Urbanističko planiranje je skoro izumrlo, ali ne i kritizerstvo

Projekt novog hotela "Belvedere" u Dubrovniku, koji bi se trebao graditi na mjestu današnjeg, u Domovinskom ratu teško oštećenog hotela, posljednjih dva mjeseca izaziva žestoke reakcije Društva arhitekata Dubrovnik i pojedinih nevladinih udruga. Novi "Belvedere" za investitora, ruskog bogataša Viktora Vekselberga, osmislio je dubrovački arhitekt Marko Dabrović i njegov 3LHD studio. Dabrović je inače jedan od najuspješnijih hrvatskih arhitekata, vlasnik je brojnih nagrada, a projektira diljem svijeta.

Iako je njegov projekt novog hotela, predstavljen prije dvije godine kao pobjednički na natječaju na koji se javilo četrdesetak arhitekata iz cijelog svijeta, oduševio dubrovačku javnost pa i najveće kritičare izgradnje među gradskim političarima, od nedavno postao je meta brojnih kritika iz DAD-a čiji je inače i Dabrović član. Naime, njegove kolege među ostalim tvrde da je njegov "Belvedere" zapravo veći od onog kakvog ga se predstavlja te da nije četiri puta manji od planiranog. prostornim planovima. Spočitavaju mu i da pri projektiranju nije vodio računa o javnom interesu, a ruskom oligarhu zamjeraju zbog čega projektanta nije potražio na javnom natječaju...

Hoće li novi hotel "Belvedere" u Dubrovniku biti izgrađen i izgledati upravo onako kako ste ga vi "nacrtali"? Naime, to vas pitam jer u prvom redu vaši kolege iz Društva arhitekata Dubrovnika (DAD) smatraju kako hotel neće izgledati kao što je, onako "utopljen" u zelenilo, predstavljen javnosti.

– Svaki naš projekt u izvedbi je vjeran vizualizacijama, što je javnost već mogla vidjeti na izvedenim kućama 3LHD-a. Cilj projekta hotel "Belvedere" od samog početka je da silueta hotela ne dominira te da se ne stvara neprirodan kontrapunkt s Dubrovnikom. Treba naglasiti kako će građevinska bruto površina novog hotela biti znatno manja od 122.000 metara četvornih predviđenih detaljnim planom, odnosno 28.000 metara četvornih, što je manje i od postojećeg hotela koji ima građevinsku bruto površinu 36.000 kvadrata. Veći dio terena bit će uređen kao park s visokim zelenilom, a postojeće kvalitetno zelenilo se u potpunosti zadržava. Sam kompleks sastojat će se od terasasto građenog hotela sa 75 soba i sedam vila, okruženog zelenilom i prostorom javne namjene. Posebno se to odnosi na javnu šetnicu i plažu na pomorskom dobru, koja će biti otvorena za korištenje svim građanima Dubrovnika.

Projekt "Belvedere", još od predstavljanja prije dvije godine, donosio vam je samo pohvale i od građana i od gradske politike, nije se čula ni jedna značajnija zamjerka. No, prije mjesec, dva krenule su poprilično oštre kritike, i to vaših kolega iz Društva arhitekata. Što je razlog da iz Društva tek sada, kada je pokrenuta procedura izmjena prostorne dokumentacije, iznose svoje zamjerke, pri čemu kolege prema vama nisu nimalo "nježni"?

– Ne bih ulazio u pretjerano komentiranje motiva za takvu reakciju koja, bojim se, uopće nema veze sa stručnom izvedbom natječaja i samog projekta. Kao arhitekt i član Društva arhitekata mogu se samo referirati na stručne aspekte ovog projekta te svu propisanu regulativu koju redovito slijedimo pri njihovoj izvedbi. Tako je bilo i u ovom projektu. Projekt "Belvedere" od samog početka predstavljen je gradskim i županijskim tijelima, gradskim vijećnicima i političkim strankama. Projekt je dobio i jednoglasnu potporu na dubrovačkom Gradskom vijeću, još u rujnu 2016. godine. Arhitektonski natječaj za novi "Belvedere" proveden je u dvije faze, na njemu su sudjelovala 23 međunarodna arhitektonska ureda, među njima i neki od najpoznatijih svjetskih arhitekata, poput "Kengo Kuma & Associates" (Tokio), "Foster + Partners" (London), "Richard Meier & Partners" (Los Angeles), "Zaha Hadid Architects" (London). Pobjednički projekt i svi radovi iz drugog kruga natječaja pokazani su građanima i stručnoj javnosti na javnoj izložbi otvorenoj u prosincu 2016. na Lazaretima, koja je trajala sedam dana. U sam projekt uključeno je 40 stručnjaka iz renomiranih tvrtki iz čitavog svijeta iz područja arhitekture, građevinarstva i krajobraznog uređenja. Na kraju krajeva, bilo bi korektno da su se autori ovih primjedbi potpisali, a ne da se skrivaju iza kolektivne odgovornosti DAD-a. U Društvu arhitekata Dubrovnika puno je odličnih i vrijednih arhitekata, mojih kolega i prijatelja, koji ne dijele ovaj stav. Neobično je i da sam za stav kolega doznao iz novina. To je suprotno etičkom kodeksu našeg društva jer se s kolegama najprije porazgovara, a tek onda eventualno javno istupa.

