naše prilike, uvijek se bavimo pitanjima koja nam nisu od životne važnosti, nego nas zaokupiraju pitanja na dnevno-političkoj razini. Ne bavimo se nečim što je suštinski važno u našem društvu, zaključuje Hazdovac Bajić.