Da drvo ima dušu to je Željku Ćatiću, restauratoru tehničaru za drvo u Dubrovačkim muzejima, oduvijek poznato. Međutim, htio je napraviti korak više pa tu dušu pretvoriti u melodiju te je zakoračio novim putem graditelja instrumenata, točnije, violina - barem zasad. Djeca su mu bila glavni poticaj za to. Uz suprugu Lucu, profesoricu glazbene umjetnosti, tu je najstarija kćer Marta koja svira violinu, violončelo svira Đive, Paula violinu, Marija flautu, a Šimun violončelo. Tonka još ne svira, a najmlađa, petogodišnja kćer Magdalena, svira violinu.
- Budući da su mi se djeca počela baviti glazbom, a starija izabrala gudačke instrumente, najstarija kćer Marta je odabrala violinu i kad je donijela doma instrument, mene je zainteresiralo da počnem istraživati tehnike i materijale za gradnju gudačkih instrumenata, a posebno violina. Svaki predmet od drva koji vidim, poželim i napraviti, započinje Ćatić.
Što starije drvo, to bolji ton
Stupio je u kontakt s graditeljem violina i profesorom na školi za izradu instrumenata u Cremoni Davidom Sorom. S Dubrovčaninom je podijelio znanje, bio je to dodatni poticaj, a Ćatić je došao do dodatne literature. Iskustvo mu je podijelio, dosta pomogao i prilično ga ohrabrio, dugogodišnji djelatnik Linđa, Miho Kalauz, koji se bavio popravcima instrumenata. S odlukom da počne graditi violine, nabavio je vrhunski materijal za izradu te specijalne alate.
- Prilikom izbora drva, treba paziti na puno stvari. Violina je građena od javora, to je donja ploča, vrat i puž svitak. Među graditeljima je poznato da najbolji javor u svijetu raste u Bosni, veliki graditelji Stradivari, Guarneri i Amati su isto koristili drvo s tih područja. Za gornju ploču zvučnicu, koja je jako važna, treba odabrati smreku koja mora imati pravilne, guste godove... Za neke dijelove violine koriste se vrste drva poput ebanovine i šimšira. Javor sam našao u okolici Sarajeva, a za prvu violinu sam koristio smreku s alpskog područja... Drugu violinu radio sam sa starim komadom drva smreke. Kad birate materijal, kucnete u drvo, ono mora zadovoljavati frekvenciju, a prilikom obrade drva i izrade ploče važem taj komad da zadovoljim težinu, mora imati određenu jačinu, strukturu da može izdržati veliki pritisak žica. Mjerim mu i frekvenciju putem uređaja, dugotrajan je to proces, objašnjava Ćatić.
Na tržištu se nude komadi drva od stabala starih od 5 do 20 godina, a kao graditelju mu je važno stvoriti zalihu i sušiti ga jer, što je starije, ton je puno ljepši. I tijekom izrade se dijelovi izlažu UV zrakama tako da površina drva mora proći fazu oksidacije, kao i namaz koji se nanosi na drvo.
- Instrumente koje sam izradio lakirao sam svojim lakom od prirodnih smola. Kuhao sam više sati, a kuham ga u količinama dovoljnim za jedan ili dva instrumenta, da ne stoji. Prije nego što se lakira instrument, morate zaštititi, impregnirati drvo da lak ne bi prodirao u samu strukturu drva i da je ne zasiti jer drvo mora ostati slobodno a da ima vanjsku zaštitu od laka zbog utjecaja vlage, nečistoća i oštećenja. Dvadesetak ruku laka dođe na jedan instrument, proces sušenja traje... Lak je važan ne samo radi zvuka, nego i za ljepotu instrumenta. Težim tome da lak bude proziran, da ne zasiti površinu, da ljepota drva dođe do izražaja, da ima dubinu, sjaj i refleksiju, da se vidi slojevitost, kaže Ćatić koji je izradio dvije violine ‘Martu’ (2023.) i ‘Paulu’ (2024.), a izrađuje treću. Prve dvije violine dobile su ime po kćerima koje su ih i isprobale prve.
Ispočetka se bojao da nešto ne krene po zlu, a sad je već oslobodio ruku. Vjeruje kako će u budućnosti moći izraditi dva instrumenta godišnje. Izrada instrumenata traži nabavku novih alata, ide tu korak po korak...
