Prosječni digitalni nomad je - neće vjerovati - bijeli heteroseksualni muškarac od 33 godine, koji zarađuje oko 50.000 kuna mjesečno radeći kao programer. Osim toga je progresivan, nereligiozan, visokoobrazovan, nerijetko vegetarijanac, nema djevojku te je cijepljen (96 posto) protiv covida. Također uživa u kavi i planinarenju.
I jako želi doći u Hrvatsku.
Naime, na web stranici Nomad list, koja se specijalizirala za otkrivanje demografije i preferencija ove populacije, Hrvatska je najomiljenija destinacija, s ocjenom 4,9, a posjećuje je 19 posto više žena nego osoba suprotnog spola.
Ali, kada pitate muške nomade koji im je omiljeni grad, Split se pojavljuje veoma visoko. Konkretno, zauzima četvrto mjesto koje dijeli s Bečom, s ocjenom 4.74. Odmah ispod, na šestoj poziciji, je Beograd, dok je Zagreb 14.
Još 2020. godine je "samo" 10,9 milijuna ljudi sebe opisivalo kao digitalne nomade, a do kraja 2022. je taj broj narastao na 35 milijuna. I taj trend će se, očito je, samo nastaviti. Stoga, nameće se pitanje, kako će sve češći višemjesečni posjeti vegeterijanaca ateista s čudnim progresivnim idejama utjecati na konzervativne strukture mlade hrvatske države?
- Oni ne dolaze za stalno pa se nemaju ni interes infiltrirati u društveni život niti mijenjati tradicionalne društvene vrijednosti koje su zatekli. Njima je u fokusu dobra internetska veza za posao te aktivnosti koje mogu provoditi u slobodnom vremenu, kao što su gastronomija, shopping ili razgledavanje, donosi Slobodna Dalmacija.
Tako da, na taj način su slični turistima. Inače, digitalni nomadi se definiraju kao lifestyle putnici, koje sam taj način života čini odvojenom grupacijom, ali svakako imaju mnogo obilježja klasičnih turista. Može se reći i da su to turisti na duži period, s nešto većim stupnjem želje za integracijom u zajednicu - izlaže nam profesor marketinga na splitskom Fakultetu ekonomije, Dario Miočević.
Naš sugovornik je 2021. dobio Državnu nagradu za znanost, a jedan od razloga za to najviše prizanje je bilo i njegovo inovativno istraživanje o expatima koje je proveo 2015. godine dok je bio u Azerbajdžanu na postdoktorskom usavršavanju.
- Uvijek su me interesirali backpackeri i priče u kojima pojedinci pokušavaju otkriti sebe kroz putovanja. Kad dođeš u neku zemlju, sve ti je novo, ali nađeš puno ljudi koji su u istom statusu i nastoje otkriti što njih zanima na toj lokaciji. ili, ako ćemo ekonomskim rječnikom, koje su njihove potrošačke preferencije.
Tamo nemaš omiljeni dućan niti proizvode, pa se nađeš u određenom vakuumu donošenja odluka. Hoćeš li odabrati McDonald‘s, koji će ti negdje biti nešto najbliže domu, ili ćeš krenuti otkrivati autohtone proizvode. Upravo sa željom da dobijem odgovore na ta pitanja sam započeo i svoj istraživački projekt o potrošačkim navikama expata.
U toj studiji se pitanjima poput koliko privremenih migranata prihvaća kulturološke norme nove sredine, koliko ih se trudi učiti jezik ili koliko ih se trudi infiltrirati u društvene krugove lokalaca, otkrilo da je prilagođavanje onih koji na destinaciji ostanu samo ograničeno vrijeme fragilnije nego kod stalno naseljenih pridošlica.
Detektirano je i da se serijski iseljenici - oni koji već godinama putuju i mijenjaju destinacije - jako brzo prilagođavaju svakoj novoj sredini. Međutim, zanimljivo je da su takvi, u odnosu na mlađe kolege u "branši", manje zainteresirani za aktivnosti lokalizacije, jer su već izgradili identitet nomada i postali dio tog "plemena".
Miočević sada radi na novom istraživačkom projektu o turističkom potencijalu digitalnih nomada, prvenstveno u segmentu prolongiranja sezone i veće fluktuacije stranog stanovništva u zimskom periodu. Za ovo je uspoređivao Hrvatsku s najpopularnijim svjetskim destinacijama, kao što su Bali, Tajland, Šri Lanka i Meksiko.
I, premda se nomadi kreću uglavnom u tradicionalno popularnim turističkim zemljama, također se znaju intenzivnije grupirati i u nekim sredinama koje nisu toliko razvikane među svjetskim putnicima, kao što je, recimo, kontinentalna Bugarska. Takva žarišta se pojavljuju na mjestima koje nude, barem po kriterijima samih nomada, idealan balans privatnog i poslovnog života tj. visoku kvalitetu života.
A to da ovom tipu putnika nije uvijek najvažnije sunce i more, pokazuje i to što je Forbes Norvešku rangirao na vrhu kao najbolje mjesto za digitalne nomade, na temelju prihvaćanja, sreće i brzine interneta. Dodatno, Njemačka se po nekim istraživanjima smatra najboljom zemljom za pristup radu na daljinu.
- Digitalni nomadi su, u nekom smislu, backpackeri s većim budžetom. Ipak, kako takav životni stil košta više nego onaj stacionarni, i oni moraju gledati kako što efikasnije rasporediti sredstva koja imaju na raspolaganju. Zato dobar dio njih izbjegava boravak u periodima visoke potražnje, kada su i cijene više. Što se tiče wi-fija i uvjeta za daljinski rad, tu neloše kotiramo.
Doduše, čini mi se da bi coworking ureda moglo biti više, iako velik dio nomada voli raditi iz stana. No, svakako su mjesta za socijalizaciju poželjna, jer su upravo prijatelji, koje možda tamo stekneš, razlog zašto će se netko htjeti u budućnosti vratiti u to mjesto - sugerira Miočević.
Zanima nas: Gdje se nastane nomadi nakon što prestanu biti nomadi; u matičnoj zemlji ili u inozemstvu?
- Jedno istraživanje, provedeno među nomadima na Kanarskim otocima, koji su popularna destinacija za tu skupinu, je pokazalo da je dobar dio njih tamo kupilo nekretninu i ostalo trajno živjeti. To ne znači da su stali s nomadskim stilom života, ali su našli idealno mjesto za bazu.
Na kraju krajeva, dođe taj trenutak u životu kada se čovjek treba skrasiti. A kako serijski putnici, u nekom trenutku, izgube onaj tradicionalni osjećaj doma, tako on može niknuti gdjegod u toj fazi požele. Na takve primjere sam naišao i u vlastitom istraživanju, gdje su se česti povratnici u Split i Hrvatsku konačno odlučili i skućiti ovdje. Mislim da nas to sve češće čeka i u budućnosti te kako ćemo, uz neminovan dolazak i prekarne radne snage u vidu Nepalaca i Filipinaca, uskoro zadobiti sva obilježja multikulturalnog društva - predviđa profesor, piše Slobodna Dalmacija
Nomade u Hrvatsku privlače vremenske prilike i kvaliteta života. Međutim, poznato je da masovni turizam ruši kvalitetu života lokalne zajednice, a pošto je to naša jedina gospodarska grana, kako možemo održati životni stil privlačnom za one koji bi se ovdje možda htjeli nastaniti? Konačno, je li to uopće poanta, da dovlačimo što više (visoko platežnih) ljudi na naše prostore?