StoryEditorOCM
KulturaPREDAVANJE

Vinicije B. Lupis: Miho Pracat je postao simbol idealnog dubrovačkog građana, odanog i vjernog domovini

Piše Dv
12. prosinca 2022. - 10:57

Povodom obljetnice rođenja Miha Pracata, dr. sc. Vinicije B. Lupis, znanstveni savjetnik i voditelj Područnog centra Dubrovnik Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, održao je predavanje u subotu, 10. prosinca 2022. u Čitaonici Narodne knjižnice Grad o Pracatovom životu, povijesnom okviru u kojem je živio i njegovom značaju za dubrovačko društvo.

image
Vedran Levi/Dubrovačke knjižnice

-Pred petnaest godina, točnije 2007. godine bila je obilježena 400-godišnjica smrti Miha Pracata (rođen oko 1528. godine na Lopudu – umro u Dubrovniku 20. VII. 1607.), najvećeg dubrovačkog dobrotvora u povijesti Dubrovnika, čijom se zakladom sve do II. svjetskog rata potpomagala udaja dubrovačkih pučanki. I ove godine prisjećamo se jedne od najznačajnijih osobnosti dubrovačke i hrvatske povijesti pomorstva. Bio je to čovjek renesansnog Dubrovnika, čiji najveći i spomenici nisu bili palače i umjetnine, već nematerijalno bogatstvo promišljenih zaklada, a veličina se izražavala u karitativnom i humanitarnom potpomaganju — stvaranja osnova suvremenog društva socijalne osjetljivosti za bližnjeg i potrebne.- kazao je Lupis na početku svoga predavanja.

Povijesni okvir u kojem je Pracat živio pripadao je 16. stoljeću koje, "kao idealno zlatno doba Dubrovnika", Lupis je istaknuo da nije bilo takvo, već "promišljeno za Dubrovnik", a Pracat se, u ranom djetinjstvu, kao desetogodišnji dječak ukrcao na jedrenjak Sv. Katarina (koji je bio u vlasništvu njegova oca Dživa) gdje se spremao za pomorskog kapetana, ploveći Jadranom i Tirenskim morem. "Godine 1540.", kako kaže Lupis, "služio je na brodu kao pisar, a vjerojatno oko 1547. zamjenjuje svoga strica kao zapovjednik, da bi ga dvije godine poslije kraj talijanske obale zarobio s cijelom posadom turski pirat Kara Mustafa." Nakon oslobođenja, Pracat je plovio i trgovao sa Španjolskom i njezinim posjedima u Italiji. Bio je suvlasnik više brodova, od kojih se ističu Gospa od Šunja i Sv. Ivan Krstitelj. Trgovao je tkaninama, žitom, uljem, vunom, kožom i kolonijalnom robom, održavao je veze s Turskom, Zapadnom Europom i s talijanskim gradovima. Svoj kapital je ulagao u Genovi, Rimu i Napulju.

image
Vedran Levi/Dubrovačke knjižnice

Pracat je posjedovao petnaest kuća na Lopudu i u Dubrovniku i imanja na Majkovima, Banji i Dolima. Imovina koju je Pracat ostavio Republici bila je raskošna, a kako nije imao potomaka, dio svog golemog bogatstva ostavio je u različite humanitarne svrhe (za bolnice i bratovštine za pomaganje siromaha), u prvom redu kao fond iz kojeg će se isplaćivati otkupnine za one građane Dubrovačke Republike koji padnu u piratsko zarobljeništvo.

image

Vinicije B. Lupis

Vedran Levi/Dubrovačke knjižnice

- Isto tako Miho Pracat bio je dosad posve nepoznato i jedan od promicatelja kapucinskog reda u Dubrovačkoj Republici, uz brojne najuglednije dubrovačke pučane i vlasteline godine 1587. javlja je druga inicijativa dubrovačke vlastele i građanstva za izgradnju kapucinskog samostana u Dubrovniku. Među potpisnicima koji su se obvezali pomoći izgradnju samostana bio je, s 200 dukata, i sam Miho Pracat, kao i dva predstavnika brodovlasničkog roda Sagroević. Treba spomenuti i Vicu Tominog Stjepovića Skočibuhu (1534. - 26. XII. 1588.), kao i Nikolu Lujovog Gučetića, uglednog dubrovačkog vlastelina, pripadnika bogatog roda Martolosića s Lopuda. Skupina podupiratelja gradnje kapucinskog samostana u Dubrovnika bila je u tom trenutku materijalno najsnažnija skupina u dubrovačkog državi. Miho Pracat je postao simbol idealnog dubrovačkog građana, odanog i vjernog domovini, koji sva svoja zemaljska dobra ostavlja zajednici za njezin društveni boljitak. - zaključio je Lupis.

25. prosinac 2024 00:23