Građanima nije jasno zbog čega se arhitekti bune protiv gradnje s obzirom da od nje i žive. Od njih bi se očekivalo da budu zadnji koji će dignuti glas protiv, no u Dubrovniku su oni kroz DAD glavni kritičari svakog značajnijeg projekta. Pretpostavljam, reći ćete da je vašoj struci dužnost zaštititi javni interes i prostor, no mislim da te priče više ne drže vodu, posebice nakon kritika na račun novog "Belvederea" koji ste projektirali četiri puta manjim od planiranog. O čemu je tu zapravo riječ?


– Zadatak arhitekata je štititi javni interes i prostor, ali i razmišljati o širem utjecaju na prostor koji određeni projekt donosi. Vjerujem da kroz svoj rad i referencije arhitekti najbolje pokazuju da taj zadatak znaju ispuniti. Iza 3LHD-a je veliki broj javnih projekata, od kojih su mnogi i međunarodno priznati i nagrađivani, poput karlovačkog Slatkovodnog akvarija, plaže Mulini u Rovinju, Centra "Zamet", splitske Rive i Mosta hrvatskih branitelja. Projekt hotela "Belvedere" radimo s jednakim entuzijazmom i namjerama, a to je podizanje kvalitete javnog prostora. Uostalom, izgradnjom "Belvederea" šetnica, plaža i njegov okoliš ostat će otvoreni za sve građane, uklonit će se ruševina koja šteti izgledu i ugledu grada, a zasigurno će se i povećati vrijednost nekretnina s područja Ploče i Sv. Jakova. DAD treba biti kritičar neprimjerenih projekata, ali davanjem onakvih nestručnih argumenata ruši se ugled profesije i povećava nepovjerenje javnosti prema arhitektima. Nadam se da su autori primjedaba unutar DAD-a toga svjesni.

S druge strane, unutar samoga grada gradi se nemilice, što najviše smeta građanima. Ne gradi se ništa grandiozno, no gotovo na dnevnoj bazi u Dubrovniku nikne nekakva stambeno-poslovna zgrada. Javnog prostora, posebice zelenila, sve je manje, no ne mogu se sjetiti kada su iz Društva arhitekata prozvali jedan takav projekt? Zašto im to ne smeta?

– To su odlična pitanja. Umjesto društva koje brine u struci i arhitekturi, bojim se da DAD, odnosno pojedinci koji se skrivaju iza imena te institucije, reagiraju samo na određene projekte te ne vode računa o cjelokupnom stanju u prostoru grada. U svakom slučaju, njihova reakcija je podosta zakasnjela, a argumentacija poprilično manipulira činjenicama.

Dubrovnik nije jedini koji se susreće s ovakvim problemima, nego i cijela hrvatska obala, posebice Dalmacija?

– Slobodnog prostora, barem onoga atraktivnoga, jako je malo ili ga nema uopće, a interesi investitora su veliki. Arhitektu je teško raditi u takvim okolnostima, u kojima se od njega očekuje da pomiri nepomirljivo. Djelovanje arhitekata nije ograničeno samo investitorima. 3LHD je tijekom zadnjih dvadesetak godina radio na nekoliko projekata u Gradu koji prostor sagledavaju kao cjelinu, a ne kao djelić urbanog tkiva koji je trenutačno u fokusu privatnog investitora: izgradnja sveučilišnoga kampusa na prostoru stare bolnice i uređenje parka Gradac, natječaj za plato Pile, natječaj za Gruški plato. Kroz takve inicijative i društveno korisne projekte arhitekti ipak mogu utjecati na kvalitetu prostora i buduću izgradnju. Gradovi moraju naručivati studije u kojima se poziva da prostor sagledamo u novim kontekstima, drukčijim okvirima, da uzmemo u obzir i budućnost, a ne samo današnje potrebe. Nažalost, u situaciji smo u kojoj je urbanističko planiranje gotovo potpuno nestalo i postojeći prostorni planovi omogućuju preveliku gradnju. To su problemi i pitanja kojima bi se Društvo trebalo više baviti. Osobno smatram da u Hrvatskoj svaki projekt treba pokazati što veću osjetljivost prema njezinoj bogatoj kulturnoj, povijesnoj i građevinskoj baštini.

Dobivate brojne nagrade, projektirate diljem svijeta, pa tako i u Kini, odakle ste se upravo vratili. S obzirom da će nam Kinezi graditi pelješki most, možete li nam reći kakva su vaša iskustva s njima što se tiče gradnje?



– 3LHD imao je priliku surađivati s mnoštvom stranih stručnjaka, kako na projektima u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Nedavno iskustvo s kineskim kolegama iznimno je pozitivno. Iako je između nas velika udaljenost, principi gradnje su posvuda isti. Kvalitetu je lako prepoznati. U Kini se trenutačno grade zgrade visoke 600 metara, mostovi dugi 50 kilometara, tako da u njihovu stručnu sposobnost ne treba sumnjati.