Tema novoizašle knjige Nede Kovačić Tijelo kao dokaz smještena je na dodirnom bridu povijesti medicine i prava, a važna je i po tome što otvarašira pitanja o promjenama u dubrovačkom društvu u zadnjem stoljeću Republike.Vještačenja rana i drugih tragova na tijelu žrtve, ispitivanje uzroka nasilne smrti ili trovanja odgovarala su na neka presudna pitanja u kaznenom postupku, koja suci nisu mogli sami razriješiti.
Autorica vrlo uvjerljivo pokazuje kako su medicinska vještačenja, koja su se u Dubrovniku provodila još u srednjem vijeku, vremenom postajala kompleksnija, prateći razvitak medicinskih spoznaja i formiranja profesionalnih standarda. Stoga se prema kraju 18. stoljeća smanjuje potreba za vještačenjima brijača-ranarnika i primalja, a medicinska vještačenja prelaze u domenu sve brojnijih liječnika u državnoj službi, školovanihu inozemstvu. Osim utvrđenja vrste i anatomske lokacije ozljede, vještaci su bili u stanju ponuditi prognozu ozbiljnosti i posljedica ozljede, utvrđivali vjerojatno sredstvo izvršenja, procjenjivali trajna tjelesna oštećenja i umanjenu radnu sposobnost, a u slučajevima trovanja ispitivali iotrove. Iz opsežne proučene arhivske građecrpe se i informacijeo postupcima liječenja, o promjeni uloge bolnice i o pokušajima države da kroz obaveznu liječničku prijavu tragova kontrolira nasilje u društvu te potvrđuje da je sredinom 18. stoljeća u Dubrovniku došlo do relativno naglog opadanja tjelesnog nasilja, kao i drugdje u razvijenoj Europi.
Izvanredno solidna istraživanja Nede Kovačić na velikom broju sudskih predmeta daju pouzdanu sliku razvitka medicine, djelovanja sudskog mehanizma i promjena u dubrovačkom društvu u posljednjem stoljeću Republike, a brojni primjeri utkani u tekst i doneseni u prilogu doprinose uvjerljivosti argumentacije i živopisnosti knjige, za koju se može očekivati da će privući i širu publiku.