Dok Zagrepčani muku muče s napadima agresivnih vrana koje ih kljucaju po glavi i obaraju s bicikla, Dubrovčani su takvih zračnih naleta zasad pošteđeni, što se ne može reći za gradske golubove i gostujuće galebove na čije nastambe sve češće nasrću pretežito crne ptice slične vranama. Preciznije, pernati 'agresori' drsko istjeruju domaćine iz gnijezda, a dojava tog tipa među sugrađanima je sve više.
'Brkati' znaju više
O kojoj je nasrtljivoj ptičjoj vrsti riječ, te koji su razlozi svježih neprijateljskih obrušavanja, nema vam tko reći jer u Gradu nema uže specijaliziranih ornitologa, a slabo sa stručnim kadrom stoji i Neretva, makar je neretvansko ušće u statusu posebnog ihtiološko-ornitološkog rezervata.
Na sreću, u Neretvi djeluje Društvo Brkata sjenica, čiji se članovi itekako dobro razumiju u ptičji svijet. Na naš upit jesu li se vrane rasprostranile i na dubrovačkom području, ne žele spekulirati bez 'dokaznog materijala':
- Mogle bi biti čavke, najmanje iz porodice vrana, one vole posjećivati gradove, no ovo možemo samo nagađati. Svrake vjerojatno nisu te koje napadaju gnijezda jer nisu agresivne. Vrane jesu napasne, ali nisu potpuno crne – objašnjavaju fenomen 'međuptičjih' obračuna oko gnijezda.U potrazi za znanstvenim tumačenjem ponašanja ptica, obratili smo se Zavoda za ornitologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, no trodnevno dozivanje nije dalo baš nikakvog rezultata. Telefon, mail i staromodni faks kod tamošnjih znanstvenika nisu prepoznati kao sredstva komunikacije. Ili su se jednostavno raspršili kao jato ptica selica kad krene na jug.
Zadnja nada u ispravno tumačenje stoga nam je bila veterinarska struka. Njezin iskusni pripadnik Branko Širok kao napasnike isključuje vrane kojih, veli, niti nema na dubrovačkom području.
Galebovi su mirni
Opisu očevidaca u stanovitoj mjeri odgovaraju vjerne sezonske gošće Dubrovnika, čiope. Slične lastavicama, tamnog perja, kratkih nogu i prstiju upravljenih naprijed za hvatanje po zidovima i stijenama....Čiopa je selica, odličan letač, šiljastih krila, duboko urezana repa, a nas najčešće posjećuje bijela čiopa (Apus apus).
- Možda se dogodio kakav izdvojen slučaj 'deložacije' golubova ili je gnijezdo već bilo prazno – komentira Branko Širok.
Kad je riječ o mogućim duelima na relaciji galeb – vrana, uz moguće varijacije, ornitološki priručnici podsjećaju da galebovi gotovo ni nemaju prirodnog neprijatelja. Napasti bi ga mogao tek kakav zalutali sokol, a vjerojatnost za stradavanje veća mu je od morskog psa ili kopnene zvijeri nego od neke rođakinje prekrivene perjem.