Koliko god šutjeli o tome, nad hrvatskim vinogradarstvom nadvio se crni oblak u vidu najopasnije europske bolesti vinove loze, zlatne žutice.
Ovog trenutka žarišta joj se nalaze na području Međimurja, Podravine, zapadnih dijelova Slavonije i Istre, no epidemija koja se prenosi cvrčcima kao vektorima, nezaustavljivo, vele vinogradari sa sjevera, ide prema Dalmaciji.
Od jednog zaraćenog trsa vrlo brzo od žutice oboli njih deset, ta brojka samo eksponencijalno raste, i zahvaća sve veći broj hektara.
Onako kako ljude napada korona, tako vinograde lako, bez pružanja otpora, osvaja zlatna žutica, žale nam se posebno ugroženi međimurski vinogradari i vinari, ustrašeni za budućnost svojih nasada. Jer..., jer ima toliko navodnih poljoprivrednika, vinogradarskih posjednika koji svoja imanja drže za zadnju rupu na svirali.
Ne krče ih, ne kontroliraju, puštaju cvrčcima najdivljiji pjev. Svojim neradom uništavaju ne samo svoje nego i susjedna imanja, posljedično i ona locirana nekoliko stotina kilometara unaokolo.
I tako je to funkcioniralo sve do nedavne pojave vijesti koju je prenio Podravski list što još ne budi nadu, ali izaziva iznenađenje u vinogradarskom svijetu.
A ona glasi, prenosimo je, kako je jedan podravski vinogradar, zasad još uvijek na temelju nepravomoćnog prekršajnog naloga, dužan platiti 1200 kuna kazne jer se nije brinuo o svom imanju. Iako mnogi podravski vinogradari, piše Podravski list, strahuju od ovakvih kazni, većina ih se izvuče nekažnjeno, no ovaj nije imao sreće.
- Sredinom kolovoza prošle godine stigla je u vinograd inspekcija čiji je cilj bio spriječiti širenje i suzbiti zlatnu žuticu vinove loze. Stigli su u vinograd na području Suhe Katalene kod Đurđevca.
Upozorili su vlasnika da se pobrine o svom zapuštenom vinogradu, a zatim su došli ponovno u studenome iste godine. No, zatekli su isto – nikakvo stanje. Dali su mu još vremena do siječnja ove godine, međutim, ni to upozorenje nije upalilo.
Utvrdili smo da je vinograd zapušten, ne obrađuje se i ne održava, a prethodne godine čak nije bila obavljena ni zimska rezidba, a zemljište je zaraslo.
Počinio je prekršaj iz Zakona o biljnom zdravstvu, nije poduzimao mjere za sprječavanje širenja zlatne žutice – rekli su u inspekciji, nakon čega je, piše Podravski list, presuđena novčana kazna koja može narasti i do 3500 kuna.
Na znanje i ravnanje svima koji se, pa i na jugu, ponašaju na sličan način. A kako kažu međimurski vinari, i u Dalmaciji ima zlatne žutice, no o tome se, tvrdi, nerado govori.
I ne djeluje kako treba, kao i u većini hrvatskih slučajeva, drže Međimurci,donosi Slobodna Dalmacija
O bolesti koja se prije desetak godina preko zaraženih trsova iz zapadne Europe, prenošenih preko Italije, udomaćila na našim vinogradima i već određeno vrijeme ušla u stanje epidemije, otvoreno nam je progovorio međimurski vinar David Štampar. Njegova viđenja ovog problema su zabrinjavajuće neoptimistična.
- To je iznimni problem koji će nas vjerojatno uništiti polako i bolno, i dovesti do toga, ovako se drži među mojim kolegama iz Međimurja, da ćemo ostati bez vinograda.
Koliko god to neki smatrali beznačajnim problemčićem, mislim da ćemo na kraju morati početi sve ispočetka. Svi mi, ne samo ljudi iz momentalno najzaraženijih područja, SZ Hrvatske, zapadnog dijela Slavonije i Istre, već i Dalmacije, koja zatvara oči pred epidemijom zlatne žutice.
Isto kao i mi prije deset godina. Generalno se ne borimo s tom pošasti. Mi vinari pružamo otpor koliko možemo, ali to nije dovoljno.
Previše je onih koji svoja zemljišta ne čiste, premalo je inspektora koji kontroliraju zapušteno, eto čuo sam od vas za tu kaznu, premalo je brige nadležnih tijela. A zlatna žutica je kao korona i već odavno je s njom trebalo napraviti lockdown – veli Štampar.
Imamo klasičan problem, neposloženi sistem, i kaos na terenu. A on traži uređeni sustav i spregu od samih vlasnika, redara, lokalne samouprave, sve do pomoći države.
Zakoni su jasni i traže provedbu. Štampar navodi da u njima jasno piše da jednom godišnje do 30. lipnja poljoprivredno zemljište treba urediti, pokositi.
Mislite li da se većina toga pridržava? I kao rezultat nemara imamo širenje epidemije preko cvrčaka. Štampar navodi da brojni ne žele sami sebi priznati da imaju problem.
On drži da bi kazna od deset eura po zaraženoj biljci u neuređenom vinogradu bila itekako odgojna metoda. Možda tada, kaže, ne bi bilo više zatvaranja očiju nad pojavom ozbiljne elementarne nepogode, epidemije koja se nezaustavljivo širi.
I splitski enolog Leo Gracin, predsjednik Udruge vina Dalmacije, drži da ozbiljno treba uvesti sustav kažnjavanja za ljude koji ne brinu o svojim zapuštenim imanjima.
- Osobno sam više verziran za pitanja enologije, no jako sam dobro upoznat s opasnošću zlatne žutice koja se epidemijski širi po hrvatskom području.
Koliko znam, prvi ozbiljniji akcijski planovi vezani uz suzbijanje zlatne žutice su se počeli u našoj zemlji provoditi prije desetak godina. Bolest je svoje uporište našla među određenim sjevernijim regijama. Opasnost je u biti za sve, i mislim da joj ozbiljno treba pristupiti jer se lako prenosi na zdravu biljku.
Zato se, koliko znam, provodi njezin stalni monitoring i na području Dalmacije. Mislim da je dijelom unesena preko zaraženih sadnica iz inozemstva, ali i iz domaće proizvodnje.
Inače je jedan od značajnih problema vinogradarstva i kvaliteta sadnica – veli Gracin.
Jesu li dalmatinski vinogradari na udaru? Brojni nam navode da je problem još uvijek pod kontrolom, i da se od zaraženih trsova još nisu stvorili hektari epidemijskih razmjera.
No da je bilo krčenja vinograda kao najjače mjere koja stiže u sklopu čišćenja, to nam potvrđuju. Prati se stanje, uvijek se sve gleda jer zlatna žutica je smrt za biljke.
Tu gdje ona dođe, a dolazi i na jug, spasa osim "ubijanja" zaraženog vinograda više nema. I počinjanja nove priče kod onih koji su voljni opet krenuti ispočetka.
- To je jako, jako opasna bolest i potencijalno veliki problem za nas koji se ozbiljno bavimo vinogradarstvom i vinarstvom.
I zato si stalno u promatranju kako bi na prvi trag, odmah na prvi zaraženi trs reagirao. Čim primijetiš neku promjenu u vinogradu, automatski moraš reagirati i tražiti rješenje.
To je i ozbiljan gospodarski problem. Na sreću, u našoj vinariji toga nije bilo. Mislim da nije potrebno stvarati paniku, ali da treba voditi računa o imanju, da ga treba pratiti, treba - veli mladi imotski vinogradar i vinar Milan Grabovac.