Na ploči piše: „+S.DEGINOFILIO.DEALEXIO.CVMO(mn)IB(us)SUIS.MCCCLXIII“. (Grob Đina, sina Aleksija sa svima svojima 1363.).Već 1861. austrijski inženjer Eitelberger napisao je da je ipak stariji natpis onaj Miha Brajkova na istoj strani, na prvom pilonu,koji međutim nije datiran. Po njemu, Mihov grobni natpis ima tip starijih slova koja su manje zavinuta i manje razvijena. Njegovu tvrdnju potkrepljuje činjenica da je Miho Brajkov već 1348. bio mrtav, pa se zaključuje da je on sam sebi dao napraviti grob zasigurno još dok je radio u klaustru, ali na njega nije stavio godinu izgradnje, jer se na takva mjesta obično pišu godine smrti. Uz zapise na papiru o početku izgradnje franjevačke crkve i sakristije, to je i najopipljiviji dokaz zabilježen u kamenu na osnovi kojeg se može odrediti vrijeme izgradnje klaustra.I po tome klaustar je izgrađen u prvoj polovici 14. stoljeća.
To potvrđuje i navod Tamare Gović, koja je u knjizi Epigrafski spomenici u Dubrovniku, 2004. navela nadgrobne spomenike u samostanu Male braće, po kojem su na grobovima neka imena ljudi koji su umrli u prvoj polovici 14. stoljeća, ali bez oznaka godine smrti. To su na primjer: Marino de Risa, plemić Pave de Cathena, zlatar Dimitrije i plemić Matija de Bocignolo. Sve to govori da je klaustar građen i prije nego je završena crkva.
Ostaci grobova u samostanu Male braće sačuvani su još u crkvi ispod podnih ploča, ali oni više nisu vidljivi. Grobne ploče ili nadgrobni natpisi koji se danas vide, osim u velikom klaustru, nalaze se u koru, u sakristiji, u kapeli Presvetog Trojstva, u prostoru iza te kapelice do samostanskog zida i u kapitularnoj dvorani (prostor današnjeg muzeja). Mnoge grobne ploče poslužile su za obnovu oštećenih dijelova klaustra, pa je u istu svrhu upotrijebljena i ploča groba znamenitog pomorca i trgovca Miha Pracata.