Nedavno je u organizaciji Znanstvene knjižnice Dubrovačkih knjižnica održan međunarodni trodnevni stručni skup „Susreti konzervatora i restauratora arhivskog gradiva, knjižnične građe i umjetnina na papiru“. Tema ovogodišnjeg skupa, održanom putem Zooma, bila je „Čuvanje znanja: dijeljenje znanja i iskustva u svrhu unaprjeđenja konzervatorsko-restauratorske djelatnosti“. Osim ravnateljice Dubrovačkih knjižnica Jelene Bogdanović, Skup je otvorila i voditeljica Znanstvene knjižnice Paula Raguž koja je na toj funkciji već tri godine. Za 'Dubrovački' je Raguž govorila o aktivnostima Znanstvene knjižnice, procesu digitalizacije, suradnjama, ali i nedostacima.
KULTURNO BLAGO
Koliko ste zadovoljni onim što ste dosad kao voditeljica Znanstvene knjižnice napravili, jeste li sebi zadali neke konkretne ciljeve?
Dubrovačke knjižnice ukupno imaju nešto više od 40 zaposlenih, a u Znanstvenoj knjižnici radi 13 stručnih djelatnika. Velika smo knjižnica, jedna od najvećih u Hrvatskoj, s oko pola milijuna jedinica građe, od toga dvadesetak tisuća pripada u kulturno dobro jer je starije od 1850. godine. Među najvećim vrijednostima u navedenom kulturnom dobru izdvajaju se osamdeset i jedna inkunabula i devetsto pedeset rukopisa. Moji ciljevi su svakako bili provesti reviziju, pregled, zaštitu i obradu dijela građe nedostupnog u računalnom katalogu, te digitalizirati i javno izložiti onaj dio naših zbirki koji nije zaštićen autorskim pravima, a od javnog je interesa. Moram priznati kako sam zadovoljna svim dosad postignutim rezultatima koji su ostvareni zahvaljujući trudu svih kolega i ravnateljice.
Koliko korisnika ima Znanstvena knjižnica, kakva je njihova struktura? Koliko ih je iz inozemstva, a koliko domaćih? Jeste li se uspjeli umrežiti s drugim sličnim ustanovama u inozemstvu?
Budući da smo više orijentirani na podršku u istraživanju i učenju, nego na posudbu popularne literature, korisnika imamo nešto manje od Narodne knjižnice: prošle godine smo imali oko 3000 posjeta uživo, a virtualno još oko 5000. Međutim, oni ovdje provode višestruko više vremena, a usluge koje traže su složenije naravi: to su u prvom redu tematska pretraživanja za studente, pomoć u istraživanju za znanstvenike sa sveučilišta iz Hrvatske i ostatka Europe, te neovisne istraživače. Nerijetko se traži skeniranje građe na zahtjev, što je usluga koju smo u mogućnosti obaviti iznimno kvalitetno otkako smo prije dvije godine kupili skener za osjetljivu građu. Međunarodni korisnici nam dolaze redovito: samo u posljednjih pet godina imali smo goste istraživače iz Italije, Bugarske, Poljske, Srbije, Njemačke i SAD-a, a bili smo domaćini međunarodnog (virtualnog) skupa konzervatora i restauratora.
S hrvatskim sveučilištima i znanstvenim institutima ostvarujemo izvrsnu suradnju. Od srodnih ustanova u inozemstvu izdvojila bih suradnju s Rochester Institute of Technology s kojima smo realizirali projekt „Spektralno snimanje“ gdje su se posebnim uređajem snimali i analizirali naši stari rukopisi i rekonstruirao izbrisani tekst. I na skupu konzervatora i restauratora koji je održan od 26. do 28. svibnja imali smo goste predavače iz deset zemalja. Ipak, najbrojniji svakodnevni korisnici su studenti i predavači Sveučilišta u Dubrovniku, te kolegice i kolege iz srodnih gradskih ustanova u kulturi. Dođu nam vrlo često i turistički vodiči te umirovljenici koji istražuju dubrovačku povijest „za svoju dušu“. Velikoj većini korisnika je zajednička ljubav prema dubrovačkoj povijesti i kulturnom blagu koju naša ustanova baštini dugi niz godina. Naša je dužnost i čast kao knjižničarima to blago ne samo očuvati već ga iznova oživljavati i prezentirati kroz izložbe, digitalizaciju, javna predavanja, znanstvena istraživanja, skupove, radionice i izdavačku djelatnost.
