Non bene pro toto libertas venditur auro. "Znači, ako zaključamo vanjska vrata i vrata od kuće, zaključamo vrata od sobe, to bi značilo da između nas i uljeza stoje troja zaključana vrata," ponovila je četvrti put. "Da, upravo tako," odgovorio sam. Ovaj razgovor o sigurnosti objekta trajao je već nekih pola sata.
A sad da vam objasnim kako sam se našao u ovoj situaciji. Grupa Amerikanaca stigla je u vilu moje prijateljice koja me je zamolila da ih dočekam te ih informiram o Dubrovniku. Došli su iz raznih djelova Sjedinjenih Država, iz Teksasa, Njujorka, Kalifonije, uglavnom iz obalnih područja, iz takozvanih fly-over zemalja. Bez obzira na to što su došli s raznih strana, jedna im je stvar bila zajednička: sigurnost i osiguranje. "Postoje li kamere na ulaznim vratima?" upitali su. Govorimo o vila koja je okružena s visokim zidom i ima samo dva ulaza.
"Pitamo zbog toga jer smo lani bili u Barceloni i netko se pokušao popeti preko zida vile u kojoj smo boravili," rekli su. To je bio trenutak koji je potakao moj desetominutni monolog o Dubrovniku i sigurnosti nakon kojeg su bili zadovoljni i opušteni. Nisam im rekao da je Republika 1418. godine zabranila trgovinu robljem, 369 godina prije nego je uopće napisan Ustav SAD-a.
Sigurnost i povjerenje
Sjaj i ljepotu Dubrovnika svi uzimamo zdravo za gotovo jer je gledamo svaki dan, međutim postoje stvari koje računamo da su normalne, a zapravo su privilegij. Jedna od njih je sigurnost. Razgovarajući s Amerikancima, dok su provjeravali jesu li vrata zaključana i smiju li hodaju sami po noći, primijetio sam određeni ton, emociju u njihovu glasu, strah. Nije mi bilo čudno jer sam i ja tako zvučao dok sam živio u Londonu.
Strah je snažna emocija. Može te odvesti na čudna mjesta i zbog nje radiš čudne stvari. "Od 50 država u SAD-u, u njih 37 dogodile su se masovne pucnjave i to samo tijekom 2021," rekao je čovjek iz grupe. Bio je to veliki skok u razgovoru, od penjanja preko zida i krađe torbice do masovne pucnjave! Strah je ponovo zavladao. Valjda je razumljivo. I dok je jasno kao dan da u Sjedinjenim Američkim Državama postoji problem s vatrenim oružjem, tako u Londonu postoji drugi problem, s noževima.
Prošle je godine u Londonu zabilježeno 10 tisuća napada s nožem. Sad vam je možda priča o strahu jasnija. "Htio bih vam reći, u trenutku dok sam ovdje s vama moja kuća i auto ispred nje su otključani," pokušao sam im malo podići raspoloženje s tim, za mnoge nevjerojatnim podatkom. "I da, možete hodati okolo u 3 ure po ponoća bez ikakvog problema," rekao sam, što je kod njih izazvalo totalnu nevjericu. Bio je to sudar svjetova, a ja sam točno znao u kojem od njih ja želim živjeti. Nisam im spomenuo kako većini zaključanih kuća u Dubrovniku ključ stoji ispod otirača ili ispod graste kraj vrata. To je dubrovačko "visoko osiguranje"!
Nevjesni privilegije
Na rješavanju problema osiguranja izgrađene su cijele nauke i industrije, kako za osobno, tako i za osiguranje prostora i tako je svuda po svijetu. U nas u Gradu takva bi firma propala za dvije sedmice. Kao što sam napisao, u nas je ovo normalno, navikli smo se i veća je vjerojatnost da dobijemo na lutriji nego da nas neko pokrade. Gledajući na svjetskoj ljestvici, nalazimo se u manjini. Vjerojatno smo među 10 posto sretnika koji tako žive, a toga nismo ni svjesni.
Tako su me rečenica na latinskom uklesana u kamen Lovrijenca i jedan od simbola grada, zastava Libertas potaknuli na razmišljanje. U prohujalim vremenima kad je nastao natpis NON BENE PRO TOTO LIBERTAS VENDITUR AURO, zalagalo se za nešto drugo, mislilo se na slobodu, ali na slobodu g(G)rada! Libertas - sloboda danas je više nego aktualna. Mi je imamo. Imamo Libertas! I da, nakon razgovora s Amerikancima, a taj bih razgovor mogao voditi s 90 posto svjetske populacije, shvatio sam da se sloboda ne prodaje ni za svo zlato ovoga svijeta. To bismo trebali njegovati i čuvati, naš Libertas!