- Svaki put je novi izazov, uzbuđenje, nestrpljenje jer kad izradiš instrument, iza tebe je pola godine čekanja... Kad postaviš žice i sve što treba, pa dođe trenutak kad treba povući gudalo po žicama, to je nešto najdivnije u ovom poslu, to je kao rađanje, kao dijete koje dolazi na svijet, pitate se što će dati... Osim što si napravio lijep predmet, dobiješ
i divan zvuk! I to u mojoj obitelji izazove najveće uzbuđenje: kad se svi okupimo i testiramo instrumenat, govori Željko.
Violina upija karakter
Ovaj meštar od drva svojoj djeci izrađuje instrumente koja onda sviraju na njima.
- Kad sam izradio prvi instrument, čekali smo rođendan kćeri kojoj sam baš taj dan htio darovati violinu. Djeci je to veliko uzbuđenje. A ničeg ne bi bilo bez moje obitelji, ona mi je poticaj. Izaziva radost, tjera me dalje, da podižem letvicu... Kad vidim svoju djecu na pozornici s tim instrumentom, to je nešto posebno, dodaje sugovornik.
Dugo se Željko bavi restauracijom, ali ga je ovo dodatno izgradilo i unaprijedilo njegov odnos prema poslu, drvu, alatu i otvorilo mu sasvim novu dimenziju.
- Ovo je nešto moje, to je moj karakter ugrađen u taj instrumenat – i ne samo moj, nego sve moje djece jer instrumente radim doma u kući, dakle, u radnoj, obiteljskoj atmosferi gdje je nas devet članova, svi se kreću oko stola gdje radim... Upravo je violina koju trenutno izrađujem centar nas, ona upija sve naše odnose i karaktere, ta violina postane dio nas, ona upija sve što se događa s nama i zato moramo paziti da damo dobar karakter instrumentu, dodaje Željko koji ne krije kako će biti jako teško rastaviti se od budućih instrumenata.
Žice je sam nategnuo i naštimao mjereći frekvenciju i ton. Napominje kako su konjić, preko kojeg prelaze žice, i dušica koja se nalazi između dvije ploče u unutrašnjosti, dva najvažnija dijela violine. Tu je bas gredica koja se teško vidi, a nalazi se na gornjoj ploči s unutarnje strane, ona pomaže konjiću da izdrži sav pritisak žica. Uglavnom su detalji ti koji čine krajnji zvuk. Zadovoljan je svojim instrumentima. Njegova kćer s očevom violinom nastupa na državnim i međunarodnim natjecanjima, a mentori i profesori čuli su violinu i svi su zadovoljni zvukom.
- Jako važna osoba u svemu tome je profesorica Dora Kamber, mentorica Marti, Pauli i Magdaleni. Ona me uvijek poticala da ovo realiziram, bila mi je oslonac i poticaj cijelo vrijeme. Moram spomenuti i Noru Mojaš koja mi je ponudila izradu loga i dizajn etikete koja se nalazi unutra u instrumentu. Nora Mojaš i Made Milićević iz Linear studija izradile su logo besplatno, a etiketa je napravljena od papira ručnog izrađenog u Dubrovniku, poručuje Željko i zahvaljuje svima koji su mu pomogli.
Predstavljanje violina u Dvoru
Još nedostaje jedna violina za najmlađu Magdalenu, a u šali kaže da ima još napraviti dva violončela kako bi sva djeca bila opskrbljena!
Publika će se moći upoznati sa Željkovim instrumentima jer će se promocija prve dubrovačke violine održati u atriju Kneževa dvora 9. lipnja u 20.30 sati. Nastupit će dubrovački glazbenici Dora Kamber, Vanda Đanić, Alberto Frka, Đive Ćatić, dok će solistice biti Eva Šulić Brajčić, Marta Ćatić i Paula Ćatić i koje će svirati na Željkovim violinama. Profesorica Jelica Valjalo Kaporelo održat će stručno muzikološko predavanje. Inače, u prošlosti se spominju dva dubrovačka graditelja: Bertolini kao graditelj harfe i Bino, graditelj gitare čiji instrumenti se nalaze u Dubrovačkim muzejima. Na promociji će Željko okupljene upoznati s tehnikama i materijalima za gradnju violina. Budući da je sad postao i meštar od violina, može ih popraviti u slučaju kvara, ali ih pazi i čuva.
Želja mu je nastaviti s izradom, a planira prijeći i na violu i violončelo. Svakako, ne ide u Željkovom poslu sve k’o u pjesmi, nego odsad i k’o u svirci!