Najprije se čudio Dubrovnik, a nakon Dubrovnika i Trebinje. Krenimo redom od Dubrovnika. Planovi o gradnji trebinjskog aerodroma na 30 kilometara udaljenosti od dubrovačkog na Čilipima u lokalnim je medijima bila glavnom temom prošlog tjedna. Svi su pisali o tome, a najviše naš Dubrovački vjesnik, prvi i najstariji tjednik.
Vrijedni kolega Ahmet Kalajdžić po svom običaju zaputio se na lice mjesta tamo gdje se nova zračna luka ima graditi. Ispalo je da je to lokacija u kršu kraj ubogog sela Taleže s par kuća i uobičajenim dekorom - nacijepanim drvima za skoru zimu i pokojom auto olupinom.
Mjesto je nepoznato, ali se u stvarnosti nalazi nedaleko izvora Rijeke dubrovačke, što će reći bliže Dubrovniku nego što su Čilipi. Svega 13 kilometara zračne linije.
Ogradili su tamo neke parcele, napisali zabranjen prolaz i navodno otpočeli vodoistražne radove. Teren na kojem se namjerava graditi pripada razgranatom slivu Trebišnjice i kako vele u Trebinju valja ispitati kakav bi ujecaj ta velika građevina imala na vode što se kroz vapnenac probijaju prema Rijeci dubrovačkoj i moru. Fala im što misle. Planiraju navodno ogromni aerodrom s duljom pistom od čilipske, a pokrovitelj cijele priče je Aleksandar Vučić, glavom i bradom. Aerodromi Srbije sutra bi upravljali novom trebinjskom akvizicijom.
Storija o grandioznoj trebinjskoj zračnoj luci izazvala je dosta pažnje nizvodno u Dubrovniku. Pojavile su se svakovrsne kalkulacije poput Srbija zapravo gradi vojnu bazu s koje će moći kontrolirati jug Hrvatske, ali ne sama nego u savezu s Rusijom. I što je tu realno očekivati?
Svaki aerodrom ima i stratešku vojnu komponentu pa se ne treba čuditi ako jednoga dana, kad čudo bude izgrađeno, Rusija ponudi slanje krizno-humanitarne misije kao što su to već napravili na niškom aerodromu, a na užas NATO stratega. Tamo su smjestili stalnu posadu, helikoptere, a povremeno i svoje vatrogasne avione Beriev. Ta je posada i oprema, možda humanitarna, ali pripada ruskoj vojsci.
Je li to moguća opcija? Jest, ali jedino ako se Mile Dodik i njegova republika riješe protektorata nad BiH, što je nemoguće, osim ako ne krenu u finalni obračun sa zapadnjačkom birokracijom, EU i NATO. Ako tako bude trebat će skloništa, a ne aerodromi. Znači, jako malo vjerojatno.
Neki teoretičari povezali su projekt s idejom 'srpskog sveta' o kojoj se zadnje vrijeme govori. Kažu plan širenja i formiranja srpskog carstva gdjegod je to moguće. OK, natruhe se već vide u Crnoj Gori, na Kosovu i naravno u Republici Srpskoj. Novi aerodrom mogao bi sutra biti alat srpskog ekspanzionizma, dodaje analitičar. Točno je, zračne luke inače služe ekspanzionizmu svih koji ih koriste. Šire se po svijetu na sve strane, a njima upravljaju oni koji su vlasnici. Teoretski možemo očekivati liniju Trebinje – NewYork – Moskva – Peking?!
Dva su elementa tog čuda trebinjskog. Prvi je da Vučić i Srbija pokazuju mišiće i prikazuju se sposobnima za velike investicije, najčešće uz pomoć Kine, Njemačke i Rusije. Ako do gradnje ikad dođe, s ekonomske strane gledano, jasno je od čega bi na Trebinju International živjeli. Od dubrovačkih viškova, naravno, kao i u svemu ostalome.
Dubrovnik je ne htijući podigao Trebinje u svakom pogledu. Ugostiteljstvo, zanatstvo, poljoprivreda, zdravstvene usluge i masu grana bolje živi zahvaljujući dubrovačkoj klijenteli. Pola Trebinja radi u Dubrovniku u trgovini, ugostiteljstvu, građevini, pa i medicini.U jednoj pravoj sezoni i trebinjski bi aerodrom kupio viškove s Čilipa. Je li moguće da bi sutra bio odredište, na primjer, ruskih turista? Ili kineskih? Srbija će svakako pokušati kanalizirati taj promet na svoju infrastrukturu.
Kako god, na svom terenu imaju pravo graditi što hoće, uživati u prednostima i snositi posljedice krive procjene. U Trebinju su očito proučili sve hrvatske tekstove o velikoj investiciji i s čuđenjem zaključili: U Hrvatskoj su opsjednuti našim novim aerodromom. Još samo fali: Neka, neka, svaka je reklama dobrodošla.
Jedino što se može i mora kontrolirati je poštivanje ekoloških normi u delikatnom kršu. Bez toga megagrađevina na korak od izvora Omble može napraviti mega štetu već prvim bagerima makar nikad i ne proradila.