Korona je promijenila trendove putovanja. Ne traže se više apartmani usred gradske vreve, već vile i kuće za odmor u ruralnom okružju. Povratak prirodi je 'in'. Rekao bi čovjek, seoski turizam u koroni je procvjetao. Kad ono...
- Nije to baš tako, barem kod nas u dubrovačkoj regiji koja je usmjerena na Engleze, a njih još nema. Većina smještajnih objekata u ruralnom prostoru su kuće za odmor, uglavnom većeg kapaciteta, za šest, osam a često i više osoba. Lakše je kod ono malo gostiju što dolazi prodati manji smještajni objekt za dvoje ili četvero – iz iskustva tvrdi Ivo Mujo iz Agroturizma Kameni Dvori u Konavlima. Navodi primjer svoje kućerice u vinogradu za dvoje:
- To je već druga priča, to se da prodat' i tu je booking. Dakle, mali objekti u ruralnom prostoru se lako prodaju.
Praksa prije covida, bila je da se 'kuće za odmor prodaju pola godine ili godinu unaprijed', a sad se pribjegava 'last minute' bukiranju. A teško je u last minute naći dvije obitelji ili grupu od 10 ljudi koja bi se smjestila u većoj kući za odmor.
- Prema osobnom i iskustvu ljudi iz Agroturizma Konavle nema velikog interesa ni potražnje, vrlo je skromno. Prvenstveno jer je naša glavna publika bila englesko tržište i Skandinavci a i jedni i drugi su još dosta zatvoreni – kaže Mujo. U Kamenim Dvorima u ovo vrijeme ostvaruju tek 10 posto od famozne 2019. godine, ali to je čak duplo bolje nego lani kada je ostvareno tek pet posto prometa od već spomenute rekordne godine.
Buking rupetine
Pitamo ga tko je ostvario tih 10 posto?
- Nevjerojatno, Amerikanci! Na programima biciklističkih tura, različitih izleta, škola kuhanja uglavnom Amerikanci, smještajni objekti nešto Europljani Nizozemci, Mađari, Danci... – nabraja i dodaje kako Konavljane nada ne napušta.
- Kad pogledamo kartu zauzeća cijela ova godina je bila bukirana, to vuče još od 2019. pa se prebacivalo, ali sve se to uglavnom otkazuje jer sve to što smo bili bukirani na duži rok su ipak bili Englezi. U last minute dolaze Amerikanci, zato smo zadovoljni što se opet vraćaju pa smo optimistični.
Sretnom okolnošću kod ruralnog turizma smatra i to što su mikropoduzetnici poprilično žilavi, ne plaćaju najmove jer su u svojim prostorima, nisu pretjerano opterećeni kreditima i ne plaćaju radnu snagu. Ipak je to obiteljski biznis. S ozbirom na navedeno mogu čekati pa zato i ne kukaju. U srpnu, što se njegovog OPG-a tiče, ima buking rupetina. Za kolovoz se nismo usudili ni pitati. A cijene? Otprilike 10 posto manje, pa još 10 posto na last minute i navuče se nekih 20 posto niža cijena.
- Ali nije 40 ni 50 posto, a puno je kapaciteta koji su išli na toliko snižavanje. Takav smo stav zauzeli. Preniska cijena može privući klijentelu lošije platežne moći i poslati krivu poruku jer nešto što nema cijenu znači da ne vrijedi – smatra Mujo.
Konavljani koji se bave agroturizmom, što je za pohvalu, dobro su organizirani i povezani u svom poslu. Kako stoji Primorje?
- Prošla godina je bila užasna a i ova je za sada ista – kaže nam Mato Katičić iz Agroturizma Katičić u Smokovljanima. Na svom seoskom domaćinstvu prima jednodnevne izletničke ture pa kroz razne programe uz ručak ili večeru posjetitelje nastoji upoznati s kulturom, običajima i gastronomijom Dubrovačkog primorja.
- Što se tiče seoskih domaćinstava, konkretno mene, to je jadno i nevoljno. To su sve bili agencijski gosti, svim tim agencijama s kojima sam radio gosti su otkazali i automatski stradao sam i ja, stradali smo svi od agencije do seoskog domaćinstva.
Pitamo ga za usporedbu s 2019. godinom na što će kratko kako je to 'neusporedivo, k'o nebo i zemlja'.
Lanjski Francuzi
Zadnja izletnička tura u Smokovljane je pristigla u rujnu prošle godine, grupa Francuza.
- Čovjek razmišlja zatvorit'. Dadžbine su velike, svak svoje traži, a malo itko išta poduzima, pogotovo u našoj općini. Pušteni smo na milost i nemilost sami sebi. Ne mogu govorit unaprijed, sve je danas za sutra. Bilo je nešto upita ali ništa nije potvrđeno – kaže Katičić a na pitanje 'što ako i ova sezona zakaže' odgovara:
- A što, prodati i iselit, zaposlit se negdje, taman mesti grad. Vjerujte, pogotovo je grubo obiteljima koje su se samo ovim bavile. Nekima je to dodatni biznis pa i nekako, a ako se samo time baviš, užasno je. A mi smo se obiteljski baš tome posvetili. Obitelj ovisi o domaćinstvu – iskreno će Katičić.
