Dubrovački vjesnik i Lučka uprava Dubrovnik sutra, u petak 7. lipnja u dvorcu Kaboga organiziraju panel raspravu Gruška vala - gradska recepcija. Uvodnu riječ na ovoj konferenciji, koja počinje idućeg petka u 11 sati, održat će dubrovački gradonačelnik Mato Franković i direktor Dubrovačkog vjesnika i Slobodne Dalmacije Vinko Ursić Glavanović. U raspravnom dijelu panela sudjelovat će Maro Saulović iz Gullivera kao predstavnik dubrovačkih agencija, Željko Dadić ravnatelj Županijske lučke uprave Dubrovnik, Božo Benić, pročelnik dubrovačkog gradskog Upravnog odjela za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša, Zvonimir Mataga direktor Elektrojuga (HEP), Goran Puž predstojnik Ureda uprave Hrvatskih cesta, direktor Luke Dubrovnik Željko Raguž te Blaž Pezo ravnatelj Lučke uprave Dubrovnik.
Gruž je zapadni cestovni ulaz i gradska luka, ali već odavno je i gusto naseljeni centar ovovremenog Dubrovnika u kojem je uvođenje bilo kakve prostorne izmjene osjetljivo pitanje koje treba isplanirati bez prava na pogrešku. A pogrešaka se kroz noviju povijest učinilo puno. Većina njih nije popravljiva, a mali dio njih imao je logiku, ali je samo sretnom okolnošću došlo do toga se iz nekog zla joj dade izvući i neko dobro.
’Rasadnik’ ljetnikovaca
Kroz povijest, Gruž i nje bio gradsko ili prigradsko naselje, nego poljoprivredni i dijelom ladanjski prostor s dvije obale - onom sjevernom u Gružu i lapadskom na južnoj ili jugozapadnoj strani. Gruški ljetnikovci ušli su u opći pregled i prepoznati su kao skupina, međutim – uz rijetke iznimke – nisu napravljene studije posvećene isključivo njima, kao što je slučaj primjerice s ljetnikovcima u Rijeci dubrovačkoj. Samo na gruškoj strani nalazi se cjelina ljetnikovca Paladina Gundulića, ljetnikovca Marina Bunića, Junija Bunića (Gradić, Pucić, Cobenzl), ljetnikovac Bassegli-Gozze (u sklopu posjeda Prvoga dalmatinskoga trgovačkog društva, poslije tvornice ulja Radeljević), ljetnikovac Gradi-Vuić, Bonda-Majstorović, Natali-Sorkočević, Bobaljević-Pucić i konačno ljetnikovac Kaboga-Zec. Prednost je Gruža bila blizina grada, zaštićenost od vremenskih nepogoda svake vrste i ne manje važno, dostupnost vode kroz stari vodovod.
Iz ladanjskog prostora u 15. stoljeću, Gruž je izrastao u “industrijsku zonu”, mjesto koje će osim škara na kojem su se gradili ponajbolji brodovi onog vremena izrasti u mjesto na kojem će kasnije niknuti luka, skladišta soli i koječega drugog, pa će onda krenuti i željeznica, ceste... Sve je to intenziviralo naseljavanje - k tome neplansko - na razmjerno strmom prostoru obronaka Srđa. Dobrom dijelu tih gruških naselja autom se ne može nikako ili može teško pristupiti. Nije to samo pitanje komoda, nego i sigurnosti. A u današnje doba i oni kojima samo skale vode do kuće imaju auto - i moraju ga negdje parkirati.
Put duž gruške obale, izgrađen je 1882. godine. Od Batale je išao ispod terase ljetnikovca Bunić-Gradić sve do Gundulićeva ljetnikovca, a potom skretao u uvalu prema brodogradilištu. Nešto prije uvođenja željeznice u Gružu (1901.) započeli su radovi na novome putu koji je išao od Gruža do Rijeke dubrovačke. Tada je nasut prostor za željeznički kolodvor (1902. i 1909. godine). Od tada su u grušku luku mogli pristajati i najveći brodovi. Sve što se u tom segmentu promijenilo jest da više nema željeznice i parobroda, a u mjesto njih stižu svjetski mega-kruzeri.
Austrijska uprava gradi secesijske vile i kompleksi vojarne i Duhanskoga ureda. I dok je austrijsko parceliranje još bilo funkcionalno, vrag je došao po svoje između dvaju svjetskih ratova. Prvo dalmatinsko trgovačko društvo napravilo je svoju tvornicu 1923. (iako je osnovano 1900. godine). Par godina kasnije zasut je ribnjak Gundulićeva ljetnikovca gdje se danas nalazi placa. U to je vrijeme probijena i današnja Ulica Andrije Hebranga, a urbanizam je postupno gubio bitku.
Vrijeme industrijalizacije
Još je u to vrijeme imalo smisla u Gružu sagraditi TUP, Tvornicu boja i lakova i Dalmacijabilje, zgradu Elektrojuga i Dubrovačkog tramvaja, još kasnije bazen, banku i DTS, ali socijalističke smjernice Južnog Jadrana koje su Gruž (1964. - 1968.) sagledavale kao sekundarno gradsko središte, pretvorile su se u katastrofu. Sve što smo lijepoga naslijedili uspjeli smo sakriti, dobar dio i uništiti.
Urbanistički plan uređenja za područje Gruškoga akvatorija na snazi je od 29. srpnja 2011. S jedne strane, bilo bi lijepo zaštititi, obnoviti i ponovno prikazati kulturno nasljeđe u mjeri u kojoj je to više moguće napraviti. A s druge je presudno važno osigurati funkcioniranje života; zapravo suživota turizma kao jedine dubrovačke “industrije” i životnih potreba stanovništva. Upravo to su teme konferencije koja će se u petak održati 7. lipnja održati u dvorcu Kaboga.
