JOSIP ŠKERLJ PREDSTAVIO NOVU ZBIRKU PJESAMA Okom slikara i umijećem pjesnika, autor ispisuje život razodjevene duše - zrele i dječački zaigrane

Dubrovački slikar, pedagog i pjesnik Josip Škerlj predstavio je u sklopu Mjeseca hrvatske knjige svoju novu pjesničku zbirku „Pjesme u prozi“.  S njim su se kao predstavljači okupili književnica Džemila Bukovica, povjesničarka književnosti i autorica pogovora Katja Bakija, povjesničar umjetnosti i urednik knjige Marin Ivanović te dramski umjetnik i član ansambla Kazališta Marina Držića Boris Matić.



- Koliko mi je drag i kako poštujem Škerlja slikara, pokazuje i njegovo djelo na mojoj polici odabranih, uz obiteljske fotografije braće i sestara, a i naslovnica moje knjige, dakako. A Škerlj pjesnik sijamski je brat Škerlju slikaru. Volim Josipove pjesme, doživljavam ih pjesmama atmosfere, potresno i dirljivo natopljene emocijama. Unutarnji lirski poriv navodi Škerlja da okom slikara i dušom pjesnika stvara svježinom i modernošću pjesme s temama iz svakodnevice, ali natopljene osobnim, pomalo cinično-melankoličnim stavom. Zapravo, autor ispisuje život razodjevene duše, muževnoga, a ranjivog grubijana. Naizgled gromada, stasom i dubokim glasom, na vanjsku je kao odlomljeni kamen gradskih zidina, a iznutra je meke, paperjaste duše istovremeno zrele i dječački zaigrane. Takve su mu i pjesme.



- Družeći se s Josipom, ponekad imaš dojam njegove pasivnosti i neke mirnoće, kao da je odvojen od svih i od svakodnevnoga svijeta, a Škerlj tiho promatra ljude, pronicljivo i duboko upija i analizira pulsiranje oko sebe. Ponekad pjesmom iskazuje nezadovoljstvo, pomalo se drsko buni, vidi, prepoznaje, osjeća, divi se, upozorava, kritizira, ali u sve unosi duboku emociju i ljubav spram svoga grada i ljudi u njemu, spram sveopće ljudskosti i umjetnosti, a osobito spram neke posebne osobe u vlastitom životu zbog koje mu zadrhti toplinom ispunjeno srce. Erotik u njemu probija samoizgrađenu tvrđavu samozatajnosti, misao mu je slobodna i čista poput galebovog leta u nebeskim prostranstvima. Unatoč golemom i raznovrsnom iskustvu, Škerlj iz svoje dubine i dalje pjesmom pušta glas nade, požudno bogat emocijama pjeva o ljubavi koja, premda oživljava boli, vodi radosti vječne ljubavi i ljepote, kazala je Bukovica te naizmjence s Matićem pročitala nekoliko pjesama iz zbirke.



Potom se Bakija osvrnula na Škerljevo novo djelo.

- Autor Josip Škerlj svoju zbirku u kojoj je naglašena osobna poetska umjerenost gradi na slobodnom stihu u koji je ugradio svoj intimni unutrašnji svijet, svoje samoće i druženja, u svakoj pjesmi pjeva o životu u svim njegovim pojavnostima. Uz spomenutu introspektivnost i stihove koji su pogled u sebe, druga važna motivska razina ove zbirke je pjesnikovo okoseblje, Grad s bliskom i prepoznatljivom topikom posebice Straduna. Pjesme Josipa Škerlja imaju pripovjedni karakter što ih uostalom situira u njihov prozni dio, ali ta narativnost ipak je uvijek lirski intonirana, ima osobni subjektivni ton, uvijek je to poetska u stihove zaogrnuta priča, isječak autorove intime. Svaku od pjesama iz ove zbirke čitamo i doživljavamo kao kamenčić složenog mozaika bogate umjetničke izražajnosti Škerlja - slikara i Škerlja - pjesnika.  



- Škerljeve pjesme u prozi karakterizira stilsko bogatstvo izraza, kolokvijalnost uz poneke vulgarizme, igra riječima, stilski obilježen red riječi, retorička pitanja, česta opkoračenja koja pridonose ritmičnosti i muzikalnosti pjesničkog izraza.  Ma koliko to oksimoronski zvučalo, Škerlj nam pripovijeda, ispovijeda u svojim proznim pjesmama  svoj odnos sa sobom i svijetom oko sebe i Gradom u kojem živi, s kojim se poistovjećuje i ogleda kao u zrcalu. Njegovo kompetentno pretakanje vlastite duhovnosti u poeziju, jer to radi već desetljećima,  obilježeno je i omeđeno kontekstom iskustvene zbilje okruženog gradom i ukotvljene Stradunom kao njegovom središnjom točkom. Ljubav kao iskonska tema svekolike lirike i izvor pjesnikova nadahnuća snažno obilježava Škerljev poetski govor u ovoj zbirci jednako kao i još jedna velika tema pjesništva i umjetnosti uopće - tema samoće. Iskustvo lirskog subjekta u ovim se pjesmotvorima prelijeva u univerzalnost doživljaja svijeta u kojem možemo prepoznavati i otkrivati komadiće i tragove vlastitih iskustava, traženja, lutanja i očekivanja, navela je autorica pogovora.