U kojoj je fazi revizija građe?
Revizija Spomeničkih zbirki knjiga iz 16. do 19. stoljeća je završena, kao i revizija trezorskih zbirki (Inkunabula i Rukopisa), dok je revizija zbirke Ragusina upravo u tijeku i bit će u potpunosti završena do kraja lipnja. U ljetnim mjesecima većina djelatnika radit će u ljetnikovcu Skočibuha na reviziji zbirke serijskih publikacija, kao i opće zbirke, koje su započete prošle godine. Pri tome su iz opće zbirke izdvojene i preseljene u palaču Caboga u Gradu sve knjige starije od 1808. godine, te je tako nastala još jedna zbirka koja ima status kulturnog dobra.
ODJEL ZA KONZERVACIJU I POHRANU
Okrenuli ste se digitalizaciji građe. Što je sve digitalizirano i dostupno korisnicima, a što još namjeravate digitalizirati i po kojem kriteriju?
Digitalizacija građe je danas nezaobilazan proces ne samo u knjižnicama, nego i u svakoj javnoj ustanovi. Nama je ona zanimljiva i potrebna iz dva aspekta: zaštite od oštećenja i dostupnosti udaljenim korisnicima. U našoj ustanovi digitalizacija je započela prije više od desetljeća, no od 2018. napokon imamo digitalnu platformu ZDUR gdje je moguće vrlo lako pronaći, čitati i pretraživati dio naše građe. Treba naglasiti kako smijemo objavljivati samo građu koja više ne podliježe autorskim pravima pa smo se stoga orijentirali prvenstveno na stare dubrovačke novine s kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća. To je ujedno i ono što čitatelje i najviše zanima. Naslovi koji su zasad objavljeni su Narodna svijest, Crvena Hrvatska, Prava Crvena Hrvatska te oko devedeset naslova satiričnih novina. Stranice iz naše zbirke satiričnih listova ili „Foja od pazara“, na društvenim mrežama često dijele Dubrovčani iz Grada i svijeta. Na ZDUR-u je dostupno osam inkunabula, dva rukopisa i nekoliko vrlo starih i rijetkih knjiga.
Mogu se pregledati i katalog Zbirke inkunabula te oba kataloga Zbirke rukopisa Znanstvene knjižnice kao nezaobilazna referentna djela, a odnedavno je po prvi put javno dostupan i skenirani abecedni katalog na listićima zbirke knjiga nekadašnjeg isusovačkog kolegija - Collegium Ragusinum (CR). Ovi kataložni listići su bili dosta nečitko ispisani rukom pa je sve podatke s njih trebalo prepisati u metapodatkovne profile. Može se reći kako je zbirka CR temelj današnjih Dubrovačkih knjižnica jer je 1944. godine s njom u knjižnicu pristiglo oko pet tisuća knjiga tiskanih od 16. do 19. stoljeća, četrdeset i pet inkunabula, te tridesetak iznimno vrijednih rukopisa. Čim je katalog objavljen, odmah smo dobili upit od Instituta za filozofiju u vezi s radom na projektu Hrvatski renesansni aristotelizam budući da je sad postala poznata činjenica da Znanstvena knjižnica u zbirki CR posjeduje više od dvadeset primjeraka Aristotelovih djela i komentara tiskanih u 16. stoljeću.
Dubrovačke knjižnice ove godine obilježavaju 80. rođendan, što Vam osobno znači ta obljetnica?