Većina prijašnjih gostiju bili su mu Francuzi, čak 90 posto. Oni su posebno zainteresirani za izlete u seosku idilu. A u ovoj primorskoj idili mogu ih primiti do 50, doduše u ona normalna vremena, a 'sad se moraš prilagodit' onome što kažu odozgo'. Ostalo su bili individualci, nešto Nijemaca, Amerikanaca, Rusa. Izostali su i domaći 'valjda se boje virusa'. A cijene, njih nisu mijenjali. Uspiju li barem plasirati domaće proizvode?
- Nismo ovu godinu toliko toga zasadili jer ljudi su se okrenuli uzgoju tako da je i tu problem, ne može se prodat. Svi su se okrenuli poljoprivredi, takva je situacija – miri se Katičić u nadi kako će nešto ipak krenuti.
Šest Latvijaca
- Koji turisti? – pita se Luko Musladin, ugostitelj i vlasnik seoskog domaćinstva Musladin u selu Ljubač, jednom od dubrovačkih gornjih sela pa nastavlja:
- Seoska domaćinstva su, čak bi mogao reći, najgore prošla u svemu. Obično ti ljudi nemaju ni potpore od države jer to je sve nedefinirano. Što uopće znači OPG, tu na kraju krajeva niste uopće zaposleni. Jedino naši ljudi koji te znaju i prepoznali su te to su naši gosti, barem što se mene tiče – iskreno će Musladin. Od prošle i ove godine goste se može nabrojati na prste ruka. Neki dan je, kaže, sasvim slučajno nabasalo šest Latvijaca.
- To je sve. Prije korone bilo je najava za grupe, ali korona je došla i sve je stalo. Nama je tržište Daleki Istok, Amerika, to su ljudi koji će obići seoska domaćinstva, koji idu grupno. Nema ni jedne jedine rezervacije, nema upita ni bukinga. Konavle su možda u nešto povoljnijoj situaciji jer sve se tamo vrti. Naše turističke agencije su navikle uvijek ići uhodanim stazama pa će voditi ture tamo gdje su vodili proteklih 30 godina, neće isprobavat nešto drugo. Seoska domaćinstva su itekako osjetila covid – jasan je Musladin koji na svom OPG-u ugošćuje izletničke grupe uz ručak ili večeru.
Trenutno, jedini gosti su domaći; obiteljska obilježavanja godišnjica, krizmi, pričesti i prijateljska druženja.
- To je ono čega ima i od čega mi preživljavamo i što drži seoska domaćinstva na životu. A što se tiče stranaca apsolutno ništa. Ne bi radili da nije domaćih.
I on potvrđuje kako je teško plasirati domaće proizvode, viškova nažalost ima.
- Kad dođe na rod, nemamo tržište za sve. Nismo imali ni dobrih godina, a kamoli danas. Sve se to uveze, dolazi po centrima, nemate u cijeloj županiji koga da otkupi proizvode. Trebaju poticaji da bi se ljudi mogli baviti ovim. A kod nas je tu sve stihijski – smatra poznavatelj turističkih prilika.
Privatni iznajmljivač Nikša Konsuo za smještaj u svojoj kući za odmor u Toplome, jednom od gornjih sela Dubrovačkog primorja, cijene nije mijenjao. Ostale su na razini 2019. godine. Trenutnim bukingom nije zadovoljan, ali smatra kako bi moglo biti last minute rezervacija.
- Očekivanja za ovu sezonu su mi bila veća nego lani, ali mislim da će sve ostati kao lani – kaže Konsuo koji je 2020. ipak ostvarilo oko 75 posto prometa iz 2019.
- Razlog lanjskom prometu je pretpostavljam duga karantena koja je bila u proljeće u skoro cijelom svijetu. Isto tako, kuća je inače popunjena samo kroz srpanj i kolovoz kad nema škole, pa meni pandemija kao takva i nije nešto puno utjecala na popunjenost.
Gosti koji biraju ovakav tip objekta, tvrdi, uglavnom su obitelji s malom djecom kojima je kuća baza, a 'automobilom se gibaju skoro svaki dan na okolne lokacije' primjerice Mljet, Pelješac, Dubrovnik, Split, Međugorje... Zadnje goste u kući u Topolome koja prima osam osoba, imao je lanjskog kolovoza. I kod njega su najčešći gosti iz Francuske, pa Britanci, Skandinavci i nešto Amerikanaca.
Čini se kako korona i nije baš 'progurala' trend odmora u izoliranosti i osami. Prije bi se reklo kako je promijenila način dolaska iz grupnog u individualni Korona je umiješala prste u sve turističko pa i ono ruralno.
