Dok je na Baltiku već ispod nule, članovi latvijskog zbora, uz harmonikaše i sunce uživali na ‘Bobari‘ obilazeći Elafite

Šilok i jesenje kiše označile su kraj ovogodišnje brodske izletničke sezone koja je, kako to ističe većina malih brodara, bila ćudljiva i krajnje nepredvidljiva. Podsjećaju kako je dosta kiše bilo u travnju i svibnju, ali i koncem lipnja te početkom srpnja kad su mnogi strahovali da će i otvorenje Ljetnih igara proteći u znaku kiše. No, uslijedilo je dugo toplo ljeto tako da su svi mali brodari imali izvrsnu priliku da rade i zarade. Riva u Gružu je sve do kraja listopada bila vez brojnih izletničkih brodova, kako Kriljana, tako i dubrovačkih brodara koji će vrijeme do proljeća i nove turističke sezone provesti u pripremi plovila za nove goste i turističke izazove.

Posljednji ovogodišnju prigodu za izletnički đir u ponedjeljak iskoristio je i naš sugrađanin, mali brodar Srđan Klaić koji je na svome drvenom brodu ”Bobara” ugostio pedesetak gostiju iz Novog Zelanda, Australije, Engleske, Francuske i Latvije. Na moru je vladala bonaca, a kao najbolji nagovještaj ugodne plovidbe, ukrcaj je protekao uz pošalice i smijeh. Nakon što ih jeSrđan upoznao kako je ”Bobara” obiteljski brod i slikovito najavio obilazak triju elafitskih otoka, uslijedio je spontani pljesak kad su doznali da im je posada cijeli dana na raspolaganju, a svo piće gratis.

Ipak, sezona 2023. bez rekorda

-”Bobara” je izvorno građena 1955. godine u Puntu na otoku Krku kao ribarski brod. Bila je to do 1985. od kad je zimi bio ribarski, a tijekom sezone izletnički brod kojeg sam kupio 2019. godine. Maksimalno smo iskoristili koronu, da bi ga tijekom 2020. cijelog renovirali u brodogradilištu Sumartin na Braču. Lani smo mu za buduće godine, možda i generacije, promijenili elektriku, rezervoar i motor. Kapacitet mu je 85 putnika, plovidbena brzina je 8 čvorova, a pogonski stroj je ”Iveco” snage 250 konjskih snaga i zapremine je 14 tisuća ”kubika”. Brod je obiteljski i uz mene, posadu čine supruga Tanja i njezin sin Karlo kao stalni članovi posade. Karlo se još uči, a moj sin Đivo je član posade samo tijekom ljeta, u pauzi fakulteta. Ali, Tanja je sve na brodu: i vozi i kuha, ništa bez nje!- priča Srđan kojeg na trenutak, uz osmijeh i pozdrav s gruške rive, prekida Tanjina none Silva Brunsko:- Lijepo se pasajte i divertiškajte!

Komentirajući upravo završenu plovidbenu sezonu, Klaić kaže kako je ”bila OK, ali malim brodarima ipak nije rekordna”:- Dosta je lošija nego lanjska, još to ne mogu reći i u postotcima, ali je barem 20, možda i 30 posto lošija! Jer, ovo je bila vrlo neka čudna sezona tijekom koje je bilo puno grubih dana u travnju i svibnju, a prisjetimo se kiše koncem lipnja i početkom srpnja. Sjećam se neobičnih oscijalacija i da smo usred ovog ljeta jedan dan imali skoro stotinu, a već idući samo 20 gostiju! Ali, uz to grubo vrijeme smo imali mogućnost odmoriti se, a sezonu ćemo pamtiti i po tome što s brodom nismo imali nikakvih problema. Nemate pojma koliko raduje ta spoznaja kad sve protekne u miru. Brod nije plastificiran, nego potpuno drveni i brzo sam se vezao uz njega i zavolio ga. Drveni brod ima dušu, ali njegovo održavanje iziskuje jako puno vremena i novca te stvarno treba s njim živjeti. Nakon sezone ostaje na vezu u Gružu i već od 15. studenog postavljmo mu novu palubu. Sve moram završiti do 1.ožujka, a to se odnosi i na naša preostale brodove, također drvene, ”Maru” i ”Điva” koji su već na vezu.

