Većina moratorija banaka i leasing kuća na kredite koje su poduzetnici u turizmu podignuli za sretnijih turističkih godina, istekla je 1. travnja. Posebno su pogođeni poduzetnici u povremenom prijevozu – autobuseri i turističke agencije. Već godinu dana traju sastanci, prosvjedi i apeli, ne bi li se riješio problem povremenog prijevoza putnika – branše ni na nebu ni na zemlji, između prometa i turizma. Najnovija su obećanja iz Vlade da će se rješenje naći putem državnih jamstava za leasing društva i financijske pomoći povremenom prijevozu putnika. Na naplatu im dolaze skupe kamate za proteklih šest do devet mjeseci. Prijevoznici nisu radili godinu dana i nemaju od čega platiti kamate, a ne mogu ni početi otplaćivati redovne anuitete po leasing ugovorima. Kako bi opstale tvrtke i radna mjesta, potrebna im je pomoć, argumenti su Udruge Glas poduzetnika.
Jedini bez pomoći
Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković najavljuje početak razgovora radi pronalaska modela državnih jamstava za leasing kuće kako bi se pogođenim poduzetnicima omogućili novi reprogrami.
A što će biti s moratorijima na dugom putu od prvog dogovora do prve pomoći autobuserima?
Vesna Lukić, regionalna koordinatorica udruge za Dubrovačko-neretvansku županiju, i vlasnica agencije Unique colection, kaže kako su od 1. travnja prepušteni sami sebi i volji banke hoće li i kakve ustupke htjeti napraviti.
- Koliko zasad znam, nijedna banka niti leasing kuća ne daju odgode, nego idu u naplatu moratorija pa će to rješavati kad se i ako s Vladom dogovori nekakav model u kojem bi dobili tražena bespovratna sredstva. Povremeni prijevoz jedino u Hrvatskoj u cijeloj EU, nije dobio nikakva bespovratna sredstva. Čak su i BiH i Srbija dali pomoć povremenom prijevozu, da bi zadržali vozače, dok Hrvatska nije napravila ništa. Prosvjedujemo mi, Albanija i Crna Gora.
U svim pregovorima s bankama u položaju smo kao uš, zadnje dno dna, kao da smo se mi doveli u ovu situaciju zbog poslovnih pogrešaka – govori Vesna Lukić.
Pita se što će biti ako leasing kuće počnu oduzimati vozila, jer su šanse da će se ta vozila prodati minimalne. I najveća tvornica autobusa u Njemačkoj trenutačno ima na lageru 1500 autobusa i daje ih uz velike popuste, pa će onaj tko sada želi kupiti autobus radije kupiti novi, možda čak i po nižoj cijeni nego će ih leasing kuće prodavati ovdje, objašnjava Lukić nepovoljan položaj vlasnika vozila, naročito autobusa:
Zadužnice na osobnu imovinu
- Problem je što su sva vozila kupljena na leasing uz potpisane zadužnice na vlastitu imovinu pa ljudi sada gube posao, a visi im nad glavom i hoće li zadržati svoju nekretninu. Na razini Hrvatske spominje se iznos od 100 milijuna kuna potrebnih samo za platiti kamate na kredite za vozila jer nama uz redovite rate kreću i kamate na moratorije za zadnju godinu dana. To znači da to nisu bili ni pravi moratoriji, u kojima se sve zaustavlja na godinu dana, jer su kamate na moratorije lihvarenje leasing kuća i banaka. Kamate na moratorije su daleko veće nego kamate na obične leasinge i kredite koje imamo jer se radi o iznosima od 11 do 35 posto kamate. Užas! – ističe Lukić. Dodaje kako je povremeni prijevoz do pandemije zaista bio zdrava grana gospodarstva, a sad je na dnu. Osim što nema turista, zbog epidemioloških mjera nema ni dječjih ekskurzija, ni umirovljeničkih izleta, ni prijevoza sportaša…
- Dok god su vozila naša, dobro je, jer u trenutku kada nam se vozilo oduzme naša noćna mora ne prestaje jer moramo plaćati i njegov odvoz i ležarinu kao i sve rate dok se ne proda. Treba podmiriti i razliku u cijeni bančine očekivane i cijene po kojom se vozilo prodalo. Čitavo vrijeme ističemo kako povremeni prijevoz nisu samo autobusi nego i auti i kombiji, pogotovo je vozni park malih auta u Dubrovniku na visokoj razini. To su također ogromna davanja jer je primjerice jedan takav auto košta oko 40 tisuća eura, a takvih za posao u sezoni treba nekoliko. Za njih smo obavezni sve vrijeme plaćati i kasko osiguranje koje je skupo – govori Lukić.
Svima gori pod nogama
- Ovo je trenutak u kojem svima gori jer i ugostiteljima njihovi krediti i leasinzi dolaze na naplatu. Tu su i brodari, u Dubrovniku je registrirano oko 500 manjih plovila i oko 70 većih brodova čiji su troškovi održavanja izrazito visoki jer svi moramo biti spremni kao da će biti normalna sezona. Kolege kažu da im je potrebno najmanje 60 tisuća kuna da se s parkinga pokrene jedan autobus. Pa od čega će to platiti, plus sve kamate pa i kamate na moratorije, izmišljotinu naših leasing kuća i banaka? Može im biti jer im je država omogućila da nas gaze, i da,do jučer ugledne poslovne ljude, gledaju kao kriminalce – kaže ona i dodaje kako ne žele biti tema aktualne predizborne kampanje.
- U svim ovim pregovorima silno nas ljuti da nam netko tko prima plaću od 17 do 20 tisuća kuna uporno ponavlja rečenicu 'vidjet ćemo, probat ćemo…' A svi mi koji smo spali na ove mjere za očuvanje radnih mjesta, moramo razmišljati dokad će tih mjera biti? Mi smo zaista u groznoj situaciji, svugdje smo a nismo nigdje. Još za prvog prosvjeda poduzetnika raspravljalo se pod koji sektor mi u povremenom prijevozu pripadamo pod turizam ili promet? Ministrica turizma ne smatra da spadamo pod njen resor, Butković je to isto tvrdio na početku. Jedino u čemu smo uspjeli su kozmetičke promjene kroz izmjene Zakona o cestovnim prometu gdje nam se otvorila mogućnost konkuriranja za promet unutar županijskih linija, gdje se Libertasu nismo mogli ni približiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....