“Kiša je ponovo zaustavila utakmicu na terenu Lords u Londonu, četvrtog dana utakmice između Engleske i Novog Zelanda,” rekao je komentator. Sve izrečeno u ovoj rečenici sukus je engleskog ljeta; utakmice koje traju po pet dana, kriket i jaka kiša usred lipnja. Ovo će možda zvučati jako ekscentrično, ali jedno od mojih najvećih ljetnih zadovoljstava je kriket, točnije slušanje utakmice kriketa na radiju. Kad je posao kvalitetno obavljen, mislim da je radio jedan od najmoćnijih formi medija, obožavam ga.
Slušajući zvuk komentatorova glasa, pritom slažući slike u glavi, čini mi se da sjedim u gledalištu i uživo gledam igru. S obzirom na to da utakmice traju po pet dana, a svaki tim se sastaje najmanje po tri do pet puta moram priznati da dosta vremena provedem s uhom zaljepljenim za radio. I nemojte zaboravit da nakon pet dana igranja postoji velika šansa da utakmica završi neriješeno.
Moji susjedi vjerojatno misle da sam prolupo gledajući me kako trčim i vičem po kući i balkonu slaveći dobar prolaz u igri. Zaokreti i promjene u petodnevnoj utakmici dostojni su Šekspirovih drama, prepunih sumnji i intriga. Neću vam ni pokušavat objašnjavati pravila igre, i ne, nije ni slično bejzbolu koji je povijesno gledano još jedna engleska igra.
Jednom je veliki Robin Williams rekao da je “Kriket zapravo bejzbol na Valiumu.” I da, u Hrvatskoj također postoji kriket reprezentacija, nastala na povijesnim temeljima kad je engleski mornarički kapetan, Sir William Hoste taj sport “donio” na Vis. Za vrijeme Napoleonskih ratova njegova je flota bila locirana na Visu na kojem su mornari sagradili teren za kriket (koji se još uvijek nalazi na istom mjestu), te provodili slobodno vrijeme baveći se tim sportom. Kod nas tako postoji kriket klub koji nosi ime kapetana Williama Hosta.
Danas se u engleskom kriket timu događaju prava seizmička kretanja, primjer koliko um može biti moćan alat. Nakon nekoliko godina prilično loših rezultata novi trener i kapetan tima odlučili su se za radikalan pristup problemu. Igrači su ostali isti, isti tim koji je redovno gubio utakmice, međutim način razmišljanja doživio je dramatičan zaokret prema ultra-agresivnom i ultra-čvrstom stavu. I počeli su pobjeđivati. Ne samo pobjeđivati već pobjede izvojevati u nemogućim pozicijama pritom rušeći rekorde i stvarajući povijest. Ta njihova vjera, ta uvjerenost dala mi je misliti o moći uma da prevlada mnoge izazove.
Jedan je legendarni novinar napisao da “kad je vjera jedino što imaš, onda je ona jedino što trebaš.” I sasvim je u pravu. Kad su intervjuirali igrače jasno se vidjela njihovo novo samopouzdanje, vjera u sebe, “Situacija izgleda nemoguća, što ćete uraditi,” pitali su kapetana. “Jedino što znamo, a to je krenuti i napasti,” odgovorio je s osmijehom. Kad imate ovoliku razinu slijepe odlučnosti, jasno je da ćete sve izgleda okrenuti sebi u korist.
A odlučnost ide pod ruku sa tvrdoglavošću što je pobjednička formula. Prva utakmica koju su igrali s novim stavom i taktikom donijela im je pobjedu nad najboljom svjetskom kriket reprezentacijom, Novog Zelanda, sve tri utakmice i sve tri match utakmice. Jedino što ih je pobjedilo je vrijeme, odnosno vremenske prilike. One su prava frustracija.
Sjedeći pred radio aparatom u središtu toplinskog vala u Dubrovniku, u živoj goloj vodi od znoja, bilo je čudno slušati kroz eter udare oluje i kiše na terenu u Engleskoj. “Koji su vam mjeseci u gradu najmanje dragi,” upitao me je nedavno jedan francuski novinar. Vjerojatno je mislio da ću reći mokri i hladni zimski mjeseci, tako da je začuđeno podignuo obrve kad sam mu odgovorio da su to srpanj i kolovoz.
Vrućina vrlo brzo postane nepodnošljiva, što vjerojatno čudno zvuči iz usta jednog Engleza. Kako god, ali sredina ljeta je sezona kriketa, tako da ću se ja kriti od sunca uživajući uz radio valove u najboljim i najgorim trenucima utakmica. A ako me vidite kako u autu stojim u koloni, mlatim rukama i otvaram usta ko da se derem (a derem se), ne brinite, vjerojatno slavim neki dobar rezultat iz kriketa.