Nakon što su nedavno u Dubrovnik, točnije u dubrovački Državni arhiv vraćene dvije papinske isprave iz 12. odnosno 13. stoljeća, ovaj put je još jedan vrijedni povijesni dokument pronašao svoj put u Grad. Knjiga humanista, književnika, filozofa i filologa Erazma Roterdamskog (1465. - 1536.) „De recta Latini Graecique sermonis pronuntiatione: dialogus Ciceronianus eiusdem per eundem emendatus & auctus Erasmus, Desiderius“ tiskana u Veneciji 1531. predana je Dubrovačkim knjižnicama.
U lipnju se vikaru Franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku fra Stipi Nosiću javio švicarski profesor emeritus sa Sveučilišta Frieburg u Švicarskoj Anthony Mortimer koji je izrazio je želju da vrati knjigu njezinom izvorištu.
Knjiga je pripadala Isusovcima, što potvrđuje rukom napisana pribilješka „Coll Rag. Soc Jesu.“ na naslovnici. Također, knjiga nosi i dva pečata, pečat „Kr. Realna gimnazija u Dubrovniku, stara učiteljska biblioteka“ te pečat „Naučne biblioteke Dubrovnik“. Profesor Mortimer napisao je kako ne zna kako se knjiga, koja je očito učenicima u Dubrovniku služila kao udžbenik, našla u njegovoj privatnoj biblioteci.
Knjižnica Male braće koja ima 216 inkunabula i više od tisuću knjiga iz 16. stoljeća, takozvanih „cinquecentina“, ovu knjigu do sada nije imala. A prema katalogu Hrvatske nacionalne knjižnice i skupnom katalogu Crolist, čini se da ove knjige do sada nije ni bilo u Hrvatskoj, čime se povećava vrijednost nesebične geste Švicarca.
- Profesor Mortimer je poslao pismo, pitao je za „Učiteljsku knjižnicu“ koja se nalazila u današnjem Interuniverzitetskom centru. Napisao je da će je, ako u roku od mjesec dana ne odgovorim, ponuditi antikvarijatu. Rekao sam da su knjige gdje je bila i ova knjiga izgorjele u ratu, dao sam podatke kome se može javiti. Međutim, on je odlučio knjigu poslati nama te nam rekao da s knjigom 'možemo raditi što hoćemo' - u tom smislu. Kad je knjiga došla, vidio sam sve te podatke, vidio sam da je bila isusovačka, ali i da je pripadala Učiteljskoj knjižnici, a tek sam sad čuo da je knjiga pedesetih godina 20. stoljeća došla u Znanstvenu knjižnicu. Nisam znao te podatke, nisam znao koliko takvih knjiga postoji u Znanstvenoj knjižnici. Odmah sam objavio podatke o knjizi, a onda je zvala gospođa Jelena Bogdanović, kazavši da knjiga pripada Dubrovačkim knjižnicama, kazao je Nosić.
Naveo je i u kakvom je knjiga stanju.
- Ona će trebati restauraciju, treba skinuti omot koji je kasnije nadodan. Po riječima stručnjaka, to je pravni dokument, ali isto jako star. Ovakva knjiga nije nigdje zabilježena u Hrvatskoj, a profesor Mortimer je znao da je riječ o rijetkoj knjizi, znao je što ima. Htio je vratiti onome kome pripada, a sâm sam tražio kome je knjiga pripadala i sad vidimo da je zadnja lokacija gdje je knjiga bila, bila Znanstvena knjižnica. Budući da oni imaju dosta tih isusovačkih knjiga; zaključili smo da je bolje da bude tamo nego ovdje, komentirao je fratar.
Knjiga je tiskana još za Erazmova života, što je čini još posebnijom.
- Vidi se da je knjiga Erazma Roterdamskog, on je bio filolog, svećenik, čak ga je i Luther htio uključiti u svoje 'igre', a putovao je Europom. On u ovoj knjizi piše o pravilnom izgovoru latinskog i grčkog jezika. Erazmu Roterdamskom tadašnje granice nisu predstavljale problem, bio je svoj, istaknuo je Nosić tijekom primopredaje u prostorijama Franjevačkog samostana Male braće.
Teorija profesora Mortimera je da je knjiga u Dubrovniku završila posredstvom dubrovačkog nadbiskupa Lodovica Beccadellija (1501. - 1572.) koji je službovao u Dubrovniku od 1555. do 1560. Beccadelli se svrstavao u red takozvanih 'reformista' te je izborom pape Pavla IV. zajedno s prijateljima iz tog reformističkog kruga pao u nemilost, a njegovo imenovanje dubrovačkim nadbiskupom smatrano je svojevrsnom kaznom te je on tu odluku nevoljko prihvatio. Inače, Talijan rodom iz Bologne bio je prvi nadbiskup od 1490. koji je zaista boravio u Dubrovniku. Zanimljivost, Beccadellijev prijatelj bio je glasoviti renesansni kipar, slikar, arhitekt i pjesnik Michelangelo Buonarroti (1475. -1564.), njihovo prijateljstvo potvrđuju i dva soneta koje je Beccadelli uputio svom prijatelju. Pozvao ga je i u Dubrovnik, ali velikog renesansnog majstora je vjerojatno starost spriječila da posjeti Grad.
