Partijski inat korčulanskih načelnika pomnožen s nulom

Apsolutno nitko to nije primijetio, ali načelnici korčulanskih općina i gradonačelnica Korčule odlučili su bojkotirati otvaranje stonske obilaznice. Političari jedni drugima rade takve, a i puno gore stvari kad su u opoziciji. Svoj bojkot obrazložili su time što su pozivnicu dobili samo dan ranije i to negdje oko 13.30 sati. Jedino je načelnik Općine Smokvica, Kuzma Tomašić, po vokaciji deklarirani ljevičar, bio nazočan ovom događaju.

Istine radi, točno je da je poziv svima, pa i korčulanskim načelnicima stigao začuđujuće kasno. Vijest o otvaranju prvi je objavio Dubrovački, puno prije nego što se netko u Ministarstvu mora, prometa i infratsrukture sjetio da bi bilo dobro poslati neku obavijest o tome, možda i koju pozivnicu.

Moguće je da su neki načelnici bili uvrijeđeni kasnom informacijom. To je, dragi načelnici, zato što u ministarstvima sjedi u dlaku ista struktura zaposlenika kakvu i vi imate u svojim općinama i gradovima. Pa što se tiče slanja pozivnica i sličnih stvari - rugala se sova sjenici da ima veliku glavu. Svi ste isti, samo su vam igrališta različite veličine. I zato vam je opravdanje bez pokrića, a bojkot jadno politikanstvo.

S aspekta PR-a, odnosa s javnošću, načelnici nisu sebi mogli zabiti veći autogol. Najgore što se političaru može dogoditi jest da ga apsolutno nitko ne primijeti. Često su političari bijesni na novinare, ali dokle god ovi nešto o njima pišu i objavljuju, do tad im je politička karijera živa. Kad te ignoriraju, onda si pomnožen s nulom. Ne postojiš, nema te. Ćao! A korčulanski su se načelnici prsimice zaletjeli ravno u prazan skup. I nitko, baš nitko, evo do prije pet dana nije zamijetio da nisu bili na otvaranju obilaznice. Utoliko, ovaj ih tekst vraća među žive, koliko god se oni ljutili.

Otvaranje mosta, a potom i zadnjeg dijela brze ceste prema Dolima veliki je, upravo povijesni infrastrukturni projekt. On ne pripada niti jednoj stranci. Okrenite se unatrag i pogledajte koliki smo put prevalili od prvih dana agresije na Hrvatsku, preko osamostaljenja, do ulaska u EU, NATO, Šengenski granični režim i euro-zonu.

To je transformacija cijelog društva, a ne jedne stranke. No, greška u sustavu koji smo postavili jest u tome da stranačka politika počinje već na razini gradskog kotara. To nas koči. Kad su komunalne stvari u pitanju, stranke i strančarenje bi trebalo isključiti na razinama ispod županijskih. Hoće li se neka kanalizacijska cijev postaviti tu ili tamo, hoće li "osmica" voziti preko Viktorije, hoće li se neka ulica zvati ovako ili onako ne može biti odluka opterećena partijskim inatom.