Izuzetnu čast što mogu biti dio te povijesti. Iako moje osobne zasluge i nisu baš velike, smatram da svatko od nas tko je imao i najmanju ulogu u očuvanju, zaštiti i obradi pisane baštine ili pomogao čitatelju da pronađe potrebnu literaturu može biti ponosan jer smo nastavljači bogate tradicije kulture čitanja i obrazovanja u našemu Gradu. Jako sam zahvalna osnivačima Dubrovačke biblioteke, te svim bivšim i sadašnjim kolegama i ravnatelji(ca)ma. Osobno mi je posebno zadovoljstvo što sam zahvaljujući pripremi nekih materijala za obljetnicu, kao i za izlaganje na skupu o poratnoj zaštiti knjižnične građe održanom u NSK u Zagrebu u ožujku, imala priliku (doduše, samo telefonom) upoznati gospođu Mirjanu Urban, nekadašnju ravnateljicu Dubrovačkih knjižnica.
Što je s prostorom ljetnikovca Skočibuha, nazire li se dan kad bi građa koja se tamo čuva mogla dočekati adekvatne uvjete? Postoje li konkretna rješenja oko prostora?
Ljetnikovac Skočibuha je nažalost devastiran i opasan za boravak i rad. Drago nam je da je Grad prepoznao ovaj gorući problem. Palača Caboga u Gradu ima dovoljno prostora tek za spomenički dio fonda i zbirku Ragusina pa ostatak građe nema izbora nego ostati u takvim uvjetima. Pozdravljamo inicijativu za obnovom i svakako bi jako puno značilo za Knjižnicu i Grad da knjige budu smještene u adekvatnom i suhom prostoru. Ovaj Grad, njegovi građani, studenti i posjetitelji zaslužuju uređeno zdanje renesansnog ljetnikovca koje bi trebalo biti na ponos svima nama.
NASTAVAK DIGITALIZACIJE
Koliko je izgledan scenarij da Znanstvena knjižnica u budućnosti postane Sveučilišna?
Sveučilišna knjižnica je u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja, a mi smo gradska ustanova u kulturi orijentirana na čuvanje, prezentaciju i istraživanje pisane baštine, te razvoj novih zbirki i usluga. Radi se o kompleksnom pravnom pitanju koje iziskuje konsenzus dvaju ministarstava i Grada. Smatram da su Gradu Dubrovniku potrebne i Znanstvena i Narodna i Sveučilišna knjižnica.
Što smatrate prioritetnim kad je riječ o Znanstvenoj knjižnici?
Prioritet su osiguravanje primjerenog prostora te razvoj zbirki i stručne djelatnosti uz povećanje broja zaposlenika i odgovarajuću tehničku opremu. Željeli bismo razviti i Odjel za konzervaciju i pohranu s adekvatnim laboratorijem i uvjetima rada te postati referentni centar za zaštitu papirnatih kulturnih dobara. U budućnosti ćemo svakako nastaviti s projektima digitalizacije koja nas povezuje globalno i nudi potencijal za suradnju s brojnim međunarodnim partnerima.
Koja biste događanja u Znanstvenoj knjižnici mogli najaviti?
Obljetnica se zbog očitih razloga obilježava nešto skromnije nego što smo prvotno zamislili. Ipak, nakon zastoja od nekoliko mjeseci, nastavljamo i s događanjima i izdavačkom djelatnošću. U vrtu Skočibuhe Luko Paljetak ponovo će voditi radionice dubrovačkog govora, tamo će biti i sastanci čitateljskog kluba, književni susreti s gostujućim autorima poput Monike Herceg i Julijane Matanović, te sastanci „Engleska čajanka“ za umirovljenike. U Znanstvenoj knjižnici u Gradu možemo najaviti ciklus znanstveno-popularnih predavanja (potvrđeni su predavači dr.sc. Vinicije Lupis i dr. sc. Ivica Martinović), a s prvim danima jeseni planiramo i dvije izložbe: jednu uživo i jednu virtualnu. Drago mi je najaviti i izdanje Kataloga libreta iz ostavštine Luke Dropca koje je priredila kolegica Lucija Kukica Ćosić.
