Multimedijalna umjetnica Kristina Marić u Galeriji Flora izvela je 15. rujna performans ‘Walking on Eggshells‘.
- Kristina Marić se opet – kao što je često činila u svojoj karijeri – igra vatrom. I da, o, da, vatra gori, vatra plamti, a i liječi, nadajmo se. Kristina se sa zadanom situacijom suočava direktno, u poznatoj metafori koja se približava lošem i dosadnom klišeju. Pritom ona tu metaforu ne koristi tek kao banalnu usporedbu, nego podiže uloge, pokreće akciju.
I upravo ovdje, dragi moji, događa se nešto nestvarno. Možemo to nazvati magijom svakodnevnih pretpostavki. U fizičkom suočavanju s čistom banalnošću metafore odvija se nešto neočekivano. To je trenutak kad potencijalnost tvrdi da može postati aktualnost. Slijedi buđenje – žestoko buđenje. A cijelo to vrijeme pitanja se i dalje nižu: hoće li ona stvarno to učiniti? Hoće li je boljeti? Što ako padne, trebamo li joj pomoći? Tko je odgovoran, samo to me zanima – tko će počistiti taj nered? I samo da jaja budu dobra, ne smiju biti pokvarena… moramo štititi javno zdravlje…
‘Walking on Eggshells‘ Kristine Marić počiva na hrabrom i produktivnom pristupu stvaranju. Riječ je o neprekidnoj razmjeni, neumornom kretanju naprijed i natrag. Dajete puno – a onda to uzmete natrag. Brzo i žestoko, divno i nježno – nije važno, dok god razmjena traje. Očekivanja rastu, podižu se na višu razinu, a onda, čim napokon krene performativni dio, sve završava i prije nego što na vašem kuhinjskom radiju odsvira klasična pop pjesma (ili dvije, a možda i tri).
Ali vi poslušajte, i to dobro. Potrudite se da budete ondje i tada, u trenu kada to postane ovdje i sada. Budite ondje i svjedočite tom činu – hodanju po jajima. Budite ondje i osjetite nadahnuće. Ali imajte na umu sljedeće: prije nego što to pokušate izvesti kod kuće, svakako to uvježbajte kod susjeda. Znate, sigurnost je na prvom mjestu, napisala je u popratnom tekstu Mika Hannula.
