“Sorry, pardon, excuse me,” riječi su koje sam izgovorio nebrojeno puta dok sam se probijao kroz gužvu nasmijanih turista koji su došli na odmor u Hrvatsku. “Mislio sam da su gužve stvar prošlosti,” nasmijao sam se prijatelju koji je hodao pored mene. Nakon dugotrajnog turističkog vakuuma, nakon ludila izazvanog lockdownom, bio je fantastičan osjećaj ponovno biti dijelom kozmopolitskog društva.
Ne, ne govorim o turizmu i turistima u Dubrovniku, i ne, ne govorim o turizmu u jeku sezone. Ovo o čemu pišem zbilo se početkom ožujka u Zadru! Nebo je bilo kristalno plavo, bura je zviždala preko snijegom pokrivenih vrhova Paklenice, Zadranima je to uobičajena situacija, pogotovo sad, na kraju zime. S obzirom da smo došli iz Dubrovnika, crne turističke rupe, količina stranih registracija i raznih jezika bila je iznenađujuća.
Razlog mog putovanja prema sjeveru Jadrana bila je posjeta digitalnim nomadima u novootvorenom vrlo poznatom, obnovljenom zadarskom resortu. Bio sam jako kuriozan jer se radilo o prvom takvom nomadskom “selu” u Hrvatskoj. Napokon je netko poduzeo konkretne korake i nešto pokrenuo, umjesto da je (po običaju) drž’o beskrajne govore! Moram priznati da sam prije odlaska bio skeptičan, ali sam se trudio biti “otvoren” za ono što me očekivalo.
“Oni koji nisu u stanju promijeniti mišljenje nisu u stanju ništa promijeniti,” rekao je isti onaj Irac koji je Dubrovnik nazvao “rajem na zemlji”. Bio sam kuriozan zbog još jedne stvari, a to je bi li se takav model mogao prekopirati i postaviti u Dubrovniku. Da se razumijemo, digitalni nomadi jedan su od oblika turizma. Na isti način kao što su to obrazovni, sportski, kongresni turizam, itd. Zapravo, postoje 63 “grane” turizma i ako mislite da se ta industrija svodi na puko rezerviranje odmora i uživanje na suncu, onda se grdno varate. Digitalni nomadi samo su jedan segment na podužoj listi turističke industrije i to jedan od važnijih segmenata kojeg nikako ne smijemo zanemariti. “Hola! Drago mi vas je upoznati,” rekao je nasmiješeni Meksikanac.
Da, ovdje se radi o međunarodnom selu nomada. Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države, Njemačka, Francuska, Češka, Kanada, nešto poput Ujedinjenih Naroda, ali ne onih smještenih u New Yorku na East Riveru već mini verzija, ovdje kod nas, u Dalmaciji. Dok smo parkirali auto bio sam zaprepaštem prizorom velikog broja ljudi, očigledno stranaca. Riječ je o velikom, raznovrsnom resortu u kojem je sve, tj. gotovo sve bilo u funkciji i u službi gostiju.
”Koliko gosta imate u kampu?” upitao sam recepcionera. “Preko 60 kamp prikolica, šatora i kampera,” odgovorio je. I dok sam okolo istraživao činilo mi se kao da sam bio u Grazu, Salzburgu ili Mariboru. Austrijanci i Slovenci ovdje dolaze u velikom broju, a njihovi luksuzni kamperi bili su posvuda.
U hotelu ista stvar, prepun spa centar, prepuni bučni kafići i natrpana recepcija. Zimski turizam itekako je živ u Zadru. “Gle, mi smo do ovdje vozili nešto preko četiri sata, isto kao i pola ovih turista,” rekao je moj kolega, i bio je u pravu. Svi su pobjegli od zime kako bi prikupili malo vitamina D, i neka su. Zašto bi putovali duplo duže do Dubrovnika kad ovdje imaju sve što im je potrebno (i više od toga). Da bismo mi ovdje privukli ove turiste moramo raditi duplo više i napornije, a uz to nemamo ni približno atraktivne kapacitete s kojima bismo mogli parirati ovima. I upravo su ovi turisti razlog zbog kojeg je ovo “selo” digitalnih nomada vrlo uspješno.
Oni su zapravo samo dodatak, bonus na uspješno poslovanje koje ovaj resort ionako ima tijekom zimskih mjeseci. Solidan poslovni model koji funkcionira, međutim specifičan i kao takav, nažalost, kod nas neizvediv. “Obožavamo biti ovdje,” uobičajeni je odgovor kojeg sam dobivao od digitalnih nomada i tko im može išta zamjeriti. Jasno je da će oni biti odlični “ambasadori” Hrvatske, gdje god pošli. “Sretni ste što živite u ovako impesivnoj zemlji,” rekao je jedan od njih koji je stigao iz Kanade. I tu ljubav prema Hrvatskoj nositi će u srcu do kraja života. Turizam je zaista sticanje iskustva i pričanja priča, a ovi će digitalni nomadi pričati priču o nama gdje god da pođu.