Kad sam bio puno mlađi, uvijek sam taktizirao kako izbjeći optužbe roditelja kada bih nešto slomio, bilo da se radilo o prozoru, neprocjenjivoj vazi ili čak tosteru (da, to je bila moja krivica). Prvo bih pokušao prebaciti krivicu na sestru. Ako to ne bi uspjelo, a u većini slučajeva nije, onda bih se prebacio na taktiku ''B'' – dvostruku igru. ''Možda sam slomio vazu, ali gotovo sam slomio okvir slike do nje, a koji ti je dao prapradjed''. To je bio moj način dvostruke igre, to su bile moje prve avanture. Činilo se da mi to i uspijeva, barem donekle.
A u slučaju da mi ni ta taktika ne bi pošla za rukom, jednostavno bih sve zanijekao, ili kako to Trump obično kaže, to su samo ''lažne vijesti''. Naravno, ponašanje iz ranog djetinjstva ubrzo nestaje čim postanete dovoljno stari da shvatite da ponekad jednostavno trebate podići ruke i čekati kaznu. Međutim, Trumpov izraz ''lažne vijesti'' izgleda da je uhvatio maha, i to ne samo u SAD-u.
To je definitivno izraz ''rođen'' u Americi, ''America First'' (još jedan trumperizam), ali sada se ostatak svijeta razbacuje s ''lažnim vijestima'' kao da je to smislena fraza. Ustvari, ovaj izraz je proglašen izrazom 2017.godine; svima se sviđa, iako je jasno da nema nikakvog smisla.
Razlog zbog kojega ovo pišem je taj što sam u proteklih nekoliko mjeseci u više navrata bio optužen za objavu ''lažnih vijesti''. Možete me nazvati cinikom, ali čudno je što su se optužbe odnosile na članke o Trumpu i o SAD-u općenito. Što sam više kopao, što sam više istraživao, postajalo je jasnije da su tzv. ''lažne vijesti'' u osnovi vijesti koje ne odgovaraju vašem razmišljanju. Da li su pozitivne ili negativne, uopće nije važno. Ako je to nešto što ne želite čuti, onda je ''lažno''.
Vrijedi li isto i za ostale loše vijesti? Ako dobijem obavijest od banke o prekoračenju iznosa na računu, hoću li odgovoriti da su ''lažna banka''? Ako mi doktor savjetuje da prestanem jesti pršut jer će doći do začepljenja arterija i srčanog udara, što ću mu reći, da je ''lažni doktor''? Vaga pokazuje da sam ogavno pretio, ''lažna vaga''. Dijete plače nakon pada s ljuljačke, ''lažne suze''. Nogometaš promaši cijela vrata, ''lažni igrač''. Ovoj listi nema kraja. Trebao sam koristiti ovaj izraz kad sam bio mlađi, baš bi mi dobro došao. ''Mark, zašto su ti loše ocjene u ovom polugodištu?'', još uvijek čujem majku kako me ispituje.
Trebao sam reći, ''Ne brini, to su lažne vijesti''. Iako mi se čini da bi me svejedno poslala u sobu kako bih ''razmislio o tome što sam učinio!''. Ako kasnite na posao i šef vas otpusti, mogli biste reći, ''nije moja greška, imam lažni sat''. Britanski The Telegraph je napisao, ''Lažne vijesti'' je izraz koji prije osamnaest mjeseci nije koristilo puno ljudi, ali sada se smatra velikom prijetnjom demokraciji, slobodnoj raspravi i zapadnjačkom redu''. Uistinu teške riječi. Ili ćemo i za ove vijesti jednostavno reći da su lažne.
Bez sumnje, jedan od čimbenika koji su doveli do ove situacije su društveni mediji. Ljudi tamo pronalaze istomišljenike i međusobno razmjenjuju vijesti. Potpune laži i neistine se poput bumeranga odbijaju unaokolo da ljudi na kraju u njih i povjeruju. A kad naiđu na članak drugačiji od svega što su čuli, budu toliko šokirani da ga odmah odbacuju kao neistinit. Ne kažem da su sve vijesti ''istinite vijesti'', daleko od toga, ali ako vijesti čitate iz nekoliko izvora, onda će vam ubrzo biti lako razlikovati istinu od neistine.
Ali ako samo čitate članke s naslovima koji odgovaraju vašem načinu razmišljanja, onda ćete završiti u mraku. Nemojte se izgubiti u džungli ''lažnih vijesti''. Postoji razlog zbog kojeg netko želi da povjerujete da ono što je napisano nije istinito. Vjerojatno je to isti onaj razlog zbog kojeg sam beznandno pokušavao uvjeriti svoju majku da nisam razbio onaj prozor nego da se ''ptica sigurno zabila u njega''. Američki pisac je jednom napisao, ''Iskrenost i integritet su apsolutno ključni za uspjeh u životu – na svim područjima života. Dobre vijesti su što svatko može razviti i iskrenost i integritet''.