U vremenima u kojima se uvjeti i pravila u svim segmentima života mijenjaju iz dana u dan, ponekad iz sata u sat, nije jednostavno kulturi dati zasluženo mjesto. U Dubrovniku nije bilo zatišja što se tiče glazbe, svi su se više-manje snašli u novoj situaciji. A najbolje Dubrovački simfonijski orkestar.
Svi festivali DSO-a
„U vremenima krize učimo tko su nam pravi prijatelji“ – rekao je dirigent Marc Tardue prije početka Međunarodnog festivala Dubrovnik u pozno ljeto koji se nadovezao na 71.DLJI. Istaknuo je činjenicu da su mnogi solisti, opravdano, otkazali sudjelovanje, ali da su neki, unatoč situaciji, doputovali u Grad. Tardue je naglasio kako su članovi Orkestra „pravi heroji“ s obzirom da novi uvjeti rada i nastupanja – razmak između svirača i između dionica, notni stalak za svakoga člana... – izazivaju nove odnose i drugačiji način pripreme programa.
Pohvalno je da je Orkestar ipak održao sve festivale (doduše, u znatno kraćem trajanju i s manjim brojem nastupa), da su se članovi Orkestra grupirali u manje sastave, snimali spotove, nastupali na trgovima i poljanama. Situacija je odredila da je koncertna sezona u Kneževom dvoru počela jako kasno, tek 1.srpnja, a otvorili su je Komorni gudački sastav DSO-a i violončelist Vid Veljak. Ove je godine Orkestar nastupao i za vrijeme trajanja Igara. Razlog tome je, možda, što su mu Igre rezervirale samo jedan (1) koncert u sezoni od njih osam (!?!). I to u parku Gradac na kojem se čuje sve što se ne treba čuti pa je glazba u „drugom planu“. A interpretacija zamagljena komponenta.
Posebno vrijedne suradnje Orkestra u ovoj godini bile su s dirigentom Ivanom Hutom koji je više puta ravnao i s cijelim ansamblom kao i s Puhačkim i Gudačkim komornim sastavom. A novo poznanstvo s violinistom Gordanom Nikolićem izuzetno je dragocjeno iskustvo s ovogodišnjeg festivala Stradun Classic čija je idejna začetnica klarinetistica Marija Pavlović. S Nikolićem su izvođači zvučali kao da su uvjeti idealni. Eto što pravi poticaj znači nekome tko ga može prihvatiti i slijediti!
DLJI: Hrvatski umjetnici koji žive u Hrvatskoj i hrvatska glazba
Ovogodišnje Dubrovačke ljetne Igre temeljile su se na domaćim imenima i što se tiče izvođača i što se tiče skladatelja. Ali, listajući pretprogram objavljen na Kandeloru – u vrijeme kad još nismo znali kakav užas čeka cijeli svijet - nismo baš mogli biti pretjerano zadovoljni ondašnjim izborom programa i umjetnika. Bila bi to korektna sezona odmjerenog tempa i bez većih programskih i izvedbenih ushita. Međutim, korona je promijenila sadržaj Igara pa se program prekrojio tako da su u glazbenom dijelu sudjelovali isključivo hrvatski umjetnici, i to oni koji uglavnom svoje karijere grade u Hrvatskoj. Takav izbor – a mogao je biti i drugačiji! – sigurno je odredio i sadržaj večernjih programa pa smo čuli puno glazbe hrvatskih skladatelja.
U tom hrvatskom kolažu izvedenom u Dvoru čuli smo djela Borisa Papandopula, Dubravka Detonija, Zorana Juranića, Petra Obradovića i Gordana Tudora. Detoni, Juranić i Obradović bili su u publici kada se izvodilo njihovo djelo, a Tudor na glazbenom podiju kao član Kvarteta Papandopulo. Prisustvo skladatelja svakome je koncertu dalo posebno svečanu notu. S emotivnim i srdačnim trenucima zahvale izvođačima. Četvorica od pet skladatelja su i vezana uz Dubrovnik: Papandopulo je često gostovao u Gradu i dirigirao DSO-om, a mnoga je djela posvetio dubrovačkim glazbenicima i sastavima. Detoni posljednjih par godina živi na relaciji Dubrovnik-Zagreb, a sve češće samo Dubrovnik-Kalamota, Juranić je podrijetlom iz Dubrovnika, a Obradović je potpuni Dubrovčanin.
Osam koncerta bilo je pravilno raspoređeno u šest tjedana. Većina je zadovoljila dubrovačke kriterije, ali moramo reći da i nije bilo jače konkurencije. A zbog trajanja, izbora programa, a nadasve zbog njegove izvedbe, najbolji je bio Kvartet Papandopulo. Ali, s pravom se pitamo: zašto DSO nije imao još koji koncert – kad je već u Gradu i kad je već u kondiciji jer nastupa paralelno s Igrama - i jesu li možda mogli gostovati još neki strani umjetnici, ne samo tursko-talijanska dirigentica Nil Venditti i srpski bariton Željko Lučić?
Zanimljiv prostor Umjetničke škole
Nova i vizualno i akustički zanimljiva koncertna pozornica otkrivena je „iz nevolje“ jer se koncert morao održati na otvorenome. Tako su se članovi Orkestra oformljenog za ovu prigodu a sastavljenog od mladih bivših i sadašnjih učenika UŠ Luke Sorkočevića smjestili na dvije tarace ispod prozora školskih ureda okruženi s dva raskošna stabla naranče. A povod je bilo ponovno osnivanje Glazbene mladeži čije je sjedište u Zagrebu, a međunarodno u Briselu.
Po riječima osnivača Adriana Ivičevića, djelovala bi unutar Grada i Županije a kasnije bi, ovisno o podršci, gradila i nacionalne i međunarodne veze. A mi se nadamo da će pri tom biti mjesta i za ostale umjetnosti i interese kojima se mladi bave – baš kao što je prije tridesetak godina tadašnja Muzička omladina u Dubrovniku cvjetala u bogatstvu i širini sadržaja i to za sve uzraste i izvođača i publike.
Tekst završimo s mladima. S nadom da će se među njima zadržati sve dobro i plemenito u glazbi Grada i da će nove inicijative biti u istom duhu.