Borba protiv širenja koronavirusa za mnoge je, zbog restriktivnih mjera, borba s granicama izdržljivosti. Ali, dubrovački slikar Mišo Baričević morao se samo “izboriti” s inspiracijom, a rezultat je serija crteža ”Križni put grješnog stoljeća”.
Na slikama malog formata nacrtao je postaje Križnoga puta, ali posebno je što njegov Krist umjesto križa nosi “koronu”. Doma u Mokošici došao je do ove ideje.
- Čim sam prvi put ostao doma i rekao: ovo više nije zafrkancija, treba ostati doma počeo sam raditi na tome! S obzirom na to da stalno slušamo “korona, korona, korona“, a Uskrs je, odlučio sam to prenijeti na ovu poznatu priču, kratko će Baričević u uvodu.
Dobro podnosi mjere, a poznaje “sastojke” spasonosnog recepta tijekom pandemijskih dana.
- Znate kakav je lijek nama slikarima? Što više slikati u ovakvoj situaciji! Što više novih ideja, što više mašte - lakše se podnosi! ”Križni put grješnog stoljeća” brzo je nastao. Moj Križni put je u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike ima deset godina. Sličan je način i kod novog, samo što ovdje nije križ, nego je današnja nevolja.
Ovaj sam put Krista opteretio virusom, Krist nosi današnji “križ”. Mali je to format, riječ je o blokiću 18 x 7,5 centimetara, on mi je bio pri ruci, a na njemu mogu brzo raditi. Napravio bih po danu dvije-tri postaje, pa bih razmislio, napravio skicu i tako... Našao sam dječje bojice od unuke u kući. Nije bilo drugih jer je sve u ateljeu, čak sam crtež crtao običnom kemijskom olovkom i dodavao malo boje! Zato ima plave boje po crtežima, pojašnjava umjetnik te nastavlja:
- To mi sve skupa nije išlo teško zato što mi je uvijek negdje u glavi onaj prvi Križni put, koji sam radio davno. U centru je praktički samo jedna osoba. Moram reći da je koronavirus likovno vrlo interesantan, mislim da je plavkast u sredini s bijelim točkicama, a vrhovi su crveni na onim većim slikama… Toliko je zao da lijepo izgleda! Sve što je loše, lijepo izgleda, pa i najljepše ribe su najotrovnije, uspoređuje sugovornik.
Baričević se odlučio za dodatak.
- Dodao sam i 15. postaju – Uskrs. Mislim da je kroz povijest prvo bilo sedam postaja, pa je onda to naraslo na 14 i to je dugo stalo na 14. Onda se počela pojavljivati i ova 15. postaja. To je Uskrs koji slijedi nakon svega. Ta dodatna postaja prikazuje kako Krist izlazi iz groba, a u grobu su ostali virusi, ploča će se zatvoriti za njima. Krist nosi kuglu k nebu, nosi Zemlju, to je Uskrs... Valjda će Uskrs učiniti čudo! Mislim da ćemo sve ovo pobijediti, zato sam dodao Uskrs jer Uskrs je pobjeda, optimističan je Baričević.
Nisu izostale ni reakcije okoline.
- Poslao sam Križni put povjesničaru umjetnosti Marinu Ivanoviću koji ga je pohvalio. Drugi, do kojih držim, rekli su mi da je odlično. Jedan mi je rekao da je šteta što nisam napravio u velikom formatu, rekao sam mu: “Ti naruči, pa ću ti napraviti! Lako je sad povećati!” (smijeh). Ovo što sam naslikao ostat će meni za uspomenu, čak mi žena govori da sve stavimo zajedno i sačuvamo, ako ovo prođe, a ako ne prođe, da znamo od čega smo poginuli, kaže Baričević s osmijehom.
No, kako su reagirali iz crkvenih krugova?
- Mislim da je žena poslala jednom mladom, simpatičnom svećeniku ovdje u Mokošici. Odmah je rekao da je odlična ideja i da nije uobičajena. Inače, kad je bio blagosloviti kuću, vidio je moju “Posljednju večeru” poviše stola koja je malo neobična, nije ona “klasična”, tada je rekao da je vrlo zanimljiva i da mu se baš sviđa. Vidio sam da čovjek ima smisla za male pomake jer inače teško nešto novo prodire u likovnu ikonografiju. Mogu vam reći da po Hercegovini daleko više dospijeva to modernije nego u nas. Normalno, nisam za to da se vrijeđaju osjećaji vjernika, ali da se može na novi način, modernije, u skladu sa sadašnjošću nešto napraviti – može, veli slikar.
Atelje mu je inače unutar zidina, a kako u Dubrovniku zbog svih mjera suzbijanja širenja koronavirusa ne prometuje javni gradski prijevoz, tako ni Baričević ne ide iz Mokošice prema Gradu. Kako sam kaže, u ateljeu bi znao raditi po 4 do 5 sati. Opisuje kako mu sada izgleda “radni dan”.
- Malo se umorim, pođem pojesti pa onda opet crtam. Inače, znate kako drugi rade?! Oni se ujutro dignu iz kreveta u 10 pa onda idu na kauč malo se odmoriti! A ja crtam, idem objedovati pa se onda opet idem odmoriti crtajući. Jedino što me nervira, što ne mogu nego crtati na papirima, što ne mogu doći u atelje. Srećom imam jedan veliki blok iako me i ovi papiri pomalo nerviraju. Fali mi atelje. Fali mi i društvo, fali mi Škerlj, ali lako je njemu, on pretrči Stradun i evo ga u ateljeu, kazuje Baričević.
Uključuje se i u humanitarne akcije.
- Škrabam, crtam, zovu prijatelji slikari iz Zadra da bi bilo dobro poslati neku sliku za pomoć bolnici u Zadru. Pokušavaju se slikari organizirati, ne znam kako ovi dubrovački ništa ne poduzimaju?! Možda ima boljih od mene da to pokrenu... Slike sad šaljem online, a pravu sliku ću poslati kad prođe aukcija i sve drugo, samo da se skupi koji “dinar” za pomoć. Ima puno tih ideja. Nažalost, mi se ponašamo kao da je slikarstvo turizam pa je “gotovo”! Nije gotovo, može se raditi, jasno poručuje Baričević.
Nezaobilazno je bilo pitanje vidi li u virusu koji uzrokuje bolest COVID-19 i dalje poželjan motiv za daljnje kreacije?
- Kako ima ovih fantastičnih viceva o “koroni” na društvenim mrežama, dođe mi da i ja napravim nešto oko toga, tako da se ostavim Križnog puta i da napravim nešto drugačije. Udri brigu na veselje jer predugo traje! A živci popuštaju, a kad živci popuste, onda je najbolje smijati se, zaključuje Baričević na kraju ove “likovno-vjerske-virološke” priče.•
StoryEditorOCM
KulturaSERIJA CRTEŽA |
MIŠO BARIČEVIĆ PREDSTAVIO NOVU VERZIJU KRIŽNOG PUTA Krista sam opteretio koronavirusom jer je to današnji ‘križ‘, a dodao sam i 15. postaju - Uskrs!
13. travnja 2020. - 20:14