Ono što pamtim kao konstantu u Dubrovniku, nešto u što se možeš pouzdati, svakako je ljeto, tj. sunčano ljeto. U ovih 25 godina mog života u Gradu ljeto je bilo zagarantirano kao što je zagarantiran izlazak mjeseca na noćno nebo. Temperature oko 30 i koji stupanj, nepregledno nebesko plavetnilo i vlaga kao u prašumama Amazone.
Zapravo, krajnji jug Hrvatske ima samo dva godišnja doba, zimu i ljeto i ona se svake godine izmjene bez upozorenja.
Iz kaputa u šorc
Kao da je netko stisnuo prekidač i eto te, skidaš kaput, a tražiš gdje su ti japanke i šorc. Pa dobro, što se onda dogodilo ove godine? Iza nas je ostao najkišovitiji svibanj ikad! Mjerenja su pokazala da je u svibnju ove godine palo 193 posto više kiše nego u razdoblju od 1991 do 2020! Znači, triput više nego u nekoj normalnoj godini.
"Ajme, sagnjet ćemo," rekla bi u mene punica. Hrvatski državni zavod za meteorologiju svrstao je jug Hrvatske u svibnju u kategoriju "obilnih oborina" s rezultatom od 93 prema 100. "Je li ovako loše vrijeme uobičajeno za ovo doba godine?" upiti su koje često dobivam.
Naravno, odgovor je: nije! Jadni ovi turisti koji su dali velike novce za tjedan dana sunčanja i mora, a provode ga pod kišobranima. Baš mi ih je žao. "I, đe ti je boja?" pretpostavljam da će ih pitati kad se vrate s ljetovanja. Kiša u Dubrovniku nije neobična pojava, samo ne u ovo doba i u ovolikoj količini.
Zapravo, prije deset godina (da, već toliko dugo pišem kolumnu), naslov jedne kolumne glasio je "Gdje padne više kiše godišnje, u Dubrovniku ili u Londonu?" Odgovor nije onakav kakvog biste očekivali. I evo što sam napisao "Činjenica je da u Dubrovniku godišnje padne 1200 mm kiše dok u Londonu bude nešto manje od 600 mm.
O sretni dani! Sve ove godine "patnje" i zafrkancije rodbine i prijatelja u Dubrovniku kako u Londonu svaki dan pada kiša, a zapravo je suprotno. Ma ne samo da je suprotno, nego ovdje padne duplo više kiše nego u Londonu!" I to je istina. Naravno, u normalnoj godini ova količina kiše pala bi u tri mjeseca, a ne se sve sasulo u svibnju!
E, ali na drugu stranu, u usporedbi s Londonom Dubrovnik ima i duplo više sunčanih sati. Kao što sam već rekao (napisao), nemamo godišnja doba, ili pada ili prži! Gledajući dugoročnu prognozu za lipanj, izgleda da nam ni on neće donijeti puno sunca. Povirio sam i u dalju prognozu, za kolovoz, i osim očekivane temperature oko 30 stupnjeva, očekuju nas oluje i pljuskovi.
Iako, moram priznati da mi nije najjasnije kako to meteorolozi mogu predvidjeti kakvo će vrijeme biti za dva mjeseca, ali zašto je svibanj bio jedan od najkišovitijih mjeseci u posljednjih trideset godina?
Zašto je lipanj počeo s oblacima i grmljavinom? Mogli bismo reći, slučajnost ili loša sreća jer znamo da su dubrovačka ljeta suha i sunčana. Međutim, mislim da ovdje nije riječ ni o slučajnosti niti o lošoj sreći već o načinu na koji tretiramo planet.
Đe mi je ombrela?
Globalno zatopljenje uzrokovalo je lude vremenske prilike i mislim da je ovo samo početak. Možemo reći da je više riječ o znanstvenom gledanju na stvari nego li je stvar sreće. Globalno zatopljenje ne donosi samo više temperature, već i kišu. "Trenutačni klimatski modeli pokazuju da će povišenje temperature utjecati i na Zemljin vodeni ciklus, povećavanjem isparavanja.
Povećano isparavanje rezultirat će češćim i intezivnijim olujama," i to nisu moje riječi, tako NASA kaže. Sve u svemu, sami smo krivi za to. Mi, ljudi, građani Zemlje. Razlog zbog kojeg nismo vidjeli sunca u svibnju leži u tome što se planet nemilosrdno iskorištava i sustavno uništava već generacijama.
"Stoga, ako želite odmoriti od kišnog Dubrovnika mogu li vam predložiti lijep i suh vikend u Londonu? Ako vam je dosadilo lupanje kiše o prozor, pokušavate izbjeći silne lokve na putu, a nošenje ombrele koja vam usput čupa kosu vas frustrira, ponavljam, možda vas boravak "na suhom" u glavnom gradu Engleske malo raspoloži?" još je jedna rečenica iz jedne od mojih starih kolumni. A sad, idem vidjet đe sam ostavio ombrelu!