- Tko zna kako je knjiga došla u Dubrovnik! Jedinstven primjerak „Judite“ Marka Marulića (1450. -1524.) čuva se u Samostanu, a profesoru sam u znak zahvale poslao reprint. Ove godine se obilježava 500. obljetnica Marulićeve Judite tiskane 13. kolovoza 1521. u Veneciji, a sam Marulić čitao je knjige Erazma Roterdamskog, dobio ih je preko biskupa Tome Nigra (Crnića), hvalio je Erazma Roterdamskog, a u pismu zahvale biskupu Nigru Erazma je usporedio sa sv. Jeronimom i sa sv. Ambrozijem, istaknuo je Nosić.
Knjige je preuzela ravnateljica Dubrovačkih knjižnica Jelena Bogdanović.
- Kao klasični filolog, iznimno sam sretna što se u mom mandatu ovako nešto dogodilo,budući da je riječ o čovjeku koji je prevodio Aristotela, Novi zavjet… Ustrojio je humanistički način školovanja, a ovdje je riječ o dijaloškoj formi, o pravilima izgovora grčkog i latinskog jezika. Budući da je ovo izdanje iz 1531., prema mojim informacijama, to bi moglo biti četvrto izdanje i mi izgleda, po dosad provjerljivim informacijama, jedini u Hrvatskoj imamo ovakvo nešto. Ovo nije samo dragocjeno za Dubrovnik, nego i za Hrvatsku, ovo je naše kulturno blago i jako, jako sam sretna da se knjiga vratila vlasniku, a to je Znanstvena knjižnica Dubrovnik odnosno Grad Dubrovnik, kazala je Bogdanović.
Znanstvena knjižnica posjeduje zbirku Collegium Ragusinum, a riječ je o zbirci knjiga nekadašnjeg isusovačkog kolegija. Nakon ukinuća isusovačkog reda 1773., knjižnica dubrovačkog kolegija ostaje u školi koja nastavlja kontinuirano djelovati do 1940. godina pod drugim upravama s izuzetkom razdoblja 1849./50.-1867./68. kad su je ponovno preuzeli isusovci. Zbirka je pridružena fondu Dubrovačke biblioteke tijekom 1944. godine, a ukupno broji 5.256 svezaka. Nakon Nosićeve objave o knjizi, Bogdanović je stupila s njim u kontakt te je ubrzo dogovorena primopredaja.
- Vidjeli smo u medijima da je fra Stipe izjavio da je profesor emeritus Mortimer vratio Dubrovniku knjigu. Tada sam bila na službenom putu i vidjela sam da je riječ o našem pečatu. Mi smo 2020. imali reviziju ovog fonda, a imamo popis drugih djela koja nam nedostaju iz prijašnjih revizija. Međutim, to su revizije iz 1964., 1991. i 2000. kad je nestalo desetak djela iz zbirke Collegium Ragusinum i zbirke Antiqua i ovo je djelo inventarizirano 1955., tada je ušlo u fond Znanstvene knjižnice, a revizijom 1964. utvrđeno je da nedostaje. I svakom ponovljenom revizijom se potvrdilo da to djelo nedostaje. Mislim da tu nikada nije riječ o namjeri kad se govori o ovakvim djelima, uglavnom to traže znanstvenici za istraživanje. Možda se radi o propustu, nemaru, netko je možda za vlastite potrebe istraživanja posudio knjigu i nije je vratio, kako je išlo dalje, to ne znam. Pretpostavljam da i ostala djela koja nedostaju imaju sličnu pozadinu. 'Običan čovjek' ne traži ovako nešto, a znanstvenici su obično, kad je riječ o povratu građe, koliko imamo iskustva dosad, više nemarni, a nije riječ ni o kakvoj lošoj namjeri, napominje ravnateljica Dubrovačkih knjižnica.
Primopredaji je prisustvovala i ravnateljica Znanstvene knjižnice Dubrovnik Paula Raguž, kao i gvardijan samostana Male braće, fra Veselko Grubišić. Dubrovačke knjižnice potražuju nekoliko knjiga.
- Imamo na popisu još jednu knjigu iz 16. stoljeća, imamo 17., 18. i 19. stoljeće, skoro desetak djela iz zbirki Collegium Ragusinum i Antiqua, a u tijeku je revizija zbirke Ragusina i tu ćemo vidjeti što se potvrdilo. Svakako, uputila sam dopis Kriminalističkom odjelu Policijske uprave dubrovačko-neretvanske da potražujemo ta djela. Ukoliko se ona pojave na crnom tržištu, aukcijama, da se zna da smo mi vlasnici i da se, kao i ova knjiga, vrate tamo gdje pripadaju, kazuje Bogdanović.
Vraćeno djelo Erazma Roterdamskog dobit će svoje mjesto.
- Knjiga će biti pohranjena u zbirci Antiqua, na svojoj polici. Zaista smo sretni što se ovako nešto dogodilo. Knjiga će se uskoro restaurirati, a u zbirci Antiqua imamo 4002 sveska. Imamo i prvotiske, inkunabule, rukopise, korespondenciju i zaista smo u po svom baštinskom fondu jedna od najznačajnijih knjižnica u Hrvatskoj, što potvrđuje i ova knjiga, zaključila je Bogdanović.
