Ljudi moji je li to moguće? I to se dogogilo! Dubrovnik je dobio konkurenciju i to u cijenama! Kava na Stradunu više nije 'kraljica' hrvatskog luksuza ili, kako su nam naši sugrađani sa kontinenta zamjerali, 'lopovluka', 'pohlepnosti', 'gramzivosti'….. Tron su preuzeli kesteni. Oni sa zagrebačke Ilice, pečeni na ugljenu u limenom kotlu na ulici. Dvadeset četiri komada u fišeku 40 kuna! Opa! Bogami preskupo, nije ni za džep poslovično bogatih Dubrovčana.
Prije dva dana u Jutarnjem je izašla cijela feasibility studija biznisa sa kestenima iz koje saznajemo da njihovi prodavači imaju troškove te da bi sa manjom cijenom za veliki fišek bankrotirali. Najveća stavka im je izgleda najam poslovne površine na ulici. Mjesečno 700 kuna. Kestenjari dodaju kako imaju još i ulazne troškove, kestene i ugljen. Naravno tu je pečenjara koju su kupili na nekom sajmu. Jedva se preživi, kukaju, iako po feasibility studiji mjesečno mogu mjesečno uprihodovati preko 50 tisuća kuna.
Čitava priča o zagrebačkim kestenima, naravno podsjetila nas je na dubrovačku kavu. Medijski hit ljeta uz bombastične naslove o njezinoj cijeni uz naglašenost šoka, nevjerice, bezobrazluka i lopovluka. A kada bi kao i za zagrebačke kestene napravili feasibility studiju dubrovačke kave, pa uračunali cjelogodišnje troškove javne površine, poslovnog prostora, spomeničke rente, naknade za reklamu, Zampa, računa za odvoz smeća, ulazne cijene kave, poreza, prireza, energenata, plaća i čega sve ne, sigurno bi nestali šok i nevjerica, a Dubrovčane možda ne bi više častili lopovskim titulama.