Privatni iznajmljivači iduće godine mogu očekivati povećanje računa za smeće. Novi Zakon o gospodarenju otpadom prepoznaje samo dvije kategorije: ‘kućanstvo‘ i oni ‘koji nisu kućanstvo‘. Zakonodavac je iznajmljivače svrstao u kategoriju onih ‘koji nisu kućanstvo‘, što znači da su izjednačeni s hotelskim kućama, kampovima i ostalima koji nekretninu koriste u svrhu neke djelatnosti.
Novi cjenik
Grad Dubrovnik i ostale jedinice lokalne samouprave dužne su donijeti novu odluku o načinu pružanja javne usluge, a potom Čistoća u idućoj godini i novi cjenik.
- Odluka je u pripremi. Radi se o opširnom zakonu s preko 170 članaka i o svemu tome treba voditi računa. Postupak donošenja odluke je složen, a svakako ćemo voditi računa o zakonskim rokovima. Očekujem da će prijedlog odluke na javno savjetovanje ići početkom prosinca i nakon toga na Gradsko vijeće – kaže Marko Iveković, predsjednik Uprave Čistoće.
Upitan, hoće li iznajmljivači plaćati skuplju uslugu zbrinjavanja komunalnog otpada nego dosad, Iveković odgovara kako ne treba brzati sa zaključcima, ali da ‘treba poštovati zakonsku odluku po kojoj su oni sada svrstani u kategoriju koja nije kućanstvo‘.
Ako je suditi po primjeru grada Rovinja koji je već sastavio nacrt prijedloga odluke i pokrenuo postupak savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, iznajmljivačima će smeće dobrano ‘krešiti‘. Strukturu cijene javne usluge čine cijena obvezne minimalne javne usluge (CMJU) i cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada (Ckpo). Grad Rovinj predlaže cijenu obvezne minimalne javne usluge od 100 kuna bez PDV-a za obračunsko razdoblje (tj. mjesečno) za korisnike iz kategorije „kućanstvo“, a 643 kune bez PDV-a za kategoriju „korisnik koji nije kućanstvo“. Ova je vijest odjeknula u Istri, pa je Grad Rovinj naknadno izdao priopćenje u kojem nastoji ugasiti vatru i navodi da „nije riječ o cijeni koju će u konačnici plaćati građani ili iznajmljivači“, nego o „izračunu stvarnih troškova odvoza otpada koji služe kao polazna osnova za kalkulaciju unutar budućeg cjenika“. Predvidjeli su, kažu, kriterije za umanjenje navedene cijene javne usluge, što bi značilo da kućanstva neće trpjeti poskupljenja veća od oko osam kuna na iznos koji trenutno plaćaju, dok će se iznajmljivačima cijena povećati do oko maksimalno 20 kuna s PDV-om. Svjesni su, kažu, „nepravde takvog svrstavanja svih kućanstva i svih ugostiteljskih i gospodarskih djelatnosti ‘u isti koš‘, bez obzira na njihovu veličinu“, a kriterije umanjenja cijene temelje na odvajanju otpada te ukoliko je to moguće i kompostiranje biootpada, kako bi se poštivalo načelo „onečišćivač plaća“.
Oni su prvi, možda i ekstreman primjer kojega Dubrovnik ne mora slijediti u visini cijene.
Tu logika ne stanuje
Što je obvezna minimalna javna usluga? Kako stoji u gradskoj odluci, ona obuhvaća troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, prijevoza i obrade smeća, rada reciklažnih dvorišta, prijevoza i obrade glomaznog otpada koji se prikuplja u okviru javne usluge, troškove osoblja, ulaganja u sustav, itd. Druga stavka cijene je zbrinjavanje miješanog komunalnog otpada, a odnosi se na trošak pretovarnih stanica, trošak prijevoza od pretovarne stanice do odlagališta ili centara za gospodarenje otpadom i trošak obrade i zbrinjavanja.
Dubrovnik je 2018. prvi put u cjenik gospodarenja otpadom uveo posebnu kategoriju za privatne iznajmljivače s objašnjenjem kako oni opterećuju sustav velikom količinom otpada. Bio je to uvod u njihovo izdvajanje iz kategorije kućanstava. Cjenik se temeljio na broju članova domaćinstva i po tome se određivalo tzv. mjesečno zaduženje u litrama. Na primjer, mjesečno zaduženje za dvočlano domaćinstvo je 130, a četveročlano 220 litara. Mjesečno zaduženje za privatne iznajmljivače je 70 litara po ležaju. Cijena minimalne javne usluge za obično kućanstvo je 23, a za privatnog iznajmljivača 35 lipa za litru.
Stanovnici Dubrovnika još uvijek nemaju uvjeta za plaćanje ove usluge po količini odbačenog smeća niti imaju svoje spremnike. Nemamo još ni centar za gospodarenje otpadom, ali imamo brojne iznajmljivače koji će sa zanimanjem pratiti prijedloge jedinica lokalne samouprave koji se tiču izmjena načina naplate i cijena. Tim više što se nova naplata odnosi na čitavu kalendarsku godinu, iako mnogi iznajmljuju, možda vlastitu kuću, samo tri ljetna mjeseca kako bi zaradili za vraćanje stambenog kredita ili školovanje djece u Zagrebu. Iz Udruge gradova već su prije donošenja zakona reagirali navodeći kako je neprovedivo, primjerice, iznajmljivače u višestambenim zgradama tretirati kao korisnike koji nisu kućanstvo te cijenu minimalne javne usluge za male iznajmljivače izjednačiti s cijenom za turistički resort.