Treće, dopunjeno i prošireno izdanje knjige "Sveti Vlaho i njegovi festanjuli" Dubravka Kovačevića predstavljena je u Saloči od zrcala. Kovačević, koji je i sam bio festanjuo 1988. godine, velikom je upornošću godinama prikupljao podatke o ovim svjetovnim organizatorima Feste sv. Vlaha, ispisujući istovremeno priču o Dubrovniku i njegovim ljudima od 1872. – 2023. koji s jednakim nestrpljenjem, uvijek iznova, iščekuju "oni dan ki dohodi nami jednom na godište".
Okupljene je pozdravila knjižničarka Matija Tija Nenadić koja je napomenula kako je prvo izdanje knjige objavljeno 2017. u izdanju Hrvatskog kulturnog društva "Napredak" u Dubrovniku a za koju je Kovačević 2018. dobio Nagradu Grada Dubrovnika, a koju je Kovačević javnosti predstavio upravo te godine. Uz autora, knjigu su predstavili Boris Njavro, predsjednik Društva dubrovačkih pisaca koje je nakladnik trećeg izdanja, te povjesničar umjetnosti, recenzent knjige Ivan Viđen. Podsjetila je Nenadić kako je i Njavro za svoju knjigu "Ulicama Grada" 2020. dobio Nagradu Grada Dubrovnika.
- Gospar Dubravko i ja smo se davno upoznali, kao mladi novinar sam se družio s njim zbog njegovog oca Pepice... Uveo me u svijet njegova doma na Prijekom, a tu je i gospođa Lucija... Pokazao mi je sve što ima, otvorio dušu i ispričao priču o toj nevjerojatnoj obitelji. Velika je čast što je gospar Dubravko odabrao malo Društvo dubrovačkih pisaca kao nakladnika trećeg izdanja, a vjerujem da će biti i četvrtog i petog izdanja... Upoznao me s arhivom koji je njegov otac skupljao i prikupljao. Postoji anegdota da, kad je 6. prosinca 1991. spaljena Festivalska palača, njegov otac Pepica umirio je one koji su gasili požar, rekao im je da se ne brine jer on ima sve. Hvala mu na tome svemu, hvala gosparu Dubravku koji je nastavio rad i trud svog oca. Njegov otac Pepica bio je tihi, mirni, čestiti, skromni čovjek. Vazda je žurio i vazda bio nasmiješen, stalno je trčao po Stradunu. Bio je malen, imao je malu torbu, ali je puno učinio za život dug 89 godina. Zadužio je Grad, bio je svestrana osoba, filatelist, zborski pjevač, kroničar Grada, a posebno Vaterpolo kluba Jug... Najviše je bio ponosan na priznanje koje je 1975. dobio od pape Pavla VI. koje i sad zauzima središnje mjesto u kući na Prijekom... Bio je općinski činovnik, socijalni radnik, a vodila ga je velika vjera i privrženost crkvi. Gospar Dubravko čuva sve što je njegov otac čuvao i sačuvao, a gospar Pepica je 1991. dobio Nagradu Grada Dubrovnika za životno djelo, ispričao je Njavro.
Viđen je podsjetio kako su prva dva izdanja knjige objavljena u izdanju Hrvatskog kulturnog društva "Napredak" u Dubrovniku. Podsjetio je i na tužnu obljetnicu, naime, 31. siječnja 1808. francuski maršal Marmont ukinuo je Dubrovačku Republiku, ali je isto tako podsjetio kako je prije 100. godina, 1924., naručen i objavljen prvi cjeloviti prijevod Časoslova odnosno Oficija sv. Vlaha.
- Prvo izdanje ove knjige imalo je 860 stranica, a ovo treće, dopunjeno i izmijenjeno izdanje, ima nešto više od 1.000 stranica. Ono se povećalo zbog samog prijeloma, ali i ažuriranjem te dopunjavanjem podataka iz prve dvije knjige. Knjiga se sastoji od sedam cjelina: prva donosi predgovor pokojnog povjesničara Iva Banca koji je sudjelovao na predstavljanju prvog izdanja. Nakon toga slijedi kraći autorov predgovor gdje je on iznio svoja načela i misli koje su ga vodile kroz predani rad tijekom istraživanja. Slijedi pregledni tekst dubrovačkog povjesničara Tea Trostmanna o štovanju sv. Vlaha u svijetu i u Dubrovniku, četvrti dio govori o Festi u današnje doba, tu je gospar Dubravko Kovačević opisao kako Festa danas teče, a peti dio ujedno je središnji i najopsežniji te donosi popis festanjula s njihovim biografijama. Nakon toga, tu je pogovor kojim sam pokušao poetski obuhvatiti cijeli sadržaj knjige. Šesti dio sastoji se od zaključaka i popisa literature. Posljednji dio su Prilozi, tu su popisi dubrovačkih biskupa, rektora parčeve crkve, festanjula, popis dubrovačkih načelnika i gradonačelnika od 19. stoljeća pa naovamo, popis propovjednika trodnevlja od sredine 19. stoljeća, popis propovjednika na Festi na Gorici sv. Vlaha, kao i popis trubljača na zatvaranju Feste sv. Vlaha, popis fotografija... Riječ je o opsežnom djelu koje je, slobodno možemo reći, enciklopedijsko djelo koje će se sigurno nadopunjavati u idućim godinama, objasnio je Viđen.
