U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik otvorena je izložba "Negdje" autorice, dubrovačke multimedijalne umjetnice Ivane Pegan. Na otvorenju je uvodnu riječ imao ravnatelj Galerije, Tonko Smokvina, nekoliko riječi o svom radu i procesu stvaranja posjetiteljima je uputila i sama umjetnica, a o konceptu izložbe i radu umjetnice govorila je kustosica izložbe, viša kustosica UGD, Petra Golušić.
Izložbu je svečano otvorila predsjednica Upravnog vijeća UGD, izv. prof. dr.sc. Katja Bakija koja se osvrnula i na uspješnu, iako izazovnu, izložbenu godinu koju je ostvarila Umjetnička galerija Dubrovnik.
Pegan se u izložbi "Negdje" predstavlja knjigama, video radovima, fotografijama, fotografijama s tekstom ili riječju pisanim pisaćim strojem, slikama u kojima su zapisi ili nisu. Izričaj se gradi od svijeta života i svijeta jezika kojima se estetika temelji na razmeđu ključnih pitanja temeljnih područja, životopisa, fikcije i žive metaforike. Pegan se bavi analizom uvjeta prostorne i predmetne percepcije i njezinih konceptualnih i jezičnih međuovisnosti. Istražuju se spoznajni i estetski učinci koji su različiti zbog materijalnih i metafizički strukturalnih uvjeta. Umjetnica razmatra samospoznaju i spoznaju. Interpretira život, kako zbiljski tako i imaginarni, mekoćom izričaja oštroumne percepcije i predstavlja ga u njegovim lomovima, ali i svjetlu. Rukopis je minimalistički i mnogoznačenjski.
Autorica se koristi starom metodom pisanja u stvaralaštvu radeći kompaktne niti teksta koje povezuje fotografskim slikama. U knjigama je bliska stvaralaštvu knjiga umjetnika koje je započelo početkom 20. stoljeća i trajalo je do 70-ih godina te je bilo obilježeno upotrebom jeftine tiskarske tehnike u malim nakladama i posljednjih je desetljeća ponovno aktualno. U seriji fotografskih diptiha, koje režira tek pokojom riječju, rastvara ključna pitanja vezana za čovjeka.
Umjetnica tijekom izolacije u doba pošasti Covid–19 u ovim krajevima svijeta stvara djela u akvarelu i gvašu. Događa se povezivanje pisanja/slikanja riječi i pikturalnog polja. Istražuje se interslikovno i intertekstualno. Tekst je narativni okvir razumijevanja slike. Općenito se u radu umjetnice uspostavlja filozofski odnos teksta i vizualnog zapisa. Ciklus zastupa jedan ogoljeni, oslobođeni i prazni krajolik koji se metafički navodi u više razina kao _ istina i vječna egzistencija. On se ne može ukinuti i poništiti ni u najtežim/najtamnijim periodima pojedinca i svijeta u kojima jednostavno treba preživjeti.
U radu autorice prisutno je neprestano suptilno htijenje dolaženja do istine o biti svijeta i života, do srži čovjeka. Jasno je iskazana težnja ljudskog bića za spoznajom prekosvjetnosti, nepromjenjivog i istinitog bitka svega opstojećega. Radovi imaju obilježja zena _ spontanost, jednostavnost, smirenost i osamljenost. Navodi se tama i svjetlost bivstvovanja. Analizira se prisutnost. Ukida se vrijeme. Simplificirano se mapira percepcija života u običnosti i tihoj veličanstvenosti. Povezuju se unutarnje zone čovjeka s izvanjskim koje sami kreiramo i koje nam je zadano. Rastvara se imaginarno. Označuje se bit slobode duha. Kodira se čisto mjesto.
Autori tekstova u katalogu su Petra Golušić i Pasko Burđelez, a izložba ostaje otvorena do 30. siječnja 2022.