Požar koji je nešto prije 16 sati u nedjelju popodne izbio u potkrovlju obiteljske kuće na predjelu Malo selo, iznad crkve u naselju Mokošica, gasilo je jedanaest vatrogasaca s čak pet protupožarnih vozila. Iako su nesebičnim zalaganjem vatrogasci uspjeli spriječiti daljnje širenje vatre na prvi kat i prizemlje, krovište je nažalost potpuno uništeno, a zbog prodora vode ni prvi kat više nije pogodan za stanovanje. Nastala je ogromna materijalna šteta, ali svi mještani bez izuzetka ističu kako je najvažnije to što nema ozlijeđenih niti ljudskih žrtava. A kažu nam, moglo je i toga biti.
Svi su muškarci bili na požarištu te osobno nosili kante, danas pripomažu oko kuće čisteći nastalu štetu, pa su žene bile jedine koje su nešto progovorile o ovom nemilom događaju:
-Tragedija je to velika, ogromna! Treba tim ljudima pomoći i bilo bi dobro da se pokrene akcija tako da svi, koliko tko može, pomogne da se što prije sanira nastala šteta. Prvo smo čuli dovikivanje i upite "Gdje ovo dimi? Ima li vatre?" da bi ubrzo uočili plamen koji se, pomognut vjetrom, dizao visoko u nebo unatoč kiši koja je svo vrijeme padala - rekle su nam dvije susjede te naglasile kako potpuno suosjećaju sa stradalom obitelji. Ustvrdivši da će oštećenima i njihove obitelji pomoći, obrazložile su kako upravo zbog stoga žele ostati anonimne. Predložile su pokretanje prikupljanja pomoći:
-Dat‘ ćemo svi, koliko tko može. Nama 100 eura nije puno, a njima će, još kad se sve prikupi, to biti ogromna pomoć. Dosta nas je i vjerujte, možemo prikupiti pristojan iznos.
U razgovor se uključila i susjeda Jelka Deković Varezić te naglasila:
-Najljepša je pomoć kad se osobno ne ističe onaj tko pomaže. I ja sam kao umirovljena medicinska sestra pošla odmah tamo da, ako kome zatreba, pružim prvu pomoć. Srećom, to nije bilo nužno. Više je mještana, ne znajući da su to i drugi učinili, odmah nazvalo Centar 112 i vatrogasce, a prije nego su uopće stigli, kao na zapovijed, svi smo sklonili svoja vozila kako bi vatrogasna vozila mogla lakše proći – priča nam Jelka.
Požar je ugašen ali, nažalost, kuća je pretrpjela veliku štetu. Dan kasnije, ispred obiteljske kuće na Putu od Kontralova zatekli smo više susjeda, prijatelja i rodbine oštećene obitelji Šarilo o kojima smo čuli sve najljepše: pojmovi koje su svi mještani s kojima smo tom prigodom razgovarali najčešće spominjali bili su marljivost i poštenje. I nisu zaboravili naglasiti kako je malo tko tako marljiv kao susjed-gospar iz Konavala i njegova supruga iz Primorja.
-Evo vas! Jeste li došli za krov?- uglas su nas, nekako istodobno zapitali mnogi od okupljenih koje smo zatekli ispred opožarene kuće, u predahu nakon radne akcije tijekom koje su iz potkrovlja spustili desetine PVC-kanti s ostacima u potkrovlju izgorjelih greda i letvi:
-Grijemo se na peć i eto, došlo je do zapaljenja dimnjaka!- bilo je jedino što nam je rekao mladić u odjeći umrljanoj od prašine i čađi. Pretpostavljamo: jedan od ukućana koji nas je blago, ali umorna i odlučna lica, zamolio:
-Nemojte, molim vas, ništa pisati! Vidite kako nam je!
Suglasili smo se s njegovom željom i udaljili se, sklanjajući se u stranu da bi nas mogao obići teški građevinski stroj na prikolici kojeg je bilo mnogo nagorjelih dijelova potkrovlja. Mokošani su ponovno pokazali solidarnost na djelu, dokazavši kako imaju veliko srce otvoreno za sve susjede i ljude koji, jednako kao već i mnogi od njih, prolaze kroz teške životne trenutke. Pokazali su i dokazali kako svi dišu k‘o jedan i kad su složni, a jesu, da mogu svladati sve nevolje i teškoće. I uopće ne sumnjamo kako će na mjestu opožarene kuće uskoro oštećenoj obitelji zasjati obnovljeni dom.