Očarani gosti

Srđan priča i netremice pazi na more, a Karlo je već s travaricom obišao sve goste. Uz nazdravljanje je štimung već opušteniji, a Karlo kojem je tek 20 godina priča da je završio za recepcionera, ali mu se više sviđa na brodu:- Kroz praksu u školi shvatio sam da recepcija nije za mene jer više volim kretanje i stalni, neposredni razgovor s gostima. Ne mogu se zamisliti da sam cijeli radni dan u stolici, na jednom mjestu. Trudim se maksimalno posvetiti ovom brodu, od malih nogu volim barke i sad sam uglavnom zadužen za vezivanje i pomaganje oko svega što treba, razgovaram s gostima i po potrebi upravljam brodom. Ovo mi je bila dosad najbolja sezona i u odnosu na lanjsku vidim i razliku u kvaliteti svog rada. Istina, sezona je bila malo naporna: bilo je i težih dana, ali sve uglavnom dosta zadovoljan. Većinom je sve išlo glatko i bez puno ”problematičnih” gostiju- kaže i uočivši da razmišljamo kakvi su to gosti, pojašnjava:

-To su gosti koji izvoljevaju i očekuju da s njima pričamo na manje raširenim jezicima. Osobno znam engleski i talijanski, ali Španjolci i Francuzi katkad znaju odbiti slušati sve što nije njihov jezik, ne slušaju me dok objašnjavam na engleskom, niti vode računa o drugim gostima. Dogodi se i da popiju i sve je u redu dok je u granicama te nema lupanja ili dok se ne ugrožava ugođaj ostalih gostiju.

Razgovor prekidaju harmonikaš Zoran Kosović i gitarist Ivica Jelavić koji na gornjoj palubi evergreenima zabavljaju goste koji prvo plješću i plešu između stolova. Pristižu i gosti s donje palube, među njima i Latvijac iz Rige Kaspars Vever kojeg sunarodnjaci dočekuju pljeskom i pjesmom ”Happy Birthday”. Tad doznajemo kako je riječ o članovima latvijskog zbora, sudionicima festivala što već par dana traje u našem gradu. Zborovođa mu u ime svih kao prigodni dar poklanja putnu šalicu za kavu, a nakon skoro polusatne pjesme Kaspars nam priča:

Na Baltiku već ispod 0°C

-Sa sjevera Europe došli smo zbog festivala zborova i odlučili se u predahu za izlet na otoke Elafita. Dubrovnik je vrlo lijep grad i uživamo u ovim vremenskim uvjetima tako različitim od naših u Latviji, gdje su temperature već ispod ništice! Nama je ovdje jako toplo i uživamo jer je prekrasno. Kad ujutro otvorite prozor doista je ogroman užitak za oči i dušu vidjeti tu krasnu panoramu. Baltičko more je miks zelene i sive boje, a boje Jadrana su očaravajuće i definitivno različite od Baltika- priča Kaspars dok njegova kolegica iz zbora Iveta Sprogeo, njišući se u ritmu talijanske kancone, napola pjevajući dodaje:

-Jedna sam od 29 članica zbora i raduje me da smo ovdje na brodu. Sretni smo jer uživamo u odmoru i ovom prelijepom krajoliku. Ozračje na brodu je opuštajuće, ne sumnjam da će tako biti do kraja izleta. Uvjerite se i sami kako doista nesputano svi uveliko uživamo, a sve je još ljepše uz bistro tirkizno more i čisti krajolik. Sve je ovdje tako prekrasno!

Među turistima na gornjoj palubi je i Englez Mark Ward iz Birminghama u engleskoj pokrajini West Midland. Kaže nam kako će cijela obitelj, njih sedmero, posljednjeg dana listopada natrag kući nakon što su u Župi dubrovačkoj proveli cijeli tjedan:- U utorak idemo kući i nismo požalili što smo se odlučili za posjet istočnom Jadranu i otocima. Preporučili su nam ga prijatelji, rekavši da imate prekrasnu obalu, da je takva cijela destinacija. Smješteni smo u hotelu u Mlinima, a pojedini članovi obitelji su odlučili rezervirati različite izlete kako bi što više istražili i kopno i more. Sad obilazimo otoke i uživamo!

”Bobara” je 45 minuta bila na vezu otoka Donjeg čela na Koločepu, a po vezivanju uz rivu Suđurđa mobiteli i fotoaparati ponovno škljocaju i bilježe sve što oči vide. Pozdravljam vesele izletnike i s ”Jadrolinijinim” brodom ”Postira” krećem natrag u Gruž. Pozdravljam i vesele glazbenike koji predah koriste za kavu u mjesnom kafiću na rivi. Harmonikaš Zoran Kosović priznaje kako je prije korone i do pet puta tjedno pratio goste na izletima, ali da sad to čini rjeđe, nekad i samo jednom tjedno:- Kad je vrijeme kao danas, tad je prava blagodat koju ne propuštam i tad uživaju svi izletnici. Na brodu je uvijek lijepo za poželjet, a tko želi može se još uvijek i okupati- kaže dok gitarist Ivica Jelavić kroz šalu ističe:- Nisam predugo s gostima na brodu, ovo mi je tek 41. godina! Vjerujte mi, još uvijek mi je od gusta biti s tim ljudima i uz njih pamtim samo lijepe dane!