Drugi premijerni naslov 68. Dubrovačkih ljetnih igara - "Marin Držić – Viktorija od neprijatelja" u režiji Ivice Boban premijerno je izveden u parku Umjetničke škole.
Autor dramaturškog koncepta Hrvoje Ivanković, a okupljen je ansambl sastavljen pretežito od mladih glumaca, od kojih su neki još studenti glume na zagrebačkoj ADU (Petra Svrtan, Iva Kraljević, Ivana Gulin, Robert Španić, Marin Klišmanić, Ugo Korani i Josip Brakus), a glumačku družinu predvodi petero iskusnijih glumaca: Maro Martinović, Branimir Vidić – Flika, Doris Šarić Kukuljica i Danijel Ljuboja, na čelu s Ozrenom Grabarićem koji uz kreaciju Marina Držića u svijet Držićeva teatra, filozofije i životnih stavova ulazi i kroz interpretacije ključnih likova njegova opusa. Tu su još: Doris Jure Radnić, Romano Nikolić, Mateo Videk, Nika Lasić i Glorija Dubelj te članovi glumačke družine Kolarin: Jelica Čučević, Marinka Metković, Aida Machiedo, Tajana Martić, Ante Tonći Đurković, Barbara Lončarić Lučić i Matija Vojvodić.
Jaku autorsku ekipu čine Miljenko Sekulić koji je autor scenografije, maski i lutki, kostimografkinja Doris Kristić te skladatelj Ozren Glaser. Oblikovanje svjetla potpisuje Vesna Kolarec, video projekcije Ivan Lušičić, koreografiju Nikolina Medak, a mačevanje je glumce uvježbao Lovro Buva.
Konstrukcija predstave koju Igre postavljaju povodom 450. obljetnice smrti Marina Držića zasnovana je na preslagivanju i rekontekstualizaciji fragmenata Držićevih djela, povezanih novonapisanim tekstovima te kraćim citatima ili parafrazama djela drugih autora. Predstava se bavi životom, djelom i sudbinom Marina Držića, propitujući njegov odnos prema njegovu Gradu i suvremenicima te etičkim i društvenim paradigmama vremena u kojem je živio.
U zgusnutom slijedu događanja, u eruptivnom spoju verbalnog iskaza, plesa, glazbe i pokreta, odvijaju se epizode iz njegova života: pohađanje dubrovačke gradske škole, druženje s dezvijanom mladosti dubrovačkom, zaređenje i imenovanje za rektora crkvice Svih Svetih u Dubrovniku, odlazak na studij u Italiju gdje se počinje baviti kazalištem, povratak u Dubrovnik, putovanje u Carigrad i ponovni povratak u Dubrovnik. U drugom dijelu nižu se fragmenti iz Držićevih djela (Tirena, Novela od Stanca, Dundo Maroje, Arkulin, Skup), s naglaskom na prizore u kojima oštro kritizira svoje suvremenike te one koji upravljaju Gradom i Republikom. Slijede završni akordi Držićeva života: krhotine Hekube, tragedije u kojoj progovara o teroru vlasti i moćnika, isprepletene su s dijelovima pisama koje je Držić pisao u Firenci 1566, pokušavajući nagovoriti toskanskog vladara Cosima Medicija da pomogne zamišljenu akciju rušenja aristokratske vlasti Dubrovačke Republike.
Redateljica predstave Ivica Boban jedna je od najvažnijih suvremenih hrvatskih kazališnih autorica, koja je tri puta na Dubrovačkim ljetnim igrama postavljala djela Marina Držića. Njezina predstava Play Držić iz 1978. bila je prva koja je tehnikom postmodernističkog patchworka kroz Držića progovorila o Držiću, a njezine postave Hekube iz 1982. i 1991. smatraju se antologijskim ostvarenjima držićevskog teatra.
Reprizne izvedbe predstave predviđene su 21., 22. te 23. kolovoza s početkom u 21.30 sati.