Što je nama Hekuba?

Tragedija s pjevanjem, plesom i jaukom "Što je nama Hekuba?" rađena je na temelju Držićeve "Hekube" koja je inspirirana istoimenim djelom slavnog Euripida. Međutim, povodom 510 godina od rođenja Marina Držića Vidre (1508.– 1567.), Godine Troje (2018.) i Europske godine kulturne baštine 2018. predstavu po ideji, dramaturgiji i u režiji Mire i Vesne Muhoberac u suradnji s Domom Marina Držića a uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Turističke zajednice Grada Dubrovnika izvode "Ragusini" i "Teatar M&M".

U predstavi glume, plešu, pjevaju i sviraju studenti glume i mladi glumci: Praizvedba je najavljena za srijedu 18. srpnja a premijera u četvrtak 19. srpnja na cavtatskom otočiću Supetru. Planirano je da brod krene iz starpog Porta u 18 sati a povratak sa Supetra je nakon predstave. Za ljubitelje teatra ulaz na brod i na predstavu su slobodni.

Doznajemo kako je u programskoj knjižici autorica Mire i Vesne Muhoberac zapisano: “Zapisujući kraj renesansnog svijeta, prva sačuvana hrvatska književna i kazališna tragedija – Držićeva Hekuba, koju družina Bidzaro izvodi 1559. u pokladnom (!) okruženju, nakon što su vlasti dva puta zabranile prikazivanje godinu prije, strukturirana u pet činova, odnosno 2733 dvanaesterca i osmerca, antičku sudbinu i čovjekovu tragičnost preklapa postrenesansnom pohlepom i željom za vlašću: dok u prostoru krvi zakopane tragedijske osobe pokušavaju naći svjetlost ljudi nazbilj, u mrak ih tjeraju dramatične silnice mehanizma pohlepe, vlastoljublja, prijetvornosti, laži.

Govor Držićevih dramskih osoba, protagonista i antagonista prve hrvatske očuvane tragedije, i jedine Vidrine tragedije, posljednjega njegova književnoga djela, nikako nije isti. Tradicionalan nije čak ni dvostrukorimovani dvanaesterac, koji često dobiva treći nerimovan stih, a i osmerci bježe iz svoje košuljice napravljene od četiri stiha kad prenose tuđi govor.

Držić je svjestan da živi u vremenu manirizma, u kojem se raspada stabilna društvena struktura, u kojem umjetnik, postajući svjestan egzistencijalnih svjetotvornih, okvirnih i vlastitih lomova, razglobljenost mora uprizoriti u građevini petočina teksta.
Marin Držić zato Hekubu piše kao dugi monolog koji se rastvara na monolog tužaljke i monolog vlasti. Postavlja se pitanje: tko je kriv?

Držić poslije Hekube nije napisao nijedno književno djelo. Otišavši iz Dubrovnika, umro je 1567. u Veneciji nepoznatom smrću. Hekubu spominje i Shakespeare u tragediji Hamlet, u stihovima: „Što Hekuba je njemu, što on Hekubi da za njom plače?” Nakon izvedbe Hekube 1559., odnosno uprizorenja družine Od Bidzara u zasad nepoznatom dubrovačkom prostoru, prvi je put ova tragedija, remek-djelo hrvatske sudbine, izvedena tek 1959. na Dubrovačkim ljetnim igrama, u parku Gradac, u režiji Branka Gavelle.”