S obzirom na to da je Gruž doista zapadni ulaz u Dubrovnik, u cestovnom i pomorskom smislu, budućnost ovog prostora ne može sagledati a da se dugoročno i vrlo pažljivo je razmotri kretanje pješaka i automobila tim područjem. Potrebe stanovništva, ali i turista su takve da Gruž, čini se, treba prometno rasteretiti. Je li to uopće moguće ako imamo ambiciju da se u luci sagradi putnički terminal a Dubrovnik postane “home-port” odnosno polazište za brodove na kružnim putovanjima. Da bi Dubrovnik to postao, Gružu treba brza i dobra cesta do zračne luke s jedne i brz i siguran put do stare gradske jezgre s druge strane. Na tom je putu puno različitih interesa koje treba pomiriti, ali i vrijedne povijesne baštine i poneki prirodni lokalitet kojeg treba zaštititi. Ako Gruž i Grad budu povezani pješačkom zonom - a takvih je planova bilo - kuda bi se mogao kretati gradskog i prigradskog promet vozila? Kako će putnici u tom slučaju stizati do jahti, izletničkih brodova i trajekata? Kako pomiriti potrebe tranzitnog i lokalnog cestovnog prometa i lišiti ga gradskog utjecaja pješaka ili prometa u mirovanju? Planovi za izgradnju brze ceste do Zračne luke stavljeni su na čekanje ili vraćeni na početak. Radi li se o godinama ili o desetljećima odgode u rješavanju ovog pitanja pitat ćemo Gorana Puža iz Ureda uprave Hrvatskih cesta.
Razgovori o budućnosti
Prometna zagušenost samo je dio izazova koje u Gružu treba riješiti. Ako Gruž promatramo kao turističku recepciju, onda mu vjerojatno nedostaje i infrastrukture i sadržaja. Nije sve u restoranima i info-centrima, pa ćemo o Gružu kao turističkom čvorištu, a iz perspektive onih koji se turizmom profesionalno bave razgovarati s Marom Saulovićem.
Ono što je kroz povijest neplanski izgrađeno, pa se čitava urbanistička struktura Gruža tome prilagodila tema je za urbanista Boža Benića. U ono doba imalo je smisla Gruž pretvoriti u industrijsko i vojno središte. Ta je infrastruktura zauzimala velike površine, ali dio njih je kroz privatizaciju nepovratno izgubljena za javne potrebe. Bilo je dosta političkih prigovora kad je Grad kupio prostor na kojem se nalazila Tvornica ugljenografitnih proizvoda “Nikola Mašanović”. Činjenica je međutim da je taj prostor danas gradski, da je javno dobro, a ne stambeni prostor i da ga se u budućnosti, s prostorom Luke, može iskoristiti da bi se život stanovnika Gruža učinio podnošljivijim. Što je Gružu važno za normalan suživot turizma i građana, koje sadržaje bi trebalo izmjestiti s tog prostora ili pak smjestiti u taj prostor, kako taj prostor učiniti funkcionalnim i lijepim i kakvim ga smijemo zamišljati za 25 do 50 godina pitanja su za prvog čovjeka gradskog Ureda za urbanizam.
Zelena tranzicija u pomorstvu
Lučka uprava i Županijska lučka uprava Dubrovnik pripremaju se za, slobodno se može reći povijesne iskorake u organizaciji onog dijela prometa koji je u njihovoj nadležnosti. Veliki dio Dubrovčana, kako tradiciji i priliči, živi s morem, pa su komunalni vezovi za njihove barke i brodice jednako potrebni kao i parking za vozila. Dno gruške vale neće ostati jedina komunalna lučica (uz Orsanovu koja također čuva dio obiteljske flote). Mega-jahte su simboli ekskluzivnih turističkih odredišta, ali im je prostor u Dubrovniku jako ograničen, pa će novim rješenjima i oni dobiti više prostora. Trajektima treba veza na brže i prohodnije ceste, bolja poveznica s javnim prijevozom pa će se i to mijenjati. Sve to u vali, koja jest dobro zaštićena, ali je i uska pa je sigurnost plovidbe pojam kojeg treba početi pisati velikim slovima. O izmjenama u tom segmentu i gradnji putničkog terminala govorit će Blaž Pezo i Željko Dadić.
I na koncu, tema o kojoj treba više govoriti jest zelena tranzicija u pomorstvu; prijelaz na održive izvore energije na brodovima i manjim plovilima. Lučka uprava Dubrovnik već je zatražila priključnu snagu od 15 MW da bi kruzere i druge brodove mogli priključiti na mrežu, umjesto da u luci koriste vlastite generatore i tako zagađuju zrak i prave buku. Da bi se to provelo, značajno treba proširiti trafo-stanicu Lapad koja je i sada preopterećena u vrijeme najveće potrošnje. Planirano je da nova lapadska trafostanica bude opremljena transformatorima snage 2 x 40 MW koji će omogućiti spajanje nužnih priključaka u Luci Gruž, te omogućiti daljnji razvoj Dubrovnika. HEP već planira položiti nove kabele. No, za trajekte na struju treba i nova infrastruktura na otocima. Zvonimir Mataga koji je na čelu Elektrojuga osoba je koja o tome može kvalificirano govoriti.
Čekaju nas velike i, nadamo se, dobre i korisne promjene, no o njima je važno razgovarati već danas.
