Povodom 30. obljetnice Hrvatskog kulturnog društva Napredak Dubrovnik, izvanredni profesor na Sveučilištu u Dubrovniku, doktor znanosti Marinko Marić održao je u Saloči od zrcala predavanje "Ruđer Josip Bošković u zrcalu srpskih svojatanja".
U ime HKD Dubrovnik okupljene je pozdravila Katja Bakija, napomenula je kako je ‘Napredak‘ odlučio 30. obljetnicu Društva obilježiti ciklusom predavanja. Tako će uz Marića i Bakiju, predavanja održati i Ivan Viđen te Barbara Đurasović. Marić je otkrio zašto se odlučio baviti Boškovićem i srpskim svojatanjima.
- Ruđerom Josipom Boškovićem se bavim već dugi niz godina, čak je bio ideja za moju doktorsku disertaciju, ali iz nekih razloga prešao sam na nešto drugo. Bavio sam se općenito dubrovačkim zaleđem, stanovništvom dubrovačkog zaleđa i migracijama iz zaleđa prema Dubrovniku. Boškovićeva obitelj, Boškovićev otac Nikola dolazi iz tih krajeva, iz mjesta Orahov Do neposredno uz dubrovačku granicu. Nekoliko je razloga zašto je Hrvatsko kulturno društvo Napredak pokrenulo ciklus predavanja i zašto taj ciklus otvaramo s ovim predavanjem. Prva stvar, danas je rođendan Ruđera Josipa Boškovića, rođen je prije 312 godina u našem Gradu, u današnjoj Boškovićevoj ulici. Drugo, inicijativa da se dubrovačkoj Zračnoj luci da ime Ruđer Josip Bošković je, koliko sam upoznat, u vrlo uznapredovaloj fazi. Treća stvar, inicijativa za uređenjem Boškovićeve poljane stara je nekoliko desetljeća, ali čini mi se da su sazrela vremena da se ta poljana, koja bi trebala biti prekrasan trg a trenutno nije, uredi. Struka će odrediti kako će se ona urediti, rekao je Marić te dodao:
- Istovremeno, čitamo medijske napise kako se u neposrednom dubrovačkom zaleđu gradi zračna luka koju također žele nazvati Ruđer Bošković svojatajući Boškovića. Nije sporno i uopće ne bi trebalo biti sporno njegovo podrijetlo: etničko, narodno i vjersko. Bošković, koliko znam, nema nikakve veze sa Srbijom. Neki srpski znanstvenici naslanjali su se na tvrdnju da je Boškovićev otac Nikola došao iz pravoslavnog mjesta Orahov Do u Dubrovnik i da je tu prihvatio katoličku vjeru, što nije točno. Jer, jedan Nikolin brat, Ilija, bio je katolički svećenik. U Orahovom Dolu nije bilo pravoslavaca, to je čisto katoličko selo sve do kraja 19. stoljeća kad se jedna pravoslavna obitelj, obitelj Vojislava Šešelja preselila na imanju samostana iz Zavale. Održavali su njihov vinograd, ali je to bilo čisto katoličko selo. Ne postoji mogućnost da bilo tko iz Orahova dola bio pravoslavne vjere, poručio je Marić.
Kazao je kako se nažalost danas ne zna za grob i za zemne ostatke Ruđera Boškovića. Obitelj Bošković imala je 9 djece, a smrću pjesnikinje Anice Bošković završila je loza Nikole Boškovića. Nažalost, matice u Hercegovini su uništene tijekom ratova, a sve što se o obitelji zna, zna se iz dubrovačkih izvora. Loza Bošković u Orahovom Dolu je nestala, ali su zahvaljujući braći Nikole Boškovića, ostali Kristići i Tomičići, dvije su to obitelji koje i danas njeguju uspomenu na Ruđera Boškovića.
Već krajem 19. stoljeća i pod utjecajem Vuka Karadžića naglašavalo se srpstvo Dubrovnika. Prvi srpski autor koji svojata Boškovića jest Kosta Stojanović, napravio je to 1891. U drugom radu iz 1903. opisuje Boškovića kao "najvećeg Srbina 18. stoljeća" i kako je Bošković čak "pisao pjesme na srpskom jeziku". Miloš Milovanović 1904. tvrdi kako je Bošković "srpski sin". Branislav Petronijević je 1911. napisao kako Bošković po svom podrijetlu podjednako pripada Srbima i Hrvatima. Nakon toga, 1922. naglašavao je kako je Boškovićeva obitelj srpskog podrijetla. Naglasio je predavač kako je ta mantra ostala i danas. 1993. u Beogradu je izdana knjiga "100 najznamenitijih Srba" gdje su uvršteni Bošković, Držić, Gundulić... Ranko Radelić je 2017. napisao kako se u nijednom izvoru ne mogu naći dokazi o Boškovićevom hrvatstvu. S druge strane, papa Benedikt XVI. je u lipnju 2011. u svom govoru u Hrvatskom narodnom kazalištu Boškovića nazvao jednim od najvećih hrvatskih velikana.
Odgovorio je na pitanje koliko Dubrovčani pa i Hrvati cijene i promoviraju Boškovića i koliko se radi na kulturnoj diplomaciji.
- Cijenimo Boškovića, ali svakako možemo više. Kad govorimo o kulturnoj diplomaciji, još uvijek u jednom izdanju britanske enciklopedije Britannice, možda najpoznatije na svijetu, stoji da je Bošković Srbin. Ako danas otvorite mrežno izdanje Britannice, piše da je Bošković talijanski matematičar, u tekstu se navodi da je Bošković bio Hrvat, a da mu je otac možda bio Hrvat, a možda i Srbin. Iako je bio Dubrovčanin po rođenju, u Dubrovniku nije toliko priznat. Bio sam u jednoj radnoj skupini 2011. kad se slavilo 300. godina od njegova rođenja gdje se pokušalo postaviti njegov spomenik. Jer, Meštrović je napravio spomenik koji se danas nalazi u Institutu Ruđer Bošković, namijenjen je za Dubrovnik, međutim, iz raznih političkih razloga, Drugog svjetskog rata, taj spomenik nikad nije bio postavljen u Gradu. Bio sam u toj inicijativi, ali se ona nažalost nikad nije ostvarila, ali čini mi se da je sazrelo vrijeme da mu se Dubrovnik konačno oduži i da mu postavi spomenik u Gradu, naglasio je Marić.
Na kraju predavanja je pokazao sliku Boškovićeva spomenik u Ravnom, a komentirao je:
- Ako može malo Ravno, može i veliki Dubrovnik!