Sjećam se kad su u naš mali svemir stigli mobiteli, bože što je to bilo fora... SMS poruka bila je otkriće. I već tada način komunikacije nam se promijenio. Skratio se, jer nije ti tadašnji mobitel dao ni napisati nego određeni broj riječi odnosno znakova, pa bi to sve poslao ne u jednoj nego u dvije poruke i fino ti naplatio. Nije bilo baš džabe. Ali bi stoput rekla, ma BMK, nek naplati.
Danas... ubij me ako više itko piše poruke normalno. Mislim na riječi, rečenice, interpunkciju, č i ć, sa smislom. Onako kao da je išao u školu. Kad mi broj 1 napiše ‘ma dobro nmvz’ isprve bi šiznula dok bi dešifrirala. Onda bih promislila - života ti, jesu li svi ovako nepismeni iz njegove generacije? Ali vrlo brzo sam se naviknula. Ovaj stari ker ipak još uvijek brzo i temeljito uči, pa se tu našlo kratica rekao bi jedan naš političar ‘bože tebe niđe’. Svima je udrila preša, to kao nemaju vremena, to kao žure, to kao nemaju kad pričati na telefon, pa kad ga zazoveš mrtav hladan se ne javi ali zato uredno istovremeno tipka. ‘Nmg sad, neam batt’. Gospe ti blažene... Pa ne imao baterije, non stop si na telefonu. Ja, evo, znaju kolege u redakciji, svako tri dana posuđujem u drugih punjač, zaboravim ga danima napunit’ doma. Toliko o tome. I uvijek promislim izgasit će mi se, ali ma BMK, i bolje.
Sve su zakuhali ovi s engleskog govornog područja. S onim LOL, OMG, ROFL i tome sličnim, kao, smiješnim kraticama koje ti zapravo objašnjavaju da netko zbog nečega umire od smijeha. Za mene je to kao da nekome ispričaš vic, svi se luđački smiju, a jedna osoba, ta koja bi koristila te kratice, s mrtvohladnim izrazom lica kaže - duhovito. Krepo sam od smijeha. I u takvim situacijama rečem sebi, a dobro, ma BMK, mora nas bit’ i takvih na svijetu. Ne hejtam, ali ni ne lajkam.
Vrijeme gazi naprijed, s njime i mlade generacije prilagođene novim tehnologijama koje i mi nešto zreliji itekako dobro koristimo i sviđaju nam se jer nam olakšavaju život. Naša je Kike obavila ‘risrč‘ oko toga u Dubrovačkom, o tome kako, zašto i što ćemo oko toga (ništa, naviknut‘ se).
Aplikacije za komunikaciju su naprosto ogroman plus, ali ljudi moji, morate se naučiti izražavati. Sve je to skraćeno lijepo, ali jednom u životu više nećete biti tinejdžeri i studenti, neopterećeni, skraćeni do bola, jednom ćete htjeti nešto raditi, s nekim komunicirati, pa dajte usvojite koju prosto-proširenu rečenicu, ili barem ono č i ć dovedite do savršenstva, bez upotrebe smajlića i gifova. Banalan, ali dobar primjer: ima li išta ljepše nego početak romanse s frajerom ili djevojkom koji su duhoviti, bistri, a još k tome i pismeni? A kad malo bolje pogledam, ionako sve prolazi - ma BMK.