Sanjarenje i proljetna idila u Sponzi

Atrij palače Sponza postao je galerija zajhedničke izložbe slika Ivane Jovanović Trostmann i Mirano Rako Kuzmanić, samozatajnih dubrovačkih umjetnica koje su izdanak dubrovačke kolorističke škole. Izložbu su otvorili povjesničarka umjetnosti Andrea Batinić Ivanković i povjesničar Vinicije Lupis.

Tom prilikom brojni su posjetitelji mogli čuti kako je slikarstvo Ivane Jovanović Trostmann ekspresivno i eruptivno, da umjetnica mislima i osjećajima duboko ponire u podsvijest, u neiscrpnu maštu i stvaralački imperativ ne bi li na svjetlo dana iznjedrila svoju unutarnju sliku svijeta i shvaćanje života. I doista: Ivana je oduvijek slikala svijet iz snova. Čudesnom ikonografijom, zasnovanoj na apstrahiranoj formi sabire brojne metaforičke potencijale i vibrantne, sugestivne tenzije primjerene „predstavama“ nadrealističke provinijencije. Od tog postupka Ivanina slika postaje jasnija, prozračnija, smirenija, pa čak i kontemplativnija. Umjetnica inzistira na maksimalnoj afirmaciji svake zasebne boje u slici, a bogati kolorit predstavlja cjelokupnost svih psiholoških i simboličkih značenja. Nastale kao plod ničim nesputanog subjektivizma, Ivanine su slike nabijene dinamičnom energijom, strastvenošću i divljom senzibilnošću.

S druge strane, o snažno produhovljenim slikama Mirande Rako Kuzmanić doznali smo da su nastale na iskustvima apstraktnih formi punih pikturalne čistoće i dramatičnog ozračja. Umjetnica slika u duhu lirske apstrakcije, ostajući zaokupljena mrtvim prirodama i mediteranskim krajolicima. Na iskustvima figurativnog ekspresionizma, snažnim i širokim potezima kista, umjetnica se distancira od fizikalno objektivnog zbog čega je na njezinim slikama naglašena jasnoća slikarskog iluzionističkog prostora dok čistim efektima konkretne ekspresivne geste postiže odmaknutost od strogosti teme. Mirandino je slikarstvo organičko i naprosto natopljeno osjećajima za prirodu, posebice osjećajima za kolorističke međuodnose koji prožimaju i obasipaju idiličnom ljepotom utjelovljenom u unutarnjim, naturalističkim vjerodostojnostima. Ona tkivo svoje slike gradi izvanredno razvijenim osjećajem za boje - čiste, otvorene boje često u komplementu limun žute i bijele, narančaste i plave, rubin crvene i svježe zelene, te se doslovce čini da se u vlažnome oku topi sve u svjetlosti. To je umjetnica čije sjajne, svijetle, proljetne, koloristički bogate slike imaju pečat originalnosti i po stilu i kompozicijskim strukturama, a na putu je da osjećajnošću za boje i vještinom slikarskih iskaza prezentira svoje unutarnje vizije i sugestivne dijaloge.