- Radi se o pravom detektivskom poslu. Zašto? Pa, lako je naći biografije ‘slavnih‘ festanjula poput Luja Vojnovića ili Antuna Vučetića, međutim, većinom su festanjuli bili ‘obični‘ Dubrovčani, ‘obični građani‘, oni koji su prošli ispod radara ‘velike povijesti‘. To su oni koje vjerojatno nećete naći u nekom enciklopedijskom izdanju ili nekom hrvatskom biografskom leksikonu. Neke biografije festanjula u knjizi su dulje, neke kraće, ali da biste uopće napisali biografiju jednog festanjula u ovoj knjizi, trebalo je puno toga obići, istražiti, puno ljudi pitati, zvati, tražiti... Što idete dalje u prošlost, sve je teže, a što je povijest koju istražujete bliža, možete naći nasljednike, potomke festanjula... Prema tome, taj dugotrajni i vrlo temeljit posao mogao je raditi samo netko tko to radi kao amater iz hobija. Riječ ‘amater‘ dolazi od riječi ‘amare‘, što znači ‘voljeti‘ i danas je stilski često obojena kao nešto manje vrijedno. Međutim, večeras želim reći kako je ovoj temi na ovaj način mogao pristupiti samo netko tko je istinski voli. Kao mlađi kolega i suradnik gospara Dubravka, znam kako je nastala knjiga i koliko je izazovno satima sjediti u knjižnici ili u arhivu i tražiti podatke. Više puta i ne nađete ono što tražite, ali kao znanstvenik ili kao istraživač morate znati kako je negativan odgovor isto odgovor, pojasnio je recenzent.
- Također, treba znati da je taj pristup moguć samo taloženjem, ne samo obiteljskog, kućnog arhiva obitelji Kovačević koji je sigurno bio baza, temelj za ovu knjigu, nego i taloženjem dugogodišnjeg rada. Nije to samo pregledati određeni arhivski fond, uzeti 10, 20 ili 30 knjiga o povijesti Dubrovnika iz knjižnice, to je posao koji je puno, puno, puno više od toga. Knjiga je još uvijek ‘work in progress‘ i nadam se da će buduće generacije gosparu Dubravku biti zahvalne na tome. On daje građu i ne ulazi u velika tumačenja i to je jako vrijedno. Gotovo za svaku Festu citira originalni letak, izvješće, poslanicu festanjula, biskupovu poruku za dotičnu godinu... Iz svake stranice kroz usta tih ljudi možete čuti kako su oni nešto zvali, kako su govorili... Nadamo se da će netko pisati dalje, svatko može prosuđivati o ovome kako želi, neki će razumjeti, neki neće, ali to su već sljedeći koraci. Ono što je dodatna vrijednost, ova knjiga pokazuje kolike su se preobrazbe Feste događale kroz povijest, naglasio je Viđen.
