Tu nisu čista posla - prva je pomisao na tvrtku bez ijednog zaposlenog. U prilog tome idu napisi iz crne kronike o fikusima i fantomskim društvima s milijunskim dugovanjima. U Hrvatskoj je posve zakonito osnovati trgovačko društvo bez ijednog zaposlenika. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji je među poduzetnicima lani bilo čak 32,5 posto takvih tvrtki.
Fikusi udvostručili gubitak
Od 4.393 poduzetnika 1.427 je bilo bez zaposlenih, objavila je FINA u izvješću za 2020. godinu. Unatoč prihodima od 306 milijuna kuna, ukupni rezultat na kraju godine bio je neto gubitak veći od 102 milijuna kuna, dvostruko više nego 2019. godine. Statistika potvrđuje teze o prevladavajućim gubitašima u redovima fikusa. Podaci HGK-Županijske komore Dubrovnik ukazuju kako ove godine imamo 200-tinjak manje tvrtki bez zaposlenih.
- Na razini Hrvatske i u županiji, to je svakako previše! Treba reći da je osnivanje društava bez zaposlenih u skladu sa zakonom, ali malo je onih među njima koji stvarno rade i najčešće su u gubitcima zbog nedovoljno prihoda u odnosu na troškove. Postoje primjeri koji strše i s nekoliko transakcija isplivaju. Imate različitih razloga zbog kojih poduzetnik osniva tvrtku bez zaposlenih. Na primjer, netko tko već ima posao, prima plaću i osiguran je u nekom društvu, želi odraditi neki posao ili projekt, ili polako razvija svoj biznis sa strane dok se ne pokrene do razine kad može nekoga zaposliti. Imate i drugih, kojima je firma imala zaposlenike, ali je sada u mirovanju. I sam imam firmu bez zaposlenih. Nakon što sam pošao u mirovinu, održao sam firmu, sad je u mirovanju, bez zaposlenih i prihoda – kaže Bajro Sarić, vlasnik revizorske tvrtke.
U državi je lani bilo više od 40 tisuća tvrtki bez zaposlenih, ili 29,9 posto, pa ispada da smo i po tome iznadprosječni. S dobiti je poslovalo njih 17.438, a 24.157 s gubitkom. Njihovi prihodi su premašili 20 milijardi kuna, a neto gubitak preko dvije milijarde.
Dužnosnici, političari, zaposlenici javnih tvrtki, mnogi od njih imaju svoju firmu, napominje Sarić. Za razliku od obrta, koji se ne može osnovati bez zaposlenoga, j.d.o.o. i društva s ograničenom odgovornošću ne moraju imati zaposlenike, a direktor ne mora biti u radnom odnosu. D.o.o. je društvo koje zahtjeva ulog od najmanje 20.000 kuna temeljnog kapitala, a j.d.o.o. minimalnih deset kuna, a najniži nominalni iznos poslovnog udjela u tom slučaju iznosi kunu. Pritom, j.d.o.o. mora imati zakonske rezerve u koje unosi četvrtinu iznosa dobiti društva. Kad zakonske rezerve dosegnu 20 tisuća kuna, j.d.o.o. bi trebao postati d.o.o., ali i dalje može poslovati kao jednostavno društvo i pritom opet stavlja jednu četvrtinu dobiti u zakonske rezerve.
Promašena odluka
- Vrlo važno je naglasiti kako je zakonodavac pogriješio donijevši odluku da pojednostavi osnivanje tvrtke - jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću. To je loša, promašena odluka! Do j.d.o.o.-a smo došli pritiskom društva da se olakša osnivanje trgovačkih društava, a to nikad i nije bio prevelik problem. Sad imamo tvrtke bez kapitala, odnosno s kapitalom od 10 kuna. Likvidacija, s druge strane, je nešto složeniji postupak – napominje Sarić.
Među osnivačima se često nalaze osobe koje rade u tvrtkama u državnom ili gradskom vlasništvu, kakvoj javnoj ustanovi, pa sa strane imaju privatni poslić. Prema podacima Financijske agencije, najveći broj poduzetnika bez zaposlenih na državnoj razini bio je u trgovini, potom iz područja stručnih, znanstvenih i tehničkih djelatnosti, a na trećem mjestu su poduzetnici iz građevinarstva. Najveći ukupni prihodi ostvareni su u djelatnostima trgovine i poslovanja nekretninama.
Za razliku od ostatka države, ovdje je najviše društava bez zaposlenih u sektoru turizma. Na primjeru Dubrovačko-neretvanske županije može se reći da tvrtke bez zaposlenih nisu fantomske niti nužno predstavljaju negativnu pojavu, kaže Nikolina Trojić, predsjednica Županijske komore Dubrovnik.
Podizvođači
- U ukupnim prihodima, firme bez zaposlenih su sudjelovale s četiri posto, a u ukupnih gubitcima gospodarstva devet posto, što nam ukazuje strukturu iz koje dolaze, a to je turizam. Kad se gledaju pojedinačne djelatnosti, 20 posto firma bez zaposlenih kod nas bave se pružanjem smještaja i pripremom hrane, a 16 posto pada na iznajmljivanje i davanje nekretnina u zakup. Iz svega možemo zaključiti da te tvrtke koriste tzv. 'outsourcing', odnosno podugovaraju druge firme koje za njih obavljaju poslove čišćenja, bukiranja, iznajmljivanja, itd. Čak mislim da su dobre za razvoj tržišne ekonomije i da se tako pruža prilika drugim malim poduzetnicima, pa posljednjih godina imamo sve više tvrtki koje se bave čišćenjem, organizacijom izleta, vrtlarenjem i ostalim specijaliziranim djelatnostima - kaže Nikolina Trojić.
Trgovina i građevina među tzv. 'fikusima' imaju udjel po 14 posto.
- Kad je u pitanju građevina, otvore firmu pa uzmu podizvođača koji će odraditi ugovoreni posao. Uočljivo je kako svaka nova stanogradnja ima novu firmu, jer investitor ne želi da se sudbina jednog projekta vezuje uz njegovu osnovnu tvrtku – komentira sugovornica.
Trojić je uvjerena da se na dubrovačko područje ne odnosi uvriježeno pravilo porezne evazije kod ovakvih poduzetnika.
- Kod nas su se takve tvrtke specijalizirale i nisu fantomske kao što su možda u drugim dijelovima Hrvatske gdje se zbog porezne evazije osnivaju firme kako bi poduzetnici izbjegli veći porezni razred i, pretpostavljam da neki u građevini tako rade, izbjegli porez na dobit. Osnuju novu firmu s novim troškom i novim prihodom. To kod nas nije dominantno – kaže Trojić.