- Varijacije Baričevićevih prizora u ovome ciklusu, na tragu konstatacije kako je Dubrovnik njegov predmet obožavanja, donekle podsjećaju na fotografske seanse lijepe žene koja, nesvjesna svoje privlačnosti iz bilo koje perspektive, traži najbolji kut za biti 'uhvaćena' i prezentirana promatraču. Tako se na stolici ovamo-onamo i puteno koketira s umjetnikom koji je već ionako zaluđen njenom ljepotom da bi znao koliko je slika dovoljno.
Našeg umjetnika, naime, nimalo ne zamara vraćati se Dubrovniku i dubrovačkim motivima iznova i iznova', jer 'On, kao da je njegov stvaratelj, a ne njegovo dijete, pronalazi beskrajno mnogo noviteta u cjelini koja je stoljećima zadana (...) on secira grad i sve njegove simbole stvarajući album neograničenih uprizorenja koja su vrijedna divljenja. Ako je itko, naime, približno toliko čuvao Dubrovnik kao sveti Vlaho, onda je to cijelim svojim životom Mišo Baričević. Zaokružujući temu "Grudobrana", naš se slikar upisao u nevelik, ali svečan niz književnika, graditelja, dobrotvora, slikara i branitelja, dakle onih koji su se poput ljubavnika predavali Dubrovniku i gubili glavu za njegovom neuhvatljivom istinom, napisao je Ivanović.
Više o svojim djelima rekao je i sam umjetnik.
- Malo je neobičan naziv "Dubrovnik I. - XII.", ali kako je ovaj Grad napravljen po mjeri čovjeka onda ja ne mogu da ga ne živim, da ga ne volim i da ga ne slikam 12 mjeseci u godini. Pogotovo, jer je jedinstven, jer je zanimljiv, jer je moj... Ne mogu pobjeći od Dubrovnika! Istina, ne slikam samo Dubrovnik, ali sve što slikam opet mora biti povezano ili s Mediteranom, Dubrovnikom, svetim Vlahom... Očito, od toga ne mogu pobjeći! Sad to rješavam na jedan novi način, gledam koliko je neiscrpnih mogućnosti u prikazivanju Dubrovnika, a da ne bude slikopis, da ne bude razglednica, nego da dvije kule i jedan krov budu cijeli Grad.
Pokušao sam, ne znam je li to uspjelo u ovom zadnjem pokušaju?! Ova izložba je u meni i nije joj dugo trebalo da se rodi. Malo je smiješno, nedavno sam u Zagrebu imao veliku izložbu u Galeriji AZ Hrvatskog slova i kad sam došao u Grad, a izložba je ostala u Zagrebu, kao da su mi ostala djeca u Zagrebu! Odmah moram nešto napraviti! Došao sam ovdje i vidio ovaj krasan komorni, nazvao bih ga, "likovni salon", ako ga budu uredno vodili - a mislim da hoće, mogao bi postati dio knjižnice jer knjiga jest slika, a slika jest knjiga. Gledajući sliku, možete pročitati knjigu, a čitajući knjigu, možete potpuno vidjeti sliku! Znao sam ja i kritizirati: pusti Grad zimi, kruzere... Ukažem na ono što mislim da nije dobro ili da je pretjerano, ističe Baričević.
Izložba u organizaciji Dubrovačkih knjižnica ostaje otvorena do 13. ožujka.