Putovanje prema Otoku: Tek sad vidim koliko je Brexit bio glup potez. Svi smo dio Europe, nek su nam sretni blagdani

Dakle, ovotjedna kolumna neće biti Englez u Dubrovniku, prije će se zvati Englez na putovanju po Europi. Kako je samo prekrasan kontinent na kojem živimo. Kao što je Ursula von der Leyen nedavno komentirala “Europa je jednostavno najljepše mjesto na svijetu za živjeti,” i tu je potpuno u pravu.

Toliko povijesti, kulture, spomenika, prirode, gastronomije, i sve to smješteno na ovom malom kontinentu, isprepleteno poviješću i budućnosti, a opet svako na svoj način posebno. Dakle, putovanje doma za Božić je započelo, a uz “novo normalno” koje se izmjenjuje doslovno iz sata u sat, pretvorilo se u pravu avanturu kakvu nisam doživio godinama. U jednom danu odvozili smo cijelu Jadransku obalu i kako je vrijeme u vožnji odmicalo, sve mi se više činilo kao da se vozimo kroz razglednicu. Tomu je svakako pridonijela i bura koja je izoštrila boje predjela kojima smo prolazili i držala nas rasfreškanima.

Cijelo vrijeme bili smo u kontaktu s obje obitelji, hrvatskom i engleskom, i informirali ih porukama i slikama putovanja. “Đe je to snijeg, jesu li to talijanske Alpe?”, stiglo je pitanje nakon što smo poslali sliku Velebita na početku putovanja. Prešli smo slovensku granicu, i dok sam kihnuo, već smo prošli cijelu zemlju. Ah, šalim se, al’ teško je propustiti šalu na račun veličine te male, prekrasne zemlje. Tridesetitri Slovenije mogle bi “stati” u Texas. Ali je tako zelena!

Nitko ništa ne pita

Ne čudi što svaki slogan i logo imaju zelenu boju. Iako znamo da Slovenija nije baš zemlja poznata po vinima, svejedno smo stali kupiti lokalno vino i tu smo shvatili prednosti dubrovačke registracije. “Koji ste vi sretnici pa živite u Dubrovniku, bio sam tamo 1970,” rekao je prodavač te nam a konto toga dao popust za par boca crnoga.

“Dubrovačkim prijateljima”, kako nas je nazvao. Bez obzira na ova konfuzna vremena, vozeći prema Italiji, naše europsko putovanje bez granica teklo je glatko. Bez obzira što smo se mi spremili sve po pravilima, nitko nas nije pitao ni za Covid test ni za mjesto boravka u Italiji. Doduše, cijelo vrijeme tražili su nam “Green Pass” ili ono što bi u nas bila Covid putovnica. Gdje god smo došli netko je čekao sa skenerom za očitavanje aplikacije. S obzirom na to necijepljeni vjerojatno stoje doma ili se druže daleko od društva. Čak postoji i “Super Green Pass” za sve one koji su primili i booster dozu. Nisam baš shvatio što dobivaju vlasnici Super putovnice, popuste po butigama!? Od obale sjevernog Jadrana, iz Trsta, zaputili smo se prema zaista impresivnom jezeru Como i gradiću Lecco.

Gotovo svi stanovnici Italije maske nose i na otvorenom. Bez obzira na to je li džogiraju, šetaju s prijateljima ili voze bicikle (čak i to), Talijani su očigledno vrlo disciplinirani po tom pitanju. Pretpostavljam da se to dogodi kad odmah u prvom valu pandemije cijela zemlja užasno strada. “Aaa, a ja sam mislila da je Dubrovnik glavni grad Hrvatske, zar se nije tamo snimala serija Igre prijestolja,” s osmijehom je rekla recepcionerka dok smo gledali kako sunce polako tone i baca sive sjene nad jezerom Como. Sad mi je jasno zašto George Clooney ovo mjesto naziva domom, svakako postoji neka privlačnost koju je teško opisati.

Svi smo jedno

“Ne, Zagreb je glavni grad, a mi smo imali nekoliko dobrih filmova i serijala snimanih u našem g(G)radu,” odgovorio sam. Na brzinu smo kontaktirali i poznanicu iz Dubrovnika, nastanjenu u Ženevi, kako bismo saznali stvari koje su nas zanimale u vezi ove nisko-visoke zemlje. I opet ništa, nitko nas ništa nije tražio, iako smo imali sve i bili dobro pripremljeni. A da, što se dogodilo sa snijegom? Jest, bilo je zima, oko minus dva, ali su se bijelili samo vrhovi Alpa. Ukoliko tražite dokaz o globalnom zatopljenju onda dođite u Innsbruck.

Ono što je nekad bilo skijaško odredište, sad je scena iz priče o Heidi. Švicarci su bili, kao i uvijek, učinkoviti i djelotvorni. I jednako tako skupi! Nikad mi više neće past na pamet njorgat o cijenama javnog zahoda u Dubrovniku!
I napokon smo ušli u divlje, nepregledne ravnice jedne od najvećih država Starog kontinenta, Francusku. Zapravo, ovu kolumnu pišem iz malog hotela, usred šampanjske regije, a s obzirom na nadolazeće feste ovo je najbolje mjesto na kojem se čovjek može naći. Pametni Francuzi sve su genijalno brandirali sa šampanjskim logom. Sutra, držimo palčeve, prolazimo ispod Kanala prema mom rodnom Otoku. Prolazeći Europom, ne mogu se oteti dojmu kako je taj Brexit bio sramotan i glup potez.

Ako pogledate, zajednička kultura sve nas spaja, samo ako dobro pogledate. U ovo doba godine vidio sam Djeda Mraza na vespi u Italiji, božićni Sajam u Alsaceu, čak i rukom rađene božićne ukrase po stablima u Sloveniji, duh Božića svud je oko nas, jači no ikad prije. Zato, sretan Božić /Merry Christmas, buon Natale/joyeux Noël, svima! U zdravlju i veselju!