Prije točno godinu dana napustio nas je naš prijatelj, kolega i urednik Antun Masle. U redakciji njegovog Dubrovačkog, koju je vodio doslovce do kraja života, skoro pa da nema dana a da se ne spomene Ninovo ime. Čim ‘ispliva‘ neka senzacija zbog koje bi trebalo povikati ‘Zaustavite Reuters!‘, netko se zapita: ‘E, što bi sad na ovo Nino rekao?‘ ‘Pristupite fenomenološki! ‘, često bi nas uz podsmijeh u takvim situacijama usmjeravao naš urednik, smirujući situaciju kao Normabelova ‘desetka‘.
I onda bi izvukao par telefonskih brojeva prikupljenih u njegovu, kako bi to volio naglasiti, ‘minulom radu‘ i nama novinarima za barem dva do tri sata skratio ‘put‘ do prave informacije. Nije nam Nino doživio prvu neradnu ‘Oluju‘, ali sasvim sigurno bi je kao strastveni pušač, uz one silne redove na benzinskim crpkama, prihvatio poprilično osobno. I naravno, to bi jutro pitao Lućija je li ispekao kruh i je li na vrijeme kupio travaricu. Počivaj u miru, dragi Nino.