Maleno selo Završje u Istri naplatilo je 380.000 kuna jer je dva dana 'glumilo' rodno mjesto Robin Hooda koji je samo dan ranije digao 'bunu' na dubrovačkom Stradunu . U tom Završju, pohvalili su se, filmaši su im čak stavili prozore i vrata na seoske ruševine pred kojim su snimali. A u Dubrovniku su 'spalili' cijeli Posat. I to besplatno, ljuti se dio Dubrovčana jer Grad Dubrovnik produkciji nije naplatio korištenje javnih površina.
Očito ne znaju da je Grad korištenje tih istih javnih površina već naplatio ugostiteljima kojima ih je dao u najam prije nego je Robin Hood stigao u Dubrovnik. Vjerojatno ne znaju ni da su korištenje tih istih javnih površina filmaši platili, ali ne Gradu koji ih je već naplatio nego ugostiteljima koji na njih nisu mogli staviti svoje stolove i stolice. I to u veljači, u srcu zimske turističke sezone kad se od stolova i stočića gradom ne može proći. Da su znali, sigurno se ne bi ljutili. Ma ne bi se ljutili ni da su znali da im je uz to, kao i trgovcima za svaka vrata i svaki izlog zamaskiran scenografijom dnevno plaćeno 2000 kuna plus PDV tijekom snimanja kad nisu radili, a nešto manje dok su radili a pred vratima im se gradio set. Ne bi vikali da će se Stradun profundati da su znali da je najteži stroj koji se koristio daleko lakši od bilo kojeg kamiona koji svakodnevno ulaze u Grad. Ma isto smo im naplatili srpske gelere i na njihov račun popravili ono što smo prije snimanja filma planirali popraviti sami.
Neupućeni Dubrovčani sasvim bi drugačije gledali na snimanje filma da im je netko rekao da je cijena mira stanara na Stradunu od 500 do 1000 kuna po danu ili, u nekim slučajevima dnevni boravak u apartmanu na drugoj lokaciji. Da se znalo da je samo korištenje parkinga oko grada produkciju stajalo više nego cijelo selo u Istri, možda Dubrovčani ne bi na ovako ružan način ispratili filmsku ekipu koja je u Dubrovniku ostavila nekoliko desetaka milijuna kuna. Da, dobro ste pročitali. Nekoliko desetaka milijuna kuna. Napunili su filmaši dok su boravili u Dubrovniku nekoliko gradskih hotela, od Argentine, preko Pucića i Hiltona do Kompasa i La Crome. Sezonci su u njima ove godine počeli zarađivati plaće puno ranije nego prošle godine. Zaradili su na njima i naši vatrogasci i smetlištari. I to poprilično. Afite su za ovu priliku utrostručile i neke gradske ustanove. Zaradilo je i 700 statista čija se dnevnica kretala od 250 do 600 kuna. Zaradili su i oni koji su radili sa filmskom ekipom i producentima. Neke od njih Robin Hood poveo je sa sobom, pa su zaslužno dobili priliku da ostvare karijeru iz snova. Nisu loše prošli ni Franjevci, ni prijatelji dubrovačkih starina, a kako se može čuti, ni korisnici domova za umirovljenike. O svim onima izvan Dubrovnika ne bi ovom prilikom.
Budimo iskreni, od Robin Hooda u Dubrovniku se 'grebo' tko se sjetio i kako se dosjetio. Čak i lansiranjem lažnih vijesti preko međunarodne mreže za zaštitu životinja Network for Animals da je zbog snimanja filma sa dubrovačkih ulica moralo biti uklonjeno 300 pasa na vjetrometinu Žarkovice gdje ih od sigurne smrti spašavalo tek nekoliko volontera. Robin Hoodu nakon toga nije preostalo ništa drugo nego da otvori kesu kao što je prije njega to isto prošle godine napravio Skywalker. Istrani od Dubrovčana doista imaju što naučiti. Ma ne treba žaliti Robin Hooda jer njegovo poslanje i jest uzeti bogatima, a dati siromašnima. Ali ipak nije lijepo da ga nakon toga udarimo nogom u guzicu.
