Za one koji nemaju Ausweis, država je odlučila zaključati vrata svojih institucija. Kako je krenulo, bez COVID potvrde u državne će se institucije moći samo u zatvor i u Sabor. Dobro, nije mi bila namjera ukazati na slučajnu sličnost onih koji idu u zatvor i onih koji idu u Sabor. Uostalom, jedino što povezuje ove dvije kategorije društva jest da se i u zatvor i u Sabor ide u ime naroda. Bio lupež ili ne.
Nego, vratimo se COVID potvrdama. Političari nas ovih dana zabavljaju raspravama o njihovoj svrsi. Jedni bi ovima koji nemaju takvu potvrdu ukinuli sva građanska prava osim onih egzistencijalnih. Drugi su se odjednom zabrinuli za građanske slobode pod kojima podrazumijevaju i pravo na virus. Pošto se virus teško može dobiti a da ga se ne podijeli, logika kaže da svojim pravom smatraju i to da virus prenesu nekome drugome. Na taj način su jednom jedinom rečenicom uništili i u papar pretvorili kompletnu Darwinovu teoriju evolucije. Jer da je ona točna, takvi bi glupani već odavno izumrli poput sibirskog tigra koji je, jadan, stradao od gladi jer je imao preduge i nepraktične kljove.
COVID potvrda je papirić kojim dokazujete da ste preboljeli ili ste cijepljeni protiv korona virusa. Budući da sam cijepljen, ja sam tu potvrdu izvadio čim je to tehnički postalo moguće. Tada smo je još nazivali COVID putovnicom. Onda se putovnica pretvorila u potvrdu, a uskoro će, eto, postati propusnica bez koje ne mo'š nogom u katastar, a kamoli kod gradonačelnika na kavu. Kad sam vadio tu svoju putovnicu, koja je zapravo potvrda, nisam u tome vidio ništa posebno. Papir k'o papir. Djeca su i do sada morala dobiti potvrdu o cijepljenu da bi se upisala u vrtić. Pomorci su se oduvijek cijepili protiv cijele abecede hepatitisa, kolere, žute groznice i inih boleština kad bi išli u trope, a ne sjećam se rasprave o užasnim nuspojavama ni o tome treba li ukinuti te njihove potvrde. Svjetski sindikat pomoraca pozvao je vlade da pomorcima osiguraju prioritet u cijepljenju, turističke udruge tražile su to za vodiče, konobare, sobarice...., pa ako su se već dali bocnut, red je da dobiju i neki orden, priznanje, diplomu, makar, evo, tu običnu potvrdu da su stoički podnijeli ubod igle suprotiv mrskome virusu.
Ukratko, cijela ta rasprava o COVID potvrdama i ljudskim pravima bila bi smiješna da nije naporna.
Sagledajmo stvari pojednostavljeno jer to tako radimo još otkad traje rasprava o ustašama i partizanima (ok, i četnicima, ali oni bi sad nepotrebno komplicirali priču). Dakle, vidimo da je svijet podijeljen na dva tabora. Cijepljene i necijepljene. Cijepljeni smatraju da su svojim postupkom zašititili sebe i svoju okolicu. Necijepljeni smatraju da je cjepivo štetno, da će nas ono sve pobiti i da to ništa ne valja. Budući da sam cijepljen, uskoro i s trećom dozom, ja bih se vrlo rado pozvao na Darvinovu teoriju evolucije. Rado bih rekao da će vrijeme pokazati koji je tabor bio u pravu, pa ćemo umrijeti mi koji smo cijepljeni ili će vrag odnijeti ove koji se nisu cijepili. No, Darwinovu sam teoriju ubio u drugom pasusu ovog teksta, a trenutni rezultat na semaforu mi govori da će vrag odnijeti i cijepljene i necijepljene.
Jasno je da niti jedno cjepivo ne štiti savršeno, a ovo vjerojatno štiti malo manje ili malo kraće nego smo se nadali. No, cjepivo je štitilo dok je moglo, a zahvaljujući protoku vremena i nevoljkosti ljudi da se procijepe, virus je uspio mutirati do mjere kad sve uspješnije zaobilazi cjepivo. I budući da više ne živimo u vremenu druga Tita koji se jednog jutra probudio i rekao – „sutra je cijepljene” (i time je stao na kraj epidemiji smrtonosno variole vere), mi smo se opredijelili za demokratski pristup u kojem cijepljenje nije obavezno. Tko hoće može, tko neće, ne mora. Svatko ima pravo na zericu virusa, što mi se ne bi činilo strašnim da neke drage ljude nismo virusa ispratili na onaj svijet baš zato što nije bilo cjepiva ili se nisu cijepili. A kako svaka sloboda nešto i košta, ajmo malo razgovarati o troškovima.
Već smo vidjeli da je pandemija korone hrvatsko zdravstvo stajalo oko 2,2 milijarde dolara. Dan bolničkog liječenja pacijenta s koronom stajalo je u prosjeku 6.000 kuna, a prosječno se u bolnici s tom dijagnozom ostajalo 10 dana. Dok nije bilo cjepiva, taj mi se trošak činio opravdanim. Ali država je investirala ozbiljan novac i trud da svakom građaninu osigura dvije doze cjepiva. Nije besplatno, plaćeno je iz poreza, ali mi po tradiciji sve što nam država daje smatramo besplatnim. Dakle, cjepivo je svima dostupno i za sve je besplatno. Stvar je osobnog izbora želite li se zaštititi ili ne.
Da se mene pita, a uopće nije loše što me se ne pita, ja bih COVID potvrde ukinuo i Darvinovoj teoriji dao zadnju šansu da pokaže svoju ispravnost. Uvažio bih činjenicu da je stvar svačijeg izbora želi li se zaštiti cjepivom ili ne. Smatram opravdanim da se svima koji su cijepljeni, ali su ipak oboljeli i završili u bolnici, omogući bolničko liječenje o trošku HZZO-a. Država bi troškove liječenja od korone trebala snositi i za one koji se iz ovog ili onog razloga ne mogu ili ne smiju cijepiti, primjerice djeci ili osobama koje se nisu smjele cijepiti iz nekog zdravstvenog razloga. A oni koji su odabrali pravo primiti i širiti svoju dozu virusa, njima bih dopustio da svoju slobodu plate iz vlastitoga džepa.
Moguće je da sam u krivu, a siguran sam da će moj stav na drugoj strani izazvati bijes, ali mi nešto govori da ćemo, prije ili kasnije, doći upravo do ovog rješenja. Pogledajte Italiju. Otkako se bez COVID potvrde ne može na posao, izbila je epidemija bolovanja. Lažno bolovanje je kažnjivo i u Italiji i kod nas, ali je, ruku na srce, za neke oduvijek bilo način da se malo odmore od posla. Sad kad je to u Italiji poprimilo razmjere epidemije, razmišlja se o tome da necijepljeni izgube pravo na plaćeno bolovanje ako ih zakači korona.