Repriza prošlogodišnje dramske uspješnice "Marin Držić - Viktorija od neprijatelja" Hrvoja Ivankovića u režiji Ivice Boban i izvedbi Festivalskog dramskog ansambla izvedena je u parku Umjetničke škole. Kako je na početku najavila glumica Doris Šarić Kukuljica, izvedba je posvećena nedavno preminuloj dramskoj umjetnici Mariji Kohn (1934. - 2018.).
Ansambl sastavljen većinom od mladih glumaca, od kojih su neki još studenti glume na zagrebačkoj ADU, predvodi petero iskusnijih glumaca: Maro Martinović, Branimir Vidić – Flika, Doris Šarić Kukuljica i Danijel Ljuboja, na čelu s Ozrenom Grabarićem. Mladi glumci su: Petra Svrtan, Iva Kraljević, Ivana Gulin, Robert Španić, Marin Klišmanić, Ugo Korani, Josip Brakus, Jure Radnić, Romano Nikolić, Mateo Videk, Nika Lasić i Glorija Dubelj. Sudjeluju i članovi glumačke družine Kolarin: Jelica Čučević, Marinka Metković, Aida Machiedo, Tajana Martić, Ante Tonći Đurković, Barbara Lončarić Lučić i Matija Vojvodić. Vrsnu autorsku ekipu, uz Hrvoja Ivankovića koji potpisuje dramaturški koncept i oblikovanje teksta te Ivicu Boban koja uz režiju potpisuje i dramaturšku obradu, čine Miljenko Sekulić koji je autor scenografije, maski i lutki, kostimografkinja Doris Kristić te skladatelj Ozren Glaser. Za oblikovanje svjetla zadužena je Vesna Kolarec, video projekcije Ivan Lušičić, koreografiju Nikolina Medak, a mačevanje je glumce uvježbao Lovro Buva.
Za glumačku kreaciju samog Držića te mnogobrojnih likova iz njegovih djela, Ozrenu Grabariću pripala je Nagrada Orlando za najbolje umjetničko ostvarenje u dramskom programu 68. Igara, a Nagrada hrvatskog glumišta lani je dodijeljena Hrvoju Ivankoviću za dramaturški koncept i oblikovanje teksta te Ivici Boban za dramaturšku obradu teksta.
- Grabarić je uspio biti i klaun i mudrac, i podmuklica i melankolik: posljednji prizori kojima se uspinjao uvis po posve svjetlom preinačenu majestetičnu kamenu pozadinu parka Umjetničke škole, uvis u neko onkraj koje izmiče i konačnosti smrti i metafizičkim obećanjima, nije moglo nikoga ostaviti ravnodušnim. Bili smo tronuti onim što bi kazalište, i ne samo Držićevo, uvijek moglo biti, a tako često nije: predano, nesuzdržano davanje srca, odnosno svega sebe. Bila je to lekcija ne toliko o sjećanju na koje nas obljetnice nagnaju, koliko o intelektualnoj, umjetničkoj, pa ako hoćete i političkoj hrabrosti i potpunoj egzistencijalnoj predaji nečem višem od nas samih, koji nas nikada ne bi smjeli napuštati, zapisala je u osvrtu za časopis Kazalište Lada Čale Feldman.
Uz dijelove pjesama, komedija, pastorala, tragedije Hekuba te urotničkih pisama Marina Držića u predstavi se koriste i fragmenti pjesama Marina Kaboge (Pjesan o dinaru), Antuna Sasina (Antun Sassi u smrt Marina Držića) i Radovana Ivšića (Marin Držić ili Bujica života). Hrvoje Ivanković je zabilježio kako Držić za života ''nije imao viktoriju od neprijatelja, ali ju je, ufajmo se bar, ipak naslutio. S tim uvjerenjem krenuli smo u ovu predstavu, a ako smo ponekad i posumnjali, meštar Pomet brzo bi nas razuvjerio: Vidim vas sve u njekoj malankoniji, a malankonija je nedobra, teško na stomak pada. Ne valja joj se davat er za zlijem dobro brijeme dohodi i za fortunom bunaca.'' Zato je ova predstava, kako je opisala redateljica Ivica Boban, poklon Gradu. Ivica Boban jedna je od najvažnijih suvremenih hrvatskih kazališnih autorica, koja je tri puta na Dubrovačkim ljetnim igrama postavljala djela Marina Držića. Njezina predstava Play Držić iz 1978. bila je prva koja je tehnikom postmodernističkog patchworka kroz Držića progovorila o Držiću, a njezine postave Hekube iz 1982. i 1991. smatraju se antologijskim ostvarenjima držićevskog teatra.
Na rasporedu su još tri reprizne izvedbe: 21., 22. i 23. srpnja s početkom u 21.30 sati u parku Umjetničke škole. Dv
