U Saloči od zrcala predstavljena je antologija hrvatske antiratne poezije "Cvrčci u trubi" koju su priredili pjesnik Tomislav Domović te književnica i kritičarka Biserka Goleš Glasnović. Na predstavljanju su uz autore sudjelovali župski pjesnik Stanko Krnjić te pločanski književnik Hrvoje Barbir Barba, autori čije su pjesme zastupljene u antologiji među više od 150 pjesnika.
Od dubrovačkih autora, osim Stanka Krnjića, u Antologiji su pjesme akademika Luka Paljetka i Stijepa Mijovića Kočana. Za naslovnicu je izabrana fotografija Pava Urbana snimljena za vrijeme granatiranja i opsade Grada, a u Antologiji je i zapis iz njegovog Ratnog dnevnika.
Okupljene je najprije pozdravila Marjana Leventić, a Domović je naveo kako u rasponu od 30 godina ništa slično poput ove antologije nije pokušano objaviti niti se nadao da će se u daljnjih 30 godina netko dohvatiti ovog teškog, a lijepog posla.
- Ta tema je meni strašno bliska, kao autor sam bio uronjen u nju. Međutim, život amortizira te užase, život je čudesna stvar. Postojala je ideja da se nešto ostvari, mislio sam da će to obaviti netko od starijih i rutiniranih kolega, ali vrijeme je prolazilo, pjesme i pjesnici su rasli na toj temi, pojavljivali su se ‘kao iz ormara‘! Iz kojekakvih razloga te 1991. nisu ‘guknuli‘, nego su to napisali u svom tihom domu, u svom ‘tihom prokletstvu‘. Dakle, pjesme su počele izlaziti kasnije. Stvarala se država, a ovaj grad ima to teško, tegobno iskustvo kako se to sve stvaralo. Činilo mi se kao najnormalnija stvar da se nešto takvo objedini. Ovo nije knjiga domoljublja iako je domoljublje protkano kroz svaku ovu pjesmu, ovo je s razlogom knjiga antiratne poezije. Biserka i ja smo to čitali i slušali i odlučili smo to ukoričiti. Ovo je jedan dug prema hrvatskoj književnosti, prema hrvatskim uresima pjesničkog jezika koji kroz ovaj tematski okvir progovaraju o nečemu što je najnormalnije, naveo je Domović.
Krnjić je izjavio da je u trenutku kad je završio Domovinski rat, njemu rat završio u glavi te da nikad nije očekivao da će pisati o ratu. Negdje 2018., 2019. počeo je pisati antiratnu poeziju i to je, prema njegovim riječima, ‘izletjelo‘ iz njega iako nije priželjkivao da piše takve pjesme, a zbirka je nastala u četiri, pet mjeseci.
- Sigurno je potrebno vrijeme da se slegnu dojmovi i da se s nekom distancom napravi dobar posao. Prva, druga i treća zbirka bile su ljubavna poezija, poslije toga sam se bavio unutarnjim svijetom pojedinca, potom sam napisao tematske knjige: jedna je ratna, druga o postanku svijeta... Drago mi je da sam napisao ratnu poeziju i prozu. Drago mi je da je moja zbirka ratne poezije doživjela visoku ocjenu kritike, dodao je Krnjić.
Goleš Glasnović je u pogovoru knjige naglasila kako zbirka govori o ratu, a zapravo poziva na mir.
- Antologičarski je posao izazovan i istraživački. Puno smo toga naučili radeći na ovoj antologiji. Antologiziranje u hrvatskoj književnost postoji još od renesansne i ima dugu tradiciju. Antologija je kao djelo autorsko djelo bez obzira na svoju subjektivnost. Tomislav i ja smo se sreli preko poezije, a u stvarnosti smo članovi različitih društava. U ovih 30 godina od rata i od objavljivanja ratne antologije, objavljena je nekolicina vrijednih panorama, antologija koje se su odnosile na pojedine dijelove Hrvatske, ali ovo je prva antologija koja nakon one prve objavljene antologije obuhvaća cijelu Hrvatsku i dio Bosne i Hercegovine, obuhvaća vrijeme od Domovinskog rata do danas. Uvrstili smo 154 autora, od klasika poput Vesne Parun i Dragutina Tadijanovića do najmlađih koji su rođeni 80-ih godina. Antologija ima unutarnju strukturu koju sam prepoznala kao koncentrične krugove. Ima niz pjesnikinja koje su sudionice Domovinskog rata, pjesnici-slikari..., otkrila je Goleš Glasnović te se osvrnula na naslovnicu:
- Na naslovnici je fotografija Pava Urbana. U antologiju smo uvrstili dijelove Ratnog dnevnika koji postoje kao samostalne pjesme u prozi. Zaista je čudesno da je taj prekrasan mladić napustio studij režije i odlučio biti tu i svjedočiti te zabilježiti ono što se Dubrovniku događalo. Poginuo je dok je snimao svoju zadnju fotografiju. Njegova me sudbina duboko dojmila, istraživala sam Ratni dnevnik, a kad smo vidjeli njegove fotografije, bili smo sigurni da moramo izabrati njegovu fotografiju. Htjeli smo izabrati neku fotografiju gdje se izravno ne vidi rat, granate, nego smo izabrali diskretnu fotografiju gdje se rat itekako naslućuje. Tako u pozadini vidite daskama ograđeni Orlandov stup i dvije djevojčice, jedna djevojčica je pognula glavu, druga se smiješi i to je ta nada - iza rata mora doći mir. Nažalost, rat je imanentno stanje povijesti, a mir je postao iznimka i o tome svjedoče ratovi koji se upravo danas događaju po svijetu, poručila je Goleš Glasnović.
Barbir je ispričao kako je kao dragovoljac prošao ‘cijeli krug ratovanja‘ i doživio svakakve situacije.
- U tijeku samog rata izdao sam dvije knjige vezane za rat, prva je nosila naslov "Za šaku zemlje" gdje se već u naslovu pokazuje domoljublje, a druga je bila knjiga "Bermudski trokut" koju sam napravio u suradnji s Tomislavom Domovićem i Milanom Maćešićem... Nazvali smo je "Bermudski trokut" jer su tad u Hrvatskoj ‘nestajali‘ fabrike, brodovi... Drugi je razlog taj što je Tomislav bio u Zagrebu, Milan u Vinkovcima, a ja u Pločama pa smo tako činili ‘trokut‘. Izdavao sam i tijekom i poslije rata, vrlo sam rano prestao pisati poeziju i iznenadio sam da su me uvrstili u ovu antologiju, ali moram priznati da sam počašćen na neki način. Nije nas tad davno puno bilo, ali ljudi naknadno čuju i vide, zaključio je Barbir.
Svi predstavljači naizmjence su čitali pjesme iz antologije.