LIVIJA PANDUR Naša Alkestida našla se u međuprostoru u kojem vrijeme stoji

Novu sezonu u Kazalištu Marina Držića otvara Euripidova "Alkestida" u režiji slovenske redateljice, dramaturginje i producentice Livije Pandur dok dramaturgiju potpisuje Lada Kaštelan. Pretpremijera je 13., premijera 14., a reprize su 15., 19., 20. i 21. rujna - sve izvedbe s početkom u 21 sat.

UVJETI KAKVI SE MOGU POŽELJETI
 

Kako ste reagirali na poziv da prvi put režirate u Kazalištu Marina Držića? Kakvi su dojmovi o dubrovačkom teatru?

Poziv ravnatelja Paola Tišljarića za mene je bio veliki izazov, njegovu sam kazališnu predanost već imala prilike upoznati i mislim da će sa svojom mladenačkom energijom dati i umjetnički i produkcijski polet ovom divnom kazalištu u gradu koji obožavam. Naši uvjeti za rad su bili takvi kakve samo poželjeti možeš.
 

Osim članova ansambla Kazališta Marina Držića, gostuju i drugi hrvatski pa i slovenska glumica Katarina Stegnar. Zašto ste se odlučili za taj potez? Postoje li poteškoće u sporazumijevanju?

Susret glumaca KMD-a, gostujućih glumaca i moje stalne autorske ekipe omogućio je kreativan proces u kojem sam mogla ispričati tu zagonetnu tragičnu priču o Alkestidi. Mislim da se svi savršeno razumijemo i međusobno kreativno nadopunjujemo. S Igorom Kovačem surađivala sam na predstavi Kaligula prije skoro 10 godina i ovo je bila idealna prilika za ponovnu suradnju. Rad slovenske glumice Katarine Stegnar, s kojom surađujem prvi put, pratim od samih početaka: od izvanrednih performansa do njezinih uloga u Slovenskom mladinskom gledališču u Ljubljani. Osjetila sam da je baš ona „moja“ Alkestida, tako krhka i lijepa i ranjiva, a u isto vrijeme nevjerojatno moćna i hrabra.


 

Kako glumci reagiraju na komad tijekom proba, kako međusobno surađuju?

Ovakvu suradnju i razumijevanje nisam dugo osjetila u procesu rađanja predstave. Tu zagonetnu i čudnu priču o Alkestidi, o kojoj se zapravo ne zna ništa osim toga da je dala život za muža, danas otkrivamo u drugom kontekstu.
 

Što je Vama kao redateljici ponudila verzija „Alkestide“ Lade Kaštelan?

Ladu sam upoznala radeći na Medeji prema njezinom prijevodu, a kasnije smo surađivale i na predstavama Faust u madridskom teatru Centro Dramático Nacional i Richardu III + II u ljubljanskoj Drami, gdje smo surađivale na adaptaciji tekstova. Njezin senzibilitet, razumijevanje kazališta i dramaturške građe jako su mi bliski. Prepoznale smo se u zrelim stvaralačkim godinama u zajedničkoj želji da progovorimo o temama koje nas se obje duboku tiču. Način na koji Lada pristupa antičkim tekstovima omogućio mi je onakvo čitanje ovog teksta kakvo i sama osjećam. Poetika skrivena u ogoljenim rečenicama koje zvuče kao da su pisane danas postale su okosnica koncepta predstave.
 

BROJNA PITANJA

Na koji način ste pristupili „Alkestidi“, možete li razumjeti njezin čin?

Lada i ja, čuvenu Alkestidu „pod velom“ danas smo pročitale sa svojim osobnim iskustvom, tražeći odgovore na najvažnija egzistencijalna pitanja. O ljubavi, smrti, gubitku, odnosima, društvu. Naša Alkestida našla se u međuprostoru, u kojem vrijeme stoji. Otišla je u sobe mrtvih, a u ekstatičnom stanju, mrtva može promatrati život bez sebe... U trenutku istine, u našoj je priči digla veo i šuteći ispričala to što svi naslućujemo. Mislim da svatko može razumjeti Alkestidin čin, a veliko je pitanje tko bi mogao donijeti odluku poput njezine.
 

U popratnom tekstu o predstavi postavljena su brojna nemilosrdna pitanja čiji je odgovor šutnja. Kaže jedan dubrovački književnik kako je kazalište tu da postavlja pitanja, a ne da daje odgovore. Treba li na neka pitanja uopće odgovoriti i koja ste pitanja postavili sebi kao redateljici po pitanju „Alkestide“?

U procesu rada, kroz potpuno novu adaptaciju Lade Kaštelan, ponovno smo preispitali mit o Alkestidi. Naravno da su se postavila brojna pitanja. Zašto Alkestida daje svoj za život svog muža? Je li ona najbolja žena koja ima najgoreg muža ili se radi o nečem drugom? Je li ona heroj ili žrtva svog izbora? Što je zapravo hrabrost, otići ili ostati? Je li se uopće vratila u život? Naši se Alkestida i Admet ponovno susreću, ali pitanje je gdje.


 

Koliko je u suvremenom pa i egoističnom društvu moguće pronaći Alkestidinu požrtvovnost?

Puno smo se bavili baš ovim pitanjem. U idejnom konceptu predstava preispituje Alkestidin herojski čin, u suvremenom kontekstu. U ovom svojevrsnom eksperimentu, nameće se pitanje: je li teže otići ili ostati.
 

Jesu li Vas upozorili na dubrovačku publiku koja zna biti poprilično kritična?

Mirna sam, jer Alkestida je priča koju sam ispričala iz sebe, sa svojim osobnim životnim iskustvom. Radujem se dubrovačkoj premijeri, nadam se da će predstavu vidjeti što više domaće i međunarodne publike.