"Znači ovako, trebao bih nešto s čim bih mogao posjeći travu, a da pritom ne isječem i sebe," nasmijao sam se prodavačici u butizi. Zahvaljujući ovogodišnjem iznimno vlažnom svibnju, ne samo da mi je povrće super brzo naraslo, narasla mi je i trava na polju ispred kuće. Točno ispred vrata od kuće imamo hrast, odnosno dub. Jako mi se sviđa simbolika tog stabla i njegova veza s Dubrovnikom koji je po njemu dobio ime. U sjeni tog stabla prekrasno je mjesto za odmor i ispijanje kafe. Iako se doslovno nalazi na par koraka od ulaznih vrata od kuće izgleda kao da se nalazite u samom srcu prirode.
Džungla od trave koja se stvorila ispod duba bila je tolika da bi se i David Attenborough mogao u njoj izgubiti. Imao sam nekoliko (neuspjelih) pokušaja košnje tog polja s električnom kosilicom. Te su kosilice namijenjene nježnim engleskim travnjacima, a ne ovako "žilavoj" livadi. Nakon što sam spržio posljednju električnu kosilicu (bilo je i dima), došlo je vrijeme za nadogradnju, došlo je vrijeme za benzin(s)ku!
Dosad nisam imao nikakvog iskustva sa snažnijim (i puno opasnijim) kosilicama. Zapravo mi je jedino iskustvo bilo to što sam gledao druge ljude kako ih koriste. Ali, došlo je vrijeme da ih i ja probam. "Možete li mi preporučiti neku najmanje smrtonosnu kosilicu s pripadajućom opremom," upitao sam prodavačicu koja je već umirala od smijeha. "Dajte mi dva minuta," mahnula mi je preko ramena i vratila se punih ruka. "Jedno pitanje. Zašto je kosilica u dva dijela?" – "Zato što je morate sami sastavit'" – "Pa da sam htio sastavljati stvari kupio bih Rubikovu kocku."
Stormtrooper s kosilicom
Nakrcan svim i svačim, kosilicom, djelovima kosilice i benzinom mahnuo sam na pozdrav. Pravit se pametan i pokušat sastavit kosilicu bez uputa bila je loša ideja. Iako, nakon što sam otvorio knjižicu s uputama uplašio sam se da je nikad neću sastavit. Dakle, moje dvije zamjerke na upute su: Prva – prijevod je urađen uz pomoć Googla i bio je razumljiv kao da je napisan na mandarinskom kineskom. Drugo – dijagrami su toliko sitni da bi bili nečitki i ispod mikroskopa. "Povucite dio (b) preko razmaka (c) i okrenite ga u smjeru suprotnom od kazaljke na satu dok prema dole gurate klapnu (?) s ventilom (7) koji je u položaju otvoren." Pa da Gospe ti blažene, nisam hobotnica! Nakon nešto krvi, znoja i suza napokon sam sastavio kosilicu da izgleda kako sam mislio da bi trebala izgledati.
Pritiskao sam i pritiskao pucu za paljenje, međutim, od kosilice sam natrag dobio samo par kašljucanja i to je bilo to. "Moraš stisnut' nekoliko puta," savjetovao me susjed, koji je vidio, a vjerojatno i čuo moju frustraciju. BOOM! Noževi su zazviždali. Impresivno. I onda opet ništa. Nekoliko psovki kasnije i krenulo je. Izgledao sam poput stormtroopera iz Ratova zvijezda. Imao sam zaštitnu opremu za zaštitnu opremu.
Masakr livade
Smanjio sam brzinu i započeo s masakrom livade. Trava je letila uokolo. Moja kosilica, ubojica trave bila je gladna. Za samo par sekundi uspio sam pokositi prostor dovoljan za roštiljanje. Koja zabava! I tad sam ugledao zmiju, zapravo guštera bez nogu. Prekini, prekini! Podigao sam noževe dok je preplašeni reptil šmugnuo u duboku travu. Zamalo sam napravio mljeveno zmijsko meso. Nakon deset minuta pokosio sam sve što sam trebao.
Iako nisam ni ubio ni ranio bilo koju životinju ili sebe. Koji osjećaj pobjede! Došlo je vrijeme za pauzu. Međutim, nakon što sam isključio kosilicu i dalje sam osjećao vibracije u rukama. Ako se želite vratiti u formu ("Ljeto ide, mala"), umjesto u teretanu, novce uložite u kosilicu. Miris freško pokošene trave bio je opojan. Podsjetilo me na školske dane kada bismo igrali nogomet nakon što bi veliki traktor-kosilica prošla igralištem. Nakon samo deset minuta i livada ispred kuće je izgledala seksi nakon brijanja. Ptice su navalile na travu odnoseći je u svoja gnijezda, moj kučak sretno se valjao po hrpama trave, a ugledao sam i preplašenu zmijicu kako me gleda sa sigurne udaljenosti. A ruke su mi bile kao da sam prošao rundu s Mikeom Tysonom. Nego, koliko brzo raste ta trava?