U sklopu Dana europske baštine na Lokrumu je upriličeno javno predstavljanje rezultata arheoloških i restauratorskih istraživanja kompleksa benediktinskoga samostana i rezidencije Maksimilijana Habsburškog na tom otoku. Suradnja je ovo između Zavoda za obnovu Dubrovnika i Javne ustanove Rezervat Lokrum. Tako su u klaustru samostana rezultate predstavili voditeljica istraživanja arhitektica Zvjezdana Tolja te članovi istraživačkoga tima: arheologinja Nela Kovačević Bokarica, povjesničari umjetnosti Ana Marinković, Franko Ćorić i Ivan Viđen, a govorio je i akademik Igor Fisković.
Pozdravili su okupljene ravnateljice Rezervata Lokrum Nikolina Grković te Zavoda za obnovu Dubrovnika Mihaela Skurić.
Kompleks samostana spada među najvažnije i najslojevitije spomenike toga tipa na dubrovačkome području, a nužna arheološka, restauratorska i arhivska istraživanja provodila su se više godina. Posljednja faza istraživanja provedena je od 2018. do 2019. tijekom nje se došlo do značajnih novih spoznaja o nastanku, razvoju i fazama benediktinskoga samostana koje potvrđuju važnost tog spomenika ne samo u nacionalnom, nego i u širem kontekstu.
Posebno se ističe dosad zanemarena faza pripadanja samostana Kongregaciji sv. Justine u Padovi, čije je istraživanje pozicioniralo renesansni lokrumski klaustar uz bok najistaknutijim benediktinskim arhitektonskim rješenjima oko 1500. godine. Jednako je tako i s vremenom kada je Lokrum bio u vlasništvu dinastije Habsburga u 19. stoljeću: ta je razvojna faza koju karakterizira samo manjim dijelom izvedeno proširenje samostana za rezidenciju nadvojvode Maksimilijana (1859.-1867.), ali koja Lokrum i Dubrovnik jasno pozicioniraju u kontekstu arhitekture i kulture historicizma.
Sva su provedena istraživanja i nove spoznaje ključni ne samo radi visokoga vrednovanja kompleksa, nego i radi projektiranja njegove buduće obnove i prezentacije.
Pokazao je Viđen na početku fotografiju Lokruma iz 1870., kao i brojne fotografije, krenuo je od jedne "romantične" otočne vizure do dramatičnih snimaka koji su dodatno potaknuli istraživače. Bilo je i prije radova na temu istraživanja lokrumske prošlosti, recimo elaborat Instituta za povijest umjetnosti iz 1986. izrađen nakon potresa s kraja sedamdesetih prošlog stoljeća. Pokazao je Viđen nacrt samostana s početka 18. stoljeća koji se čuva u njemačkom Göttingenu, ali i fotografiju iz 1863. koja se čuva Beču. Naglasio je kako ovo istraživanje zasigurno nije bilo prvo, da ih je bilo i prije, a otkriveno je nekoliko zaista 'senzacionalnih' stvari, spomenuo je i velikog zaljubljenika u Lokrum Antuna Ničetića koji je znao reći: "Da nije bilo Lokruma, ne bi bilo ni Grada".
Tolja je iznijela pozadinu istraživanja. Želja je da svi pronađeni predmeti u budućnosti budu prezentirani 'in situ'. Pronađeni su tako ostaci najranije faze ukopa iz 10. i 11. stoljeća, a potom je Tolja pokazala prikaz obuhvata recentnog istraživanja, pokazala je stanje stropa, kata, svodova na nekim mjestima, a kazala je kako je obnovu nažalost prekinuo početak Domovinskog rata, još se vide znakovi početka nikad dovršene sanacije.
Kovačević Bokarica govorila je o arheološkim istraživanjima, trebalo je utvrditi faze izgradnje, a istraženo je 55 istražnih sondi, većina u prizemlju samostana, njih 51, a 4 u podrumu Maksimilijanove rezidencije. Pronađeni su tako stupovi, grobnica, a uz zapadno krilo samostana pronađeno su, primjerice, raniji grob i raniji zidovi koji nisu istraženi do kraja jer izlaze iz zone obuhvata. Pronađeni su grobovi bez grobnih priloga i grobne arhitekture, jedan je iz vremena ranog srednjeg vijeka, a grobovi dolaze iz vremena ranog ukapanja na Lokrumu. Pronađeni su arheološki nalazi, recimo iz razdoblja kasne antike i ranog srednjeg vijeka, na primjer, dijelovi rimskog krovnog crijepa, ulozi posuda...
Akademik Fisković kazao je kako su "Ragusa" i "Lacroma" par, a pritom je ciljao na međusobnu povezanost Grada i Lokruma. Spomenuo je i Filipa de Diversisa koji 1440. spominje kako se na Lokrum rado ide šetati, kao mjesto gdje se igraju djeca. Naveo je dolazak benediktinaca u 11. stoljeću, a benediktinci postaju značajan i važan faktor. Upozorio je da više treba ulagati u spomenike nego u elaborate. Pokazao je kapitel koji je prvi figurativni, narativni kapitel, a nije riječ o uobičajenom dekorativnom koji se mogu naći posvuda u Dalmaciji pa je ovaj tim više značajan. Prikazano je na kapitelu scena Nagovještenja, rođenja do krštenja... Komentirao je kako je arhitektura manifestacija moći.
Marinković je govorila o razdoblju 15. i 16. stoljeća. Podcrtala je da samostan spada u najvažnije benediktinske samostane 15. i 16. stoljeća Europe. Godine 1466. Lokrum je pripojen Kongregaciji sv. Justine, a odmah nakon toga kreće gradnja na otoku, tako i gradnja novog klaustra. Gradnja se nastavlja i u 16. stoljeću, a navela je primjere kasinske faze u sklopu koje se javljaju novi arhitektonski elementi, a pronađeni su i neki 'lokalni', 'konzervativni'. Prikazala je očite arhitektonske paralele s mletačkim samostanom San Giorgio Maggiore i novog samostana na Lokrumu, što je svojevrsna 'senzacija'. Navela je i intervencije nakon potresa 1667., a zadnja intervencija u samostanu prije nego je Lokrum prešao u privatne ruke jest monumentalno stubište iz 1781., a nastalo je neposredno prije gašenja samostana.
Ćorić je predstavio fazu Habsburgovaca koja počinje od 1815., na Lokrum 1818. dolazi Franjo I. U svibnju 1859. nadvojvoda Maksimilijan i njegova supruga Charlotte prvi put su bili na Lokrumu, kupili su ga već u kolovozu iste godine. Nakon Maksimilijanovog odlaska u Meksiko u planu je bila izgradnja ogromne palače koja nikad nije realizirana, isprva je to za bračni par bio 'mali raj', a zamišljena palača je zapravo trebala biti i njihovo ukopište. Otok je prošaran s pet staza, a zasađene su razne biljke. Čitav je niz europskih primjera nadogradnji starih samostana kako bi se izgradile palače i mauzoleji, a primjer Lokruma jedan je koji ga stavlja u kontekst Europe tog vremena tako da je Ćorić poručio da planovi za izgradnju na Lokrumu ne predstavljaju "kapric" jedne imućne obitelji.
Lokrum je nakon Maksimilijanove smrti mijenjao vlasnike, a kasnije je otok kupljen u ime nadvojvode Rudolfa. Maksimilijan je volio botaniku, a Rudolf je bio amaterski ornitolog. Rudolf je čak sa suprugom,princezom Stéphanie; jednu cijelu zimu proveo na Lokrumu, a od trenutka kad je kupio otok bilo je to razdoblje kad je Lokrum najdulje je pripadao Habsburgovcima.
Nakon Rudolfove smrti Franjo Josip prodao je otok dominikancima s tim da je pravo prvokupa pripalo Rudolfovoj kćeri Elizabeti koja je tada bila djevojčica.
Viđen je na kraju govorio o Lokrumu kroz razdoblje 20. stoljeća. Rudolfova kći kupila je Lokrum 1914., a godine 1923. otok je prodala. Nakon Prvog svjetskog rata Lokrum je bio dječje oporavilište, a istaknuo je Viđen kako u doba Habsburgovaca Lokrum nije bio zatvoreni "ressort", pa čak ni u vrijeme Prvog svjetskog rata. Lokrum je sve više i više postao mjesto masovnijih izleta, a dječje oporavilište djelovalo je do 1953. s prekidom od tri godine tijekom Drugog svjetskog rata kad su na Lokrumu bili, malo talijanski, a malo njemački vojnici. Od 1953. do 1955. Lokrum je po odluci tadašnjih lokalnih vlasti pripao Ustanovi za parkove i nasade, a već u listopadu 1957. vode se pregovori s JAZU-om koji useljava na otok 1958. i Lokrum dobiva Biološki institut. 1957. ustanovljen je botanički vrt, a svoje je mjesto na otoku pronašao i Prirodoslovni muzej. Potres 1979. doveo je do toga da je s Lokruma iselio Prirodoslovni muzej i Biološki institut, a ustanovila se kasnije Znanstvena stanica Sveučilišta u Zagrebu. U svibnju 1991. je predstavljen PUP Lokruma koji je izrađen na temelju elaborata iz 1986. Ponovio je Viđen kako je Domovinski rat prekinuo sanaciju.
Apostrofirao je Viđen kako Lokrum spaja građevinsku i arhitektonsku baštinu i prirodno okruženje i da o tome treba voditi računa u budućnosti, a naveo je u tom kontekstu kako je od 33 vrste šišmiša u Hrvatskoj na Lokrumu evidentirano njih 11 te da i šišmiši u budućnosti moraju pronaći svoje mjesto. Ćorić je naglasio kako ovaj lokalitet ima potencijal postati novi Brijuni. Upozorio je kako je previše ugostiteljskih objekata na Lokrumu te poručio kako treba promovirati lokalnu autentičnu povijest, a ne izmišljenu fikciju aludirajući na "Igru prijestolja". Iznio je podatak da je Maksimilijan u Meksiku izjavio da mu od cijele Europe nedostaje samo Lokrum.