Za neke stvari mislimo da postoje oduvijek, ali nije tako. Mnoge to uzruja, uznemiri jer volimo stalnost, pogotovo kad je riječ o Parčevoj crkvi i Parcu. Ali, ja sam suprotnog mišljenja, to nije nešto što treba uznemiravati jer je evolucija posve prirodna stvar. Upravo je to ono što je obilježilo Festu kroz tisućljeće njenog trajanja. Znanstvenica Nella Lonza u jednoj svojoj knjizi o državnome ceremonijalu kaže kako je u Dubrovačkoj Republici "tradicija bila prostor za kontrolirane inovacije". Naravno da su osnovni elementi Feste sačuvani do danas, poput procesije. No, u 18. stoljeću je procesija išla prije pontifikalne mise u Katedrali i svi bi se začudili kad bismo im danas to rekli. Ili, kad bismo rekli da su procesije nekad išle oko Zborne crkve sv. Vlaha! Ili, da navedemo kako je u nemalom razdoblju od preko 50 godina procesija išla od dominikanskog samostana do stare Zborne crkve?! Ljudi bi ostali začuđeni! Neprestano je u tijeku to nadograđivanje, a funkcija festanjula relativno je nov ‘izum‘ nastao u 19. stoljeću. U doba francuske okupacije i tijekom prvih godina austrijske vladavine, do 1836., bila je zabranjena vanjska Festa sv. Vlaha... Obnovila se vanjska Festa, a te godine su se Dubrovčani zavjetovali jer je vladala epidemija kolere. Kolera je prestala i o tome svjedoči okrugli svijećnjak u crkvi sv. Vlaha... Inače, u funkciji festanjula spaja se nekoliko praktičnih dužnosti koje je u doba Republike radilo nekoliko osoba, službi... Često se postavlja pitanje koja je to izvorna Festa? Svaka zapisana u dalekoj prošlosti je izvorna jer se ona trajno i promišljeno nadograđivala. Ova knjiga se događa u ‘revivalu‘, oživljenom interesu zahistoriografsko istraživanje Feste.
Prije više od 20 godina, 2003. objavljena je u izdanju dubrovačkog ogranka Matice hrvatske antologija "Sveti Vlaho – dubrovački parac u hrvatskoj književnosti", 2009. UNESCO je upisao Festu sv. Vlaha na popis nematerijalne kulturne baštine, 2010. objavljena je knjižica Armanda Tchouhadjiana o štovanju sv. Vlaha u svijetu, 2011. knjižica o Crkvi sv. Vlaha na Gorici, a iste godine objavljena je i monumentalna pjesmarica "In honorem Sancti Blasii", pregled glazbene baštine nastale u čast sv. Vlaha. Godine 2012. Dubrovački muzeji imali su veliku izložbu "Sveti Vlaho u povijesti i sadašnjosti" koja je rezultirala opširnim i vrijednim katalogom. Potom je 2017. objavljena monografija Instituta za povijest umjetnosti o povijesti Zborne crkve sv. Vlaha s puno novih uvida i detalja, dokumentacije, raznih perspektiva... Zatim je 2018. objavljen zbornik o posljednjoj velikoj obnovi Zborne crkve sv. Vlaha dovršenoj tijekom 2016. Dakle, ova knjiga ima i svoj kontekst, a to je kontekst jednog obnovljenog zanimanja i historiografskog proučavanja Feste. Unatoč tome svemu, prostora za daljnja istraživanja ima nebrojeno puno. Recimo, tu je pitanje festanjula izvan grada Dubrovnika, stonska Festa sv. Vlaha... Ne sumnjam kako će neka buduća istraživanja ‘stajati na ramenima‘ knjige Dubravka Kovačevića. Da parafraziram ono što je netko bio rekao za pokojnoga muzikologa dum Miha Demovića: ono što bi instituti, zavodi i fakulteti vjerojatno radili godinama, Dubravko Kovačević napravio je sâm. Uz silni interes za svetoga Vlaha i za dubrovačku tradiciju, ako bi se našao netko tko misli da može ovu temu obraditi bolje, u skladu s latinskom poslovicom poručujem mu: ‘ako misliš da možeš bolje, izvoli!‘ - izjavio je Viđen.
- U ime Boga Svemogućega, u ime slavne Djevice Marije i naše odvjetnice, u ime gospara Svetoga Vlaha, slavnog mučenika i milosrdnog branitelja i guvernera uzvišenog i glasovitoga grada Dubrovnika... - tako su Dubrovčani otvarali sve svoje državničke knjige, s tim zazivima svetom Vlahu su Dubrovčani počinjali sve javne poslove... O svetom Vlahu i Festi možemo gledati iz različitih kutova, a jedan jako zanimljiv način gledanja Feste je koliko se društvo i politika čitaju i iz povijesti festanjula... Bile su zabrane, obnove, zabrane, obnove... Ali, čim se tako nešto uporno ponavlja, znači da je ljudima bilo važno i da su pamtili lijepe običaje iz prošlih vremena, kazao je Kovačević koji je okupljenima pokazao brojne stare fotografije festanjula, ispričao zanimljivosti iz prošlosti, a zaključio kako je, usprkos svemu, ostala vječna ljubav prema svetom Vlahu i Festi. Živio sveti Vlaho! - poručio je Kovačević te zaradio gromoglasni pljesak.
Predstavljanje su glazbeno uveličali članovi Mješovitoga katedralnog zbora izvodeći skladbu "Svoj oltar Vlaho podiže" Frana Lederera.