Riječ je preuzeo urednik 21. Škerljeve zbirke.

- Vulgarizmi i naglašena erotika kod Škerlja, s jedne strane, stoje za te primordijalne osjećaje, za ono iskonsko što u nama postoji, a s druge strane, predstavljaju opći smisao slobode. Živjeti u Dubrovniku znači zagladiti na neki način svoju pojavnost, zagladiti svoje ponašanje, držati se određenog reda ili sklada. To su verige u određenom smislu riječi, a umjetnici koji u sebi imaju energiju koja na neki način izlazi iz granica koje su zadate, traže svoje kanale kako da tu energiju zapravo ispuše, kako da se ona materijalizira i dobije neku formu i postane izjava umjetnika o vlastitim osjećanjima i vlastitim idejama, stavu. Josip Škerlj ima dva takva kanala, vrlo učinkovita - jedan je slikarstvo: u njemu nalazimo erotiku, Dubrovnik i njegove strasti. Isto je tako u tom drugom smjeru, a to je književnost, to su priče, to je poezija. Poznavati Škerlja znači znati i način na koji razmišlja, ali i način na koji radi. Reklo bi se s jedne strane da je njemu napisati pjesmu ide vrlo lako, djelomično to nije ni pogrešno. Isto tako, muče ga i sumnje.



- Nerijetko u svojim knjigama objavljuje pjesme koje su negdje drugdje već bile objavljene, u nekoj drugoj zbirci, doduše s nekim manjim izmjenama. To nam, između ostaloga, govori da mi možda umjetnika promatramo iz te neke perspektive strahopoštovanja s jedne strane, a da on sam svoj rad vidi kao jedan živi organizam. Dok god je on živ, taj organizam je podložan upravljanju, mijenjaju, podložan je izmjenama i njemu samome koji ga je stvorio, a mi ćemo ga ukoričiti i to će biti to. Do tada, poznajemo Škerlja, družimo se s njime i divimo mu se upravo zbog njegove vječno mlade energije, zbog tog vrela osobnosti. Činjenica je da doista među nama imamo velikog umjetnika koji svojom jednostavnošću ničim to ne naglašava i zapravo nam čak ne daje niti prilike da toga budemo svjesni, ako ne uložimo trud da to samo osvijestimo, kazao je Ivanović.

Uz predstavljanje, u prizemlju Narodne knjižnice Grad upriličena je izložba autorovih knjižnih izdanja, plakata, ilustracija, grafičko-pjesničkih mapa i drugih tiskovina.



- Nismo htjeli da to budu njegovi najnoviji radovi, nego smo odlučili napraviti izbor iz njegovih knjižnih djela i nekih tiskovina koje je radio. Izložene su u dvije vitrine 21 njegova zbirka pjesama, priča… Izložene su knjige, pregledi u kojima je zastupljen njegov rad. Nekoliko knjiga u kojima su velike kritike o Škerljevom književnom radu te izbor iz knjiga koje je on opremao, većinom je riječ o naslovnicama, a neke od knjiga su unutra opremljene crtežima. Tu su i tri pjesničko-grafičke mape koje nisu nikada predstavljene, također svega nekoliko listova - koliko nam je prostor omogućio. Izložili smo i dio plakata koje je Škerlj oblikovao kroz godine, stavili smo četiri plakata - dva su iz Umjetničke galerije. Tu su tri njegove ručno rađene zbirčice koje nisu objavljene, jednu je radio kad je imao 9, drugu kad je imao 15, a treću kad je imao 16 godina. Dakle, to je sve rukom iscrtano, predivno izgleda, objasnio je Ivanović okupljenima.   

Sam autor na kraju je kazao tek par riječi.



- Poslije ovoga nemam puno što reći, hvala što ste bili hrabri i što ste došli na ovu priredbu. I, hvala ovoj Saloči od zrcala što vas čuva, poručio je autor te je donesene zbirke odlučio pokloniti posjetiteljima.

Izložba ostaje otvorena do